S vama sam

Detalji

Kategorija: Jasna

Objavljeno: Ponedjeljak, 14 Svibanj 2012 17:13

fShare

Tweet

Hodam već dugo vremena cestom bez kraja i korak mi je težak a noge mi umorne. Hodam već godinama bez nade da ću stići do cilja. A koji je moj cilj i da li ga uopće imam? Da li uopće imam život ili sam samo duh izgubljen u vremenu koje je moralo bit zaboravljeno.

Ne znam ni koja je godina gospodnja ni koliko sam zapravo star, ima li na ovom svijetu još ikoga živog od mojih najdražih, ima li itko tko je preživio put do pakla i nazad.

I tko sam uopće i ja i što sam zapravo bio, što me je dovelo tu gdje jesam? Koliko je strašan moj grijeh kad mi ga Gospodin ne oprašta i ne otvara mi vrata Raja.

Pitao sam ga već previše puta „Bože moj zašto?“ a on mi odgovara da još nisam spreman. „Ubojice tvoje i ubojice tvoje braće još su nekažnjeni. Njihove krvave ruke još se ne uzdigoše k meni i ne zatražiše oprosta. Ostani još i sjeti ih na zlo koje su počinili. „

Ali oni se ne sjećaju, oni imaju svoju istinu. Naša istina ostala je duboko zakopana u jamama i rudnicima. Naše su kosti razbacane po livadama i poljima i nikad ih neće pronaći. Mi se nismo dogodili i nas nema.

Godinama molim i tražim da netko pronađe moje kosti i da me pokriju zemljom, da se odmorim od hodanja svijetom i traženja pravde. Postoji li uopće pravda na svijetu, postoji li uopće netko tko će se jednom sjetiti da smo i mi postojali.

Sretao sam na svom putu bez kraja dosta ovakvih kao što sam ja, neki su pronašli svoj mir a neki još lutaju poput mene. Sreo sam i one protiv kojih sam se borio dok je rat trajao. Pitao sam ih kako smo se sad našli na istom putu , ja sam rat izgubio a oni ga dobili. Kazuju mi da ih ubiše njihovi drugovi nakon što su ubili nas. Pitam ih zašto. Pa mi smo bili neprijateljska vojska a vi ste im bili suborci? Odgovaraju svi kao jedan; Hrvati smo brate kao i vi. Dovoljno je biti Hrvat i njima si neprijatelj, partizan ili ustaša svejedno ti je ako nisi komunist.

Gledao sam godinama svoju Domovinu kako jeca u suzama, pritisnuta čizmom krvnika i onih koji su ju izdali. Gledao sam svoj narod kako hoda pognute glave i šuti. Zaboravlja da bi preživio. Tko se usudio sjećati nije ga više bilo.

Boljela me ta patnja više od mojih rana, više od krvavih uspomena na rat i stradanje nakon njega. Nije mi bilo žao umrijeti u borbi, žao mi je što sam umro svezanih ruku, ponižen i na koljenima. Žao i je što sam umro uzalud ili možda ipak nisam?

Došlo je neko novo vrijeme, stasali su neki novi mladići koji bi možda bili moji unuci. Opet je bila borba, opet su branili Domovinu. Bio sam s njima u najtežim bitkama, nisu me vidjeli ali znali su da sam tu. Pjevali su naše pjesme, nosili su naše barjake i u srcu onu istu ljubav kakvu smo nekad nosili mi.

O Bože sreće li i radosti za moju ispaćenu dušu, dobili su rat, pobijedili su neprijatelja, Domovina je konačno slobodna, Domovina pjeva od radosti i ponosa. I ja sam pjevao, osvetili su me, saznat će se istina i moj put je gotov. O Gospodine otvori mi vrata Raja da odmorim od puta i zaspim snom koji sam zaslužio.

Al' sreća nije dugo trajala. Ubojice moje i ubojice moje braće još su živi i još vladaju Domovinom. Nisu više komunisti sad su si dali druga imena. Njihovi unuci prevariše naše unuke. Od pobjede napraviše poraz a heroje baciše u okove.

Sad lutam zajedno s njima i zajedno tražimo pravdu. Pravdu i osvetu, a nema nas tko osvetit. Dva teška i krvava rata su iza nas, jedan smo dobili jedan izgubili a sudbina nam ista. Ukrali su nam istinu.

Ima li još ikog u našem narodu tko će se borit za nas? Ima li pisca ili govornika koji će nas čuvat od zaborava? Ili se sve svodi na jedan dan u godini kad se donesu barjaci i crne odore na ono nesretno široko polje na kojem je počela propast našeg naroda. Svi govore, svi pjevaju i svi se mole ali i svi zaborave.

Koga se bojite braćo moja i zašto se sramite nas koji smo dali Domovini sve što smo imali. Imali smo i mi život prije smrti, imali smo i kuće i imanja, i žene i djecu i prijatelje i rodbinu. I sve smo ostavili kad nas je Domovina zvala. Od svih ljubavi na ovome svijetu ljubav prema Domovini je najveća jer čovjek ima samo jednu Domovinu. Sve drugo je prolazno.

Znam da ima vas koji ćete nastavit mojim putem i znam da vam nije lako. Kad stanete pred zid i ne možete dalje, kad vas slomi očaj i uhvati vas malodušnost sjetite se mene. Ja čekam već godinama ruku koja će me osvetit, položit zemlju na moje kosti i zapalit mi svijeću.

I kad vas svi napuste i okrenu vam leđa, kad vas izdaju prijatelji i oni koji su se do jučer zaklinjali u iste svetinje kao i vi, nemojte odustat.

Ja sam s vama.

Jasna