Može li dr. Kujundžić vratiti Hrvatsku?

Pin It

Unutarstranački izbori koji će se za nekoliko dana dogodit u HDZ-u važniji su od parlamentarnih izbora krajem prošle godine. Na parlamentarnim izborima birala se vlada koja će privremeno upravljat Hrvatskom dok se u HDZ-u ne dogode neke promjene, jer Kukuriku koalicija jednostavno nije u stanju upravljat ni samom sobom a kamoli državom.

Toga su svjesni čak i oni najveći naivci koji su se nadali promjenama a sudeći prema tome kako se ponašaju od kad su vlast preuzeli, svjesni su i sami kukurikavci.

HDZ je morao izgubit izbore da bi se ponovo vratio, ali povratak je uvjetovan temeljitim promjenama unutar stranke i unutar stranačke politike. HDZ koji u koaliciji vlada sa aboliranim četnicima, zatvara i progoni branitelje, izručuje hrvatske generale anglosaksonskim djeliteljima pravde i hrvatsku suverenost prodaje za šaku eura , Hrvatskoj ne treba.

Veliki dio glasača i dobar dio članstva HDZ-a još uvijek čine iskreni domoljubi za koje ne postoji druga stranka osim HDZ-a i ne pomišljaju na neke velike iskorake po tom pitanju. Nije to zapravo nikakvo čudo s obzirom na činjenicu da su Hrvati po prirodi inertan narod a kad tome pridodamo političku nepismenost kao posljedicu nekoliko desetljeća komunističke diktature, dobijemo ovo što imamo danas. Većina naroda šuti i radije ostaje doma umjesto da sami pokrenu neke promjene.

Tek povratkom komunista na vlast, suočeni s podivljalim boljševicima i njihovim prirodnim nagonima da unište sve što ima predznak hrvatsko, počelo je buđenje i borba za opstanak. Tek suočeni s izbornim porazom i gubitkom vlasti mogli su se suočit sa stvarnim stanjem u kojem se ta stranka nalazi. A stvarno stanje je da su stranku preuzeli komunisti i udbaši, da su izdali hrvatski narod i hrvatske nacionalne interese i velikom dijelu naroda uništili svaku domoljubnu misao. Sad kad više nemaju vlast a time ni bilo kakav utjecaj u društvu, velik dio članstva HDZ-a otrijeznio se i shvatio da je krajnje vrijeme da se nešto promjeni.

Upravo taj dio članstva izvukao je u prve redove dr. Milana Kujundžića kao svog predstavnika u borbi za čelnog čovjeka stranke. Ono što dr. Kujundžić predstavlja svojim likom i djelom stvarna je slika političara koji bi trebao biti čelni čovjek demokršćanske stranke, onakve kakav je HDZ bio u svojoj najranijoj fazi pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, stranke pod čijim je vodstvom stvorena hrvatska država.

Mnogi će prigovorit dr. Kujundžiću nedostatak iskustva u visokoj politici, samo ne znam kakvo je iskustvo imao steći sve i da je bio pri samom vrhu. Krast, lagat i potpisivat dokumente na štetu vlastitog naroda zna i zadnja kumica s Dolca, pod uvjetom da je putem do Markova trga izgubila ljudskost i poštenje.

Nedostatak karizme također je čest prigovor koji će skeptici pripisat dr. Kujundžiću. Osobnog sam mišljenja da je vrijeme karizmatika iza nas. Dr. Tuđman bio je jedan i jedini, novog Tuđmana Hrvatska neće imat još desetljećima, daj Bože da nam više nikad ni ne ustreba. Hrvatskoj ne treba mesija koji će ju ponovo stvarat jer je već stvorena, Hrvatskoj treba miran i staložen čovjek koji će popravit štetu koja je učinjena. Štetu može popravit samo netko tko nema repova iza sebe, tko može svakoga pogledat u oči i svakome pružiti ruku, a to nije nimalo lagana zadaća.

Nakon sustavnog uništavanja desne političke opcije, provođene upravo iz redova stranke na čije čelo treba doći dr. Kujundžić, jedina šansa za oporavak desnog političkog korpusa leži u rukama čovjeka koji ima snage i volje ispričati se desnici za sve što im je HDZ napravio nakon smrti dr. Tuđmana. Stotine malih desnih stranaka nastalo je uglavnom iz razloga jer su domoljubni Hrvati bili očajni zbog izdajničke politike HDZ-a pod vodstvom Sanadera i Kosorice, dobar dio nastao je i po samom nalogu HDZ-a da unese još veći razdor na desnici. Sad je na HDZ-u da desnicu ponovo okupi oko sebe u antikomunističku koaliciju.

Drugog izglednog kandidata za čelnog čovjeka HDZ-a ne želim posebno komentirat (ne želim mu ni ime napisat) jer bih imala ozbiljnih problema zadržat osnovni nivo pristojnosti koji je potreban za javno iznošenje mišljenja. Sve grijehe dotičnog spomenuli su mnogi prije mene, od Mesićevog dovođenja na vlast, progona generala Gotovine, uhićenje i sramotnu smrt u zatvoru generala Brodarca , pa sve do činjenice da je on zapravo čovjek obavještajnih i paraobavještajnih struktura.

Ono što mu ja osobno uzimam za najveći grijeh slika je koju još uvijek ne mogu izbrisat iz sjećanja. Braniteljski prosvjed u veljači prošle godine, pun Trg branitelja i naroda okružen do zuba naoružanom specijalnom policijom, zatvoren prilaz Markovom trgu i sukob policije i prosvjednika. Hrvatska mladež stoji ispred policije koja bi trebala bit hrvatska, pjeva „Zovi samo zovi“ a policija ih mlati pendrecima. Krasna slika, kao u najcrnje doba komunizma, dika i ponos tadašnjeg ministra policije koji bi danas vodio stranku koja Hrvatsku treba vratit na put koji je započela devedesetih.

Ne samo da dotični neće vratit Hrvatsku kakvu smo sanjali devedesetih niti će ujedinit desnicu, nego ćemo dobit još koju desnu stranku: HDZ, ČHDZ, HDZ 1989, autohtoni HDZ i HDZ dr. Franjo Tuđman.

Ako se to dogodi i dotični mlatitelj hrvatske mladeži ipak postane predsjednik HDZ-a bit će to posljednja faza uništenja hrvatske države.

Jasna