Revolucija
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Srijeda, 21 Rujan 2011 17:21
Došlo je vrijeme prijatelji moji da pogledamo istini u oči i prestanemo obmanjivat sami sebe snovima o boljoj i pravednijoj budućnosti koja će jednog dana doći sama od sebe. Nema bolje i pravednije budućnosti niti će je ikad biti ako se za nju sami ne izborimo.
Godinama trpimo nepravdu i godinama čekamo da nam netko dođe i donese rješenje svih naših problema. Nema toga prijatelji moji, nitko neće doći i nikog nije briga za nas, sami moramo naći rješenje i sami se moramo izboriti za sebe. Naši snovi pretvoreni su u noćnu moru iz koje se nikako ne možemo probudit jer smo zaluđeni prividom i nečim što ne postoji. Sve oko nas je laž i obmana zamotana u celofan demokracije.
U Hrvatskoj demokracije nema i nikad je nije ni bilo, kod nas još uvijek vlada jednoumlje bez uma. Naša politička scena samo je nastavak komunizma s izvjesnim kozmetičkim promjenama u retorici i simbolima. Stare navade krađe i otimačine, laži i manipulacije masama nije se odrekao nitko, malo su se samo modernizirali i promijenili stil. I tako već 20 godina.
Podijelili su se na desno i lijevo krilo jer su jako dobro znali da je podjela naroda najbolji recept za manipulaciju. Bacili su na udicu mamac svađa i podjela, rasprava o Ustašama i Partizanima i mi smo se ulovili. Od završetka rata pa do dana današnjeg u našoj javnosti vodi se jedino rasprava o drugom svjetskom ratu kao da je s njim počela naša povijest i kao da nismo imali ništa prije toga. Domovinski rat bio je sporedna tema i o njemu se pričalo sve manje i manje, upravo iz razloga jer u tom ratu nije bilo podjela.
I dok smo se mi svađali međusobno tko je crni a tko crveni banditi su nam iza leđa pokrali državu. Složno ko jedan punili su džepove našim novcem, gradili si vile i posjede, otvarali forme i sklapali unosne poslove. Nije im pritom ni najmanje smetalo tko je Ustaša a tko Partizan. Lopovi i izdajnici nemaju boju ni ideologiju, njihovi jedini ideali su novac i vlast.
U Hrvatskoj nema ni desnice ni ljevice, sve ovo što se tako naziva samo je masa častohlepnih i prodanih ljudi. Nikome od njih na pamet ne pada boriti se ni za lijeve ni za desne ideje nego samo za svoje dupe. Što je to desnica u Hrvatskoj dosada napravila da zaštiti nacionalne interese, da ojača gospodarstvo i da se kapital učvrsti? Što je učinila ljevica za radnička prava, za jednakost i ravnopravnost svih ljudi? Ništa!
Oporbe u Hrvatskoj nema jer ljudi koji se oporbom nazivaju zapravo to nisu. Plešu u istom kolu s ovima na vlasti a glazba koja im svira napisana je po starim partijskim taktovima; ukradi, prevari, opljačkaj i prodaj dušu za malo moći. Malo ćemo se svađat dok su kamere upaljene, jedni druge ćemo prozivat za nesposobnost, tek toliko da narod misli da nešto radimo, a kad se kamere ugase sjest ćemo za isti stol i brojat ćemo opljačkano blago.Ja tebi ti meni, ruka ruku mije, i svoji smo, parole su koje nikad nisu nestale.
Kad je prošle godine tadašnji premijer dao ostavku bez riječi objašnjenja, svaka normalna oporba u svakoj normalnoj državi tražila bi izbore i smjenu vlade. Ova naša oporbena gamad, bez riječi je prihvatila novu premijerku postavljenu na vlast kao da je vlast nečija očevina pa se može ostavljat kao se kome sprdne. Zauzvrat dobili su predsjenika države iz svojih redova i farsa ide dalje. Danas vladajuću stranku tresu korupcijseke afere, kriminal iskače iz svakog ormara, a oporba i dalje šuti. Sva mjeseca pred izbore oni se prave da se ništa ne događa, mantraju o sebi i čekaju, ni sami ne znaju što. Puštaju gamad da još u ova dva mjeseca opljačkaju što nisu stigli do sada i da rasprodaju i ovo malo što je ostalo.
Desno krilo oporbe, barem se ono tako naziva, priča je za sebe, na tu priču potrošila sam previše vremena da bi ju ponavljala ali ne mogu ne spomenut veliki povratak velikog meštra i perjanice desne političke opcije veleštovanog magistra Đapića. U pravom trenutku ukazao se da pomogne svojim mentorima iz HDZ-a da sačuvaju vlast. U vrijeme kad ekonomska kriza trese cijeli svijet, kad je u skoro svim europskim zemljama desnica na vlasti ili barem u većini vlasti, naš Antola slavodobitno izjavljuje da je njemu dosta 3-4 zastupnička mjesta u Saboru. Poželio se čovjek saborskog restorana i klope za 6 kuna al da mu ne bude dosadno povest će još jedno trojicu sa sobom i njemu dobro. Boli njega neka stvar i za pravo i za pravaše, važno da se mješina napuni. Toliko poštenih i časnih ljudi ima u toj stranci, toliko truda i rada uloženog u vraćanje povjerenja birača, i kad su konačno došli k sebi evo magistra da sve uništi.
Proći će dakle još jedni izbori, sjahat će (ako će) Kurta i uzjašit Murta i sve će opet bit isto, zapravo bit će još gore jer nemaju više što opljačkat ni prodat. Mogu još jedino prodat nas u roblje i na tome zajednički rade punim pogonom.
Ostaje nam samo revolucija, ali ne onakva kakvu su drugovi vodili ubijajući i uništavajući. Ova revolucija mora se dogodit u našim glavama i u nju moramo krenuti svi kojima je stalo do budućnosti. Lijevi, desni, crveni, crni, Ustaše, Partizani, intelektualci, ratni veterani, udovice, mladež, radnici, ribari, seljaci, zaposleni i nezaposleni. Svi kojima je oduzeto ljudsko dostojanstvo, koji su u dugovima do grla, koji ne znaju što će sutra ostaviti svojoj djeci i hoće li sutra uopće doživjeti na slobodi. Ne treba nam nikakvo oružje ni nasilje, treba nam samo olovka i malo vremena za otići do birališta, izabrati koga god želimo važno da nije do sada bio upetljan u politiku. Nemojte mahnut rukom i reći briga me, ili ne možemo i onako ništa promijenit, svi su oni isti i opet će bit po starom. Neće bit po starom ako se budemo borili. Svim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Bit će to bitka za sve nas, bitka za Hrvatsku u kojoj ćemo raditi živjeti životom dostojnim čovjeka, bitka za budućnost naše djece i naših unuka.
Prije 20 godina zajedno smo pobijedili agresore, sada je došlo vrijeme da otjeramo lopove.
Jasna
