Zlatko Hasanbegović je glogov kolac u srcu povampirenog komunizma

Detalji

Kategorija: Jasna

Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Veljača 2016 18:03

Smrtni hropac komunističke elite već tjednima snažno odjekuje Hrvatskom i ma kako nepodnošljivo bilo slušati svu tu silinu mržnje usmjerenu prema svemu što nosi hrvatsko u sebi, zvuk je to koji više od pola stoljeća očekuju Hrvati, narod kojemu su komunisti odredili istrebljenje kako bi jugoslavija živjela.

Četvrt stoljeća varani i pljačkani od bivših komunista podijeljenih na lažnu ljevicu i lažnu desnicu, zatrovani medijskom agresijom, silovani jednoumljem koje rađa isključivost, lustrirani od onih koje su trebali lustrirati i kronično oboljeli od stockholmskog sindroma, Hrvati nisu ni svjesni što im se dogodilo s dolaskom nove vlade.

Dogodila se konačno sloboda i demokracija.

Većina Hrvata to ne vidi i ne vjeruje u to, što je i razumljivo obzirom na gore navedeno, ali oni koji ne vide neka poslušaju plač, jauk i škrgut zubi onih koji su izgubili vlast. Gubili su oni vlast i do sada i to nekoliko puta ali su znali da umjesto njih dolaze slični njima i da se ništa promijeniti neće.

Slaganje nove vlade bilo je dramatično i trajalo je predugo. Vodile su se bitke za određene resore od strateške važnosti, no na kraju je ispalo da je Ministarstvo kulture najvažnije od svih. Pogotovo kad na čelo tog ministarstva postaviš doktora znanosti i to ne bilo koje nego povijesti, koji čvrsto barata činjenicama, siguran u sebe i svoja uvjerenja koja je spreman braniti pred bilo kime.

Iako se tako u javnosti predstavlja, panika među crvenom elitom nije zavladala zbog prestanka financiranja razno raznih ljevičarskih dokoličara, iako je to vrlo dobar razlog za dizanje na noge svih polutalentiranih umišljenih umjetnika koje je komunizam mazio peruškom po guzi ne bi u drugi plan potisnuli stvarne umjetničke talente koji se po vokaciji nikad ne mire s diktaturom.

Prava je panika zbog gubitka moći manipuliranja narodnim masama.

Onaj tko kontrolira resor kulture kontrolira i svijest naroda. Nikakva sila i represija ne pokorava narod jer čovjek se nagonski protiv sile buni, ali kroz kulturno-umjetničke i zabavne sadržaje mediji to vrlo uspješno rade bez ikakvog otpora. Komunisti su to znali jako dobro, pa su još u šumi, dok je trajala narodnooslobodilačka borba i socijalistička revolucija (antifašizam je doista floskula) istodobno cvala i kulturna revolucija čije su tekovine čuvane poput zjenice oka čak i nakon što je komunizam službeno umro.

Nitko pa čak ni oni koji naglas viču o tome ne vjeruje da će Ministar zabraniti rad bilo kojem mediju ili kulturnoj organizaciji ili prestati financirati neke projekte, ali problem koji drugovi imaju je taj što će se ubuduće financirati i oni projekti koje su oni držali na marginama. To su projekti koji progovaraju o istini koja je godinama brižno skrivana od naroda i projekti koji bi mogli probudit godinama zatiranu nacionalnu svijest u Hrvata. Mogli bi Hrvati početi snimati i filmove s nacionalnom tematikom, recimo o Domovinskom ratu, pa podsjetiti narod tko je i kako stvorio a tko uništavao hrvatsku državu. A tek ako krenu snimati povijesne filmove ili pisati o povijesti prije 41. Pa to bi bila katastrofa za drugove koji su silan trud i novce desetljećima ulagali ne bi li u narod usadili svijest da je hrvatska povijest počela s Pavelićem i da su Hrvati Ustaše.

Osim nad živom kulturom, taj drugovima nepoćudan ministar ima nadzor i nad kulturnom i prirodnom baštinom Hrvatske koju su do sada ili sustavno uništavali ili koristili kao svoju očevinu. Dokopaju li se Hrvati svog kulturnog i prirodnog blaga mogli bi ga staviti u funkciju i početi stvarati prosperitetnu državu , a onda zbogom snovi o vraćanju u nikad prežaljenu jugoslaviju.

No ono što je za drugove najveća noćna mora je nezgodna situacija što pod nadležnost Ministra dolaze i državni arhivi čije bi otvaranje moglo biti vrlo neugodno, možda čak više za neke „desničare“ nego za „ljevičare“.

Preciznije rečeno, kad Ministar otvori arhive pola lustracije je gotovo.

Jasna Dautanac