Nema predaje

Detalji

Kategorija: Jasna

Objavljeno: Utorak, 06 Prosinac 2011 18:18

fShare

Tweet

Nakon duge i tužne izborne noći i nakon totalnog kraha desnice, pitam se što uopće imam za reći, kad sam na tu temu već odavno sve rekla i odavno znala da će se dogoditi ovo što se dogodilo. Nema smisla ponavljati ponovo priču iz početka, zato ću samo prepisat dio teksta kojeg sam napisala još krajem listopada u kolumni Kako ćemo protiv mraka:

Kad završi izborna noć i kad izborno povjerenstvo pročita izborne rezultate onda ćemo prozvat ta imena. Posebno dva imena koja su još jučer sjedila za istim stolom i hvalili jedno drugo do nebesa, a danas zbog povrijeđenog ega ili možda zbog propale ljubavi, drže kompletno desno biračko tijelo kao taoce

Nemojte ni slučajno plakat i proklinjat vlastiti narod da je glup i nepismeni da ne voli svoju Domovinu. Narod nije ni glup ni izdajnički nego smo ga mi otjerali od sebe puštajući razno razne ridikule da se predstavljaju kao domoljubi. Pogledajmo se radije u ogledalo i pitajmo sebe gdje smo pogriješili i što smo propustili napravit.

Dakle izborna noć je završila, rezultate znamo i kao što rekoh idemo prozvat ta imena.

Ruža Tomašić i Anto Đapić.

Dame imaju prednost pa idemo prvo s Ružom. Moramo joj čestitat na ulasku u Sabor što je za nju velika pobjeda, istina Pirova, al ipak je pobjeda. Cijena te pobjede su srušeni snovi i nade tisuće pravaša i tisuće pravaških simpatizera. Ruku na srce HSP nikad nije bio dovoljno jaka desna opcija jer je većinom bio u sjeni HDZ-a, ali Ružinim odlaskom i osnivanjem nove (još jedne) pravaške stranke počeo je potop desnice. Većina njenih pristaša opravdavala je taj čin kao otpor prema Đapiću, što bi dobrim djelom bilo i prihvatljivo da istina nije malo drugačija. Da se doista radilo o otporu Ruža bi se davno suprotstavila Đapiću, još dok je bio službeni predsjednik stranke. Imala je savršenu priliku nakon izbora 2007. kad su doživjeli isti ovakav krah, ali ona i tada ostaje uz njega i dalje ga podržava i hvali na sva zvona. Otpor nastaje onog trena kad nije izabrana za predsjednicu stranke i kad se ne miri s porazom. Da je bilo pameti otpor se mogao provesti kroz par mjeseci unutar stranke, al ponos je jači od zdravog razuma pa zbog povrijeđenog ponosa stvara novu stranku.

Istine radi, uza sve kritike moram reći i koju dobru o Ruži. Nakon propasti ideje o ujedinjenju pod HRAST-om, za što je i sama dobrim djelom kriva,uspjela je pregristi ponos i sklopiti kakvu takvu koaliciju s HČSP-om. Vidjevši dalje kako stvari stoje bila je spremna i na širu koaliciju. Pregovara s ABH-om i preko generala Sačića osobno prenosi poruku Srbu da je spremna pružiti ruku pomirenja. Srb na to odgovara da mu je ideja zanimljiva ali ništa ne poduzima a svi znamo što je tome razlog.

Anto Đapić, grobar hrvatske desnice. Nesuđeni magistar i diplomirani oficir KOS-a (ne nisam greškom napisala K umjesto H).Čestitam druže Đapiću konačno si izvršio zadatak kojeg si dobio prije 20 godina. Zajedno s drugovima ubačenim u HDZ ubiti desnicu i narodu omrznut svaku domoljubnu misao. HDZ pljačkom i izdajom a ti i tebi slični radikalnim ponašanjem i kretenizmom otjerali ste narod na lijevo. I to sad kad u cijelom svijetu desnica osvaja vlast. Tebe su Đapiću gadno zaribali kad su ti uzeli magisterij, tebi treba odmah dati doktorat političkih znanosti. Odigrao si ovo maestralno.

Ne znam trebam li više trošiti riječi na ovu spodobu kad je o njemu i onako sve već rečeno i treba li uopće spominjati njegovog malog od kužine Danijela Srba. Mislim da ne treba, mogu vam samo reći jednu činjenicu. Do zadnjeg dana pregovarali su s ABH i držali ih u uvjerenju da izlaze zajedno na izbore, taktički raspoređeni po izbornim jedinicama. A onda si im zabili nož u leđa i bez njihovog znanja predali liste izbornom povjerenstvu. I to je razlog zašto ABH nije išao u svim izbornim jedinicama.

HRAST ne želim ni spominjati kao ni HDZ jer su ovi prvi samo ogranak ovih drugih. Samo to i ništa više.

Za kraj samo želim pozdraviti sve članove i simpatizere Akcije za bolju Hrvatsku i želim zahvaliti svima onima koji su nam dali glas. Budite ponosni na ono to smo napravili u ovom kratkom vremenu. Izašli smo na izbore bez ikakve logistike, pod potpunom medijskom blokadom, bez kune u riznici. Kako bi rekao naš Čaplja, golim prsima na metak. Vodilo nas je srce i ljubav prema našem narodu i neka nam ne bude žao. Ponavljam vam, ne kunite vlastiti narod jer nije narod okrenuo leđa desnici, nego je dosadašnja desnica okrenula leđa narodu.

Na nama je velika i odgovorna zadaća okupiti oko sebe sve prevarene i razočarane. Da ne citiram opet vlastite rečenice, pročitajte još jednom što sam napisala još u lipnju ove godine u kolumni Pravaška siročad.

Sad kad smo svi suočeni s gorkom istinom priznajmo i sami sebi jednu veliku zabludu. Braćo moja, Vi koji ste u ratu nosili puške često s ponosom govorite kako ste stvarali Hrvatsku ali tu griješite. Vi ste ju časno obranili ali stvoriti ju moramo zajedno. Sada kad su konačno pale maske i kad se vidi tko su izdajice, tek sada moramo graditi pravu državu. Zabluda je bila u tome što smo na staru ruševinu stavljali novu fasadu umjesto da smo sve srušili do temelja i napravili novu kuću. Sad nakon 20 godina ona lijepa fasada obojena vašom krvlju i našim suzama propada od smrada koji iznutra šire stari namještaj i loše instalacije.

Kuća nam se dakle ruši al ostaje nam ledina, koju moramo obranit svim sredstvima, jer dok imamo ledinu imamo na čemu gradit novu kuću. Materijala za zidanje ima al' razbacan je na sve strane, treba ga počet skupljat na jedno mjesto.Majstora i inženjera ima za sve vrste radova al' sjede besposleni i čekaju, treba ih zaposliti. Novi namještaj se gradi, treba samo pazit na nam ga ne oštete u proizvodnji, da ga ne ukradu ili ne kupe stranci. Vrijeme nam je najskuplje a najviše smo ga potrošili i zato nema vremena za plakanje.

Heroji ne plaču.

Jasna