Novinarska žgadija
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Utorak, 03 Siječanj 2012 18:15
Prije nekih petnaesetak dana Zoran Šprajc konačno je suspendiran i uklonjen s malih ekrana i ta vijest trebala je već pasti u zaborav, ali to se nažalost nije dogodilo. Opet se Hrvatska podijelila na dva dijela i lijevi dio očekivano brani Šprajca i njegovu novinarsku čast pozivajući se na slobodu medija, što je totalna glupost.
Naši ljevičari inače imaju vrlo čudne načine razmišljanja koja su uglavnom na granici licemjerja, ali to sada nije tema, nego je tema njihovo žalovanje za gore spomenutim tikvanom i njegovim novinarskim slobodama.
Ne želim ponavljati sve razloge i proturazloge koje su već mnogi naveli osporavajući snimku razgovora između Tuđmana i Dedakovića, a koju je ovaj novinarski div pustio u Dnevniku, samo ćemo se podsjetiti svjedočenja na sudu dvojice KOS-ovih obavještajaca koji su potvrdili da su snimke montirane u svrhu specijalnog rata. Dakle Šprajc je znao da je snimka djelo neprijateljske obavještajne službe i uprkos tome pušta ju na sam dan godišnjice najveće tragedije u novijoj hrvatskoj povijesti.
Drugovi ljevičari da je ovakvu svinjariju Šprajc napravio za vrijeme vladavine vašeg nikad prežaljenog maršala, drugo jutro završio bi pred streljačkim vodom ili bi eventualno nosio kamenje po Golom otoku.
Da se ovo dogodilo u nekoj od demokratskih država SAD-a ili EU-a, za kojima vi toliko čeznete, Zoran Šprajc bio bi izbačen iz svih novinarskih udruženja i mogao bi ubuduće voditi jedino svog psa u šetnju, a ne središnju informativnu emisiju na nacionalnoj televiziji.
S desne strane Hrvatske vidim kako se oduševljeno kliče u čast Brune Kovačevića koji je Šprajcu stao na kraj. Ja bih ipak pričekala s pljeskom jer Kovačević je Šprajca maknuo iz skroz drugih razloga a ne zbog već spomenute sramote. Po mom skromnom mišljenju i sam Kovačević kao i ostatak odgovornih u informativnom programu trebali su suspendirati sami sebe.
Zašto? Zato jer smo osim inkriminirane snimke imali prilike čuti i vidjeti i razgovor s dvojicom generala vojske koja je izvršila agresiju na Hrvatsku. Pa molim vas lijepo gospodo draga koga je briga što imaju za reći agresori i ratni zločinci, čija je vojska izvršila nezapamćen zločin nad Vukovarom. Opet se vraćam na usporedbe iz prošlosti, pa vas pitam kako bi se proveli urednici i direktori TVZ da su negdje u Španjolskoj uspjeli snimiti Antu Pavelića ili Maksa Luburića kako objašnjavaju gledateljima što su zapravo bili motivi njihovog djelovanja u NDH. Ili da su u Izraelu napravili prilog s nekim naknadno uhićenim SS časnikom da im objasni što je zapravo bila svrha „Konačnog rješenja“ Jasno je valjda svima da nitko od uposlenih na televiziji u oba slučaja ne bi dočekao slijedeće jutro živ a kamoli da bi mjesec dana razmišljao o tome da li nekog suspendirati ili ne.
No mi nažalost živimo u Hrvatskoj gdje svaka baraba misli da može raditi što hoće pa smo eto svjedočili ispovijedi drugova generala čiju je velebnu armiju isprašila šaka ljudi. Ali mi nije jasno zašto su se svi uhvatili Rašetinih riječi kako je pokojni predsjednik bio spreman žrtvovati dio teritorija za samostalnost, a svi su se oglušili na njegovo vrlo jasno objašnjenje kako je postojao plan da se Hrvatska snažnim borbenim djelovanjem presiječe na tri djela. Nisu li upravo te riječi krunski dokaz da je srbizirana JNA izvršila agresiju na Hrvatsku. Nije li upravo svojim izjavama ta jugogeneralčina srušila sve teorije mrzitelja Hrvatske kako su Hrvati prvi počeli i izazvali ratne sukobe. Naravno taj dio izjave kompletna novinarska žgadija (čast rijetkim izuzecima)jednostavno ignorira, isto kao što već godinama ignorira ljude koji su se goloruki suprotstavili Rašeti i njegovoj bratiji.
Ono što mene posebno žalosti nikome od novinara nije palo na pamet pitati Rašetu slijedeće: „Gospodine Rašeta možete li nam sada nakon 20 godina objasniti zašto niste dozvolili prelet helikoptera iznad Banije kako bi se naš ranjeni kolega prevezao u bolnicu? Smatrate li da ste time direktno odgovorni za smrt našeg snimatelja Gordana Lederera?“
Ma koga je uopće od svih tih mlatimudana briga za tog hrabrog čovjeka koji je iskrvario jednog tužnog banijskog ratnog praskozorja da bi oni danas mogli trovati hrvatski narod mentalnim mastrubacijama njegovog ubojice.
Toj žgadiji ništa nije sveto pa su u svoje manipulacije upleli i pokojnog Sinišu Glavaševića. Imali smo priliku čuti „Optužnicu“ pročitanu sa radio Vukovara u zadnje dane agonije, potpuno ignorirajući izjave dr. Bosanac i Sinišinih ratnih kolegica, da je Siniša famoznu Optužnicu samo pročitao ali ne i napisao. Pri tome ostaje sramotna istina da se nitko nikada nije potrudio saznati tko je krivac za Sinišinu tragičnu sudbinu. Zar se doista nitko od svih tih silnih boraca za ljudska prava i sve sile istraživačkih novinara nije potrudio saznati imena zvijeri u ljudskom obliku koji su ovog hrabrog i časnog čovjeka mučili do smrti. Nitko od njih nije u stanju priznati da je Siniša bio nešto što oni nikad neće biti, Čovjek i Novinar koji je svjesno otišao u smrt radeći ono u što je vjerovao.
Zadnji primjer zbog kojeg nitko iz informativnog programa ne bi više smio prići zgradi na Prisavlju bliže od 50 metara je sramotna Latinica još sramotnijeg Denisa Latina. Nemam dovoljno vremena ni volje nabrajati sve sramotne priloge koji su objavljeni u toj emisiji ali spomenuti ću samo film “Oluja nad Krajinom“. U tom su filmu Hrvati prikazani kao zločinačka vojska koja je nakon „Oluje“ nemilice ubijala srpsku nejač, a temelj za te monstruozne laži bila su uglavnom izvješća Žarka Puhovskog. Haški sudac, isti onaj koji je naše generale osudio na onako visoke kazne, dakle Hrvatima potpuno nesklon, proglasio je te izvještaje gospodina Puhovskog potpuno bezvrijednima i izmišljenima.
Nakon takve presude suda kojemu se gospoda novinari uglavnom klanjaju do poda, nitko se nije niti potrudio ispričati gledateljima zbog obmane i zablude u koju su dovedeni spomenutim filmićem i svime što je nakon njega uslijedilo. Ne da se nisu ispričali nego još uvijek tog lažova i falsifikatora Puhovskog svako malo pozivaju da iznese svoje mudre zaključke o nečemu.
Blokadu mišljenja ljudi koji imaju vrlo čvrste argumente protiv ulaska Hrvatske u EU neću ovaj puta ni spominjati, za to će mi trebati cijeli novi članak. Žestoki sam protivnik ulaska u EU ali zbog ove žgadije voljela bih da uđemo u tu njihovu Europu pa da i njihovu branšu zahvate europski standardi.
Velika većina njih ne bi mogli ni prodavati novine a kamoli se novinarima zvati.
Jasna
