Crvena banda

Detalji

Kategorija: Jasna

Objavljeno: Srijeda, 12 Listopad 2011 17:19

fShare

Tweet

Predizborna kampanja koja je otpočela mjesecima ranije od službene i vodi ju uglavnom HDZ i SDP međusobnim prepucavanjem i uvredama. Mediji i većina Hrvata postavlja se u toj kampanji kao da ne postoji nitko drugi osim te dvije stranke i stvoreno je mišljenje ili jedni ili drugi.

Istina je da je ovdje zapravo riječ o jednoj stranci, Komunističkoj partiji Hrvatske podijeljenoj na lijevo i desno krilo. Da prijatelji moji dragi vrijeme je da se svi zajedno probudimo iz svojih domoljubnih snova i priznamo sebi i drugima da komunisti nikad zapravo i nisu prestali vladat Hrvatskom.

Na kraju 80-tih kad su i najzadrtiji jugoslaveni postali svjesni da je komunizam mrtav i da Jugoslavija puca po šavovima, našli su se pred velikim problemom kako očuvati svoje društvene i političke položaje bez puno žrtava i gubitaka istih tih položaja. Najveća opasnost bio je drug Slobo i njegov velikosrpski nacionalizam koji se širio poput požara i teško ga je bilo obuzdat. Četnički noževi opasno su se približili partizanskim vratovima, bez ikakve namjere poštivanja dogovora pred kraj 2. svjetskog rata o bratstvu i jedinstvu.

Na smrt preplašeni Partizani odjednom su se sjetili Ustaša, jer su ih jedino oni mogli obranit od klanja. Ali kako ih zvati upomoć nakon što su ih kurvinski izručili na milost i nemilost velikosrbima a i sami ih svojom rukom pobili nekoliko stotina tisuća. Pametniji među njima sjetili su se da ipak postoji još nekolicina preživjelih, a postoje i oni Hrvati koji su 2. svjetski rat završili u partizanskim redovima ali su ih s vremenom napustili ili bili otjerani jer se nisu slagali s politikom ugnjetavanja hrvatskog naroda. Jedan od takvih partizana bio je i Franjo Tuđman. Čovjek koji je sanjao slobodnu i nezavisnu Hrvatsku i koji je zbog svog sna žrtvovao ugled i privilegije koje je imao u tadašnjem sistemu i izabrao skroman život na marginama društva. Istina je nije on bio jedini koji je tako završio al' je bio jedini koji je bio spreman oprostit komunistima sve njihove grijehe i zločine, samo da Hrvati budu svoj narod u svojoj državi.

Suočena sa strahom za goli život Partija se dijeli na dva krila, lijevo i desno. Desno krilo staje uz Franju Tuđmana, dobro pazeći da se drugovima s lijeve strane ne padne ni vlas s glave dok se oko Tuđmana okupljaju Hrvati željni osvete za sva zla koja su im nanijeli svojim izdajom i strahovladom. Dojučerašnji zadrti komunisti odjednom postaju veliki nacionalisti, veliki domoljubi i veći Katolici od Pape. Raširenih ruku dočekuju svoje bivše žrtve koje su progonili i ubijali po cijelom svijetu, a posebno njihove devize kojima pune torbe i džepove. U sveopćem veselju i sreći stvara se pokret nazvan Hrvatska demokratska zajednica kojemu prilazi sve više domoljuba u želji za samostalnom državom dok s druge strane prilazi i sve više komunista u želji da spasi goli život. Da li je Tuđman svjesno ušao u ovu igru ili je izmanipuliran teško je procijeniti, povjesničari će još dugo lomiti koplja oko toga, ali činjenica je da je stvorena Hrvatska država i da je Franjo Tuđman ostvario svoj san i san mnogih Hrvata.

Drugovi na lijevom krilu još uvijek čuvaju Jugoslaviju za svaki slučaj ako bi se Srbi ipak primirili i nastavili svi složno živjet u bratstvu i jedinstvu. Ali Srbi im ruše snove, istina je da oni žele Jugoslaviju ali bez bratstva i jedinstva i bez Hrvata u vlasti. To se hrvatskim komunistima ni najmanje ne sviđa pa puštaju demokratske izbore u Hrvatskoj ne vjerujući da će ih izgubiti i da je u Hrvatima još uvijek ostalo domoljublja i ponosa nakon 45 godina sustavnog gaženja i ubijanja. Šokirani porazom ipak vlast prepuštaju mirno jer se zapravo nemaju čega bojati. Drugovi su na desnom krilu dobro raspoređeni, Tuđman i njegove Ustaše opijene pobjedom. Trebalo se samo malo primiriti, pustiti da se stvari malo slegnu i nastavit život po starom.

Drugovima s desne strane zapravo je puno teže.Treba to gledat svaki dan, te zastave i grbove, treba to slušat, te Ustaše i njihove pjesme, to je nepodnošljivo. Posljednja nada za spas je Armija koja će ih spasit i od Ustaša i od četnika i vratit ih u blagostanje iz kojeg su tako grubo otrgnuti. Stari provjereni udbaški kadrovi u suradnji s četničkom emigracijom podržavaju četnički pokret u Hrvatskoj i zajedno s JNA naoružavaju pravoslavno stanovništvo znajući da su drugovi već ranije razoružali Hrvate predavši oružje Teritorijalne obrane. Policija ima nešto malo oružja al zato je tu drug Boljkovac na čelu Policije da spriječi bilo kakve intervencije. Tuđman čak osniva i nekakvu vojsku koju zove Narodnom gardom, izbjegava bilo kakvu pomisao na rat al' tu je drug Špegelj da sve sredi kad zatreba. Sukobi Srba i Hrvata trebaju poslužiti JNA kao izgovor za široku vojnu intervenciju s kojom će zauvijek vratit vlast komunistima.

Plan je gotovo savršen ali drugovi griješe u jednoj stvari na koju nisu računali. Nisu ni mogli jer se na partijskim tečajevima nije učila hrvatska povijest, pa nisu znali kakvi su Hrvati ratnici i kako se ne boje nikog. Zaboravili su drugovi da su Ustaše izgubile 2. svjetski rat zbog politike ali da nijednu bitku protiv Ustaša dobili nisu…. Ovog puta Hrvati su se obranili od četnika i partizanskih srba iz armije i drugovi moraju priznat poraz. Ali ne zadugo, dio udbaša gubi živce i pokušava srušit Tuđmana i preuzet vlast, ali na sreću bez uspjeha. Zato drugovi počinju suradnju sa svim mogućim neprijateljima Hrvatske, potkopavajući ju i na političkom i na ekonomskom planu. Sve do danas kad su ju doveli do ruba propasti.

U međuvremenu maknut je i Tuđman i Šušak a za njima malo po malo i svi ostali koji su stvarali Hrvatsku. Nakon 20 godina potkopavanja Hrvatske konačno su uspjeli. Imaju svoje ljude u medijima. Njihov čovjek predsjednik je države, njihova ponajbolja skojevka predsjednica je vlade. Sada se osvećuju svima koji su se usudili poremetiti im planove, Glavaš, Merčep, Norac, Gotovina, Markač….. i to uglavnom radi desno krilo zaogrnuto plaštom domoljublja i skriveno iza Tuđmanovoe slike. Sve njihove svađe i uvrede samo su igrokaz za naivne. Svi do jednog su isti, svi do jednog školovani u istoj školi.

Banda crvena uništavala je Hrvatsku i Hrvate punih 70 godina. Vrijeme je prijatelji moji da ih konačno zaustavimo prije nego nas unište do kraja.

Sad ili nikad.

Jasna