Javor Novak: Patologija histerije

  • Ispis

Pred sam Uskrs, vrijeme slavlja, slučajno su nam poslužili prijedlog izmjena  Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji MUP želi vidjeti u javnoj raspravi uz donošenje po „hitnom“ a žurnom postupku. Kazne koje se umjesto pisanica želi podijeliti, povećavaju se za čak 20 do 23 puta a idu i do broja 27. Uvijek loše zvuči kad iz policije stiže inicijativa o političkom uređenju društva.

Tako se sada u isti koš trpaju kukasti križevi, isticanja fašističkih obilježja, usklik Za dom spremni te famozno „uznemiravanje građana“ ili nekakav „javni red i mir“ što je odavno već postala potpuno imaginarna kategorija. Ne znam gdje je to predlagatelj i kojim načinom od ikoga javno u Hrvatskoj vidio brojno isticanje kukastih križeva na zastavama, osim šararija koje novi zakon ni približno ne će dokinuti. Mutno se dodaje, želi se osuđivati i izvođenje i reproduciranje pjesama te nošenje i isticanje političkih simbola, tekstova i crteža kojima se remeti onaj famozni javni red i mir. A koje su to pjesme koje se želi masno prekršajno kažnjavati? Pogledajmo u „rješenja“ osuđenima još iz 80-ih kad se plaćalo globe čak i za pjesmu „Ustani bane“. Tako ćemo i sada, četrdeset godina poslije, u tzv. demokraciji, hvatati izvođače zabranjenih pjesama. Ne usude se napisati koje su to pjesme i koji fašizam jer bi upali u staro i novojugoslavenski, politički obrazac.

Fašizam, nacizam, četverogodišnja NDH, kukasti križevi, ušasto u, nikome u suvremenoj Hrvatskoj ne trebaju osim onima koji trajno žele provocirati, davati štofa Srbskome svetu i velikosrbstvu te unositi staru a novu krivnju tobože svim građanima Hrvatske. Poznata su i dva predvodnika, ne želim ih popularizirati, jedan u Zagrebu a drugi u Splitu, koji žele obnoviti sjećanje na NDH. Marširat će vjerojatno i ove godine… Oni su druga strana slične medalje – i oni od crnila žele profitirati. Oni su kao „razlog“ stalno novih zahtjeva Jugoslovena, mešetara antifašizma, koji vječno prijete s kaznama i zakonima. Ti vječni sazivatelji svog čopora, a koji su se iscrvali iz Titova šinjela, učili bi nas Europi i uljudbi. Ali bez istine o Bleiburgu, Golom otoku, Jazovki ili Kočevskom rogu sve do Vukovara. Oni bi nas preko Jugoslavije kao, učili uljudbi, vodili nas u Europu. Može i preko Srbije. Oni nam trabunjaju o ljagi. Tko o čemu, jugomešetari o poštenju.

Tobože kažnjavat će se prekršajno, a ne kazneno, a ti prekršaji bit će gori i teži od zatvora. Po državu mnogo povoljniji, inkasirat će i ne će morati razbijati glavu s pretrpanim zatvorima. Time ćemo se svrstati među države s najvišim kaznama u odnosu na prosječnu plaću. Ovo je drakonsko doba i povećanje, čak i u odnosu na EU jer Hrvatska mora biti „papskija od pape“. To je još jedna recka na oprtaču Izbavitelja koja krasi njegov dohodovni put u Bruxelles.

Sve ovo nije ništa drugo nego Izbaviteljevo predizborno sklapanje trulih kompromisa. Pred izbore odjednom je započela obnova Zagreba, mnogih crkvi, bolnica, muzeja, ustanova. Idu izbori, treba zagrabiti u jato ribica kratkog pamćenja, jato birača. Svuda pomalo, nigdje pošteno i temeljito već trulo kompromiserski. Posebno treba poticati neizlazak na izbore, pa će zato od jutra do sutra iritantno pozivati na - izlazak.

Kao što se ona komisija koja se trebala odrediti prema totalitarnim obilježjima u RH pa zaključak predložiti Izbavitelju, osramotila, tako će se to i ovaj zakon u onom dijelu gdje se pooštrava kažnjavanje branitelja HOS-a. Mešetari antifašizma i trgovci holokaustom, koje nismo čuli za HOR-ta niti jednom riječju, dolaze na svoje. S Izbaviteljem dolaze na svoje, nasljednikom Sanaderovog „Hristos se rodi“. Nisu se poklonili sudbinama nevinih žrtava, nisu čak ni verbalno osuđivali agresiju na RH, nisu kao sada blebetali o ljudskim pravima. Tada nisu vidjeli ni fašizam okupatora ni pokolje djece i civila. Nisu osuđivali ni pokolj u Vukovaru, ni u Škabrnji, ni u Srebrenici. Nisu vidjeli velikosrbski fašizam, nisu ga osuđivali, jesu li čekali pobjedu agresora? Potpisivali su nekakve peticije, usred rata za smjenu predsjednika države! I onda poslije rata, na gotovom, kad su vitezovi HOS-a, hrvatski branitelji, donijeli mir i slobodu, takvi mešetari žele biti oni najpozvaniji arbitri. Raznose Hrvatsku i izvrću povijest.

Ne, Hrvatska ne puca po šavovima od naslijeđene socijalističke korupcije, od neprocesuiranja komunističkih zločina, problem je pozdrav Za dom spremni. Ne, tobože demokratska Hrvatska nema problem sa 105 godina srbijanskog državnog hegemonizma ni s 45 godina malignog komunizma, ona vječno ima jedino problem s 4 godine NDH. Ne, Hrvatska nema problem s pronalaženjem Titovih posvudašnjih masovnih grobnica, problem je kažu mešetari antifašizma, što se pjevaju „one“ pjesme. Ne, Hrvatska nije u sudaru s europskim konvencijama o totalitarizmu, problem je grb vitezova HOS-a. Austrija je pod pritiskom ljevičarskih mešetara jedva dočekala ispirati svoju nacističku nečistu savjest pa donijeti odluku o hrvatskim insignijama na svom tlu. Fašizmom je tako proglašen i povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem. Prepuni pijeteta, stukli su ga sa spomenika i zabranili. A to je grb kojeg jako dobro i često imaju na svojim vlastitim povijesnim slikama, zastavama i štitovima. Obrtanje teza omiljen je fuš, histerija mržnje traje.

Od početka, mešetari antifašizma traže krivce među vitezovima, koji su nesebično i hrabro davali svoj život za dom, krivce što se njihov san o šugoslaviji raspao naletom VRO Oluja. Pretvarajući svoj ratni kukavičluk u glasno poslijeratno lajanje, mešetari idu dalje. Sporno je znakovlje hrvatskih branitelja, nakon što su do zadnje kapi krvi branili Vukovar. HOS-ovci bi se valjda, ovakvim prekršajnim zakonom, trebali odreći insignija svojih hrabrih boraca. Svih, posebno onih kojih više nema među nama. Trebali bi zaboraviti, okrenuti se budućnosti, kako bi se ljevičarski mešetari mogli slobodno, neometano i vječno osvrtati na vremenski tri puta dalji Jasenovac.

Čak i jedan odiozan predsjednik Vlade RH Račan, prihvatio je i uvrstio HOS u redove pobjedničke Hrvatske vojske devedesetih. Čak i jedan odiozan predsjednik RH Josipović, odlikovao je HOS-ovce. Dogodila se čak i ova vijest (rujna 2018.): „Predsjednik Vlade A. Plenković primio je u Banskim dvorima Lyliane Fournier i Paula Nicoliera, majku i brata Jean-Michela Nicoliera.“ Legendarnog HOS-ovog branitelja Vukovara. Ali sada se sve to želi obrisati krpom i do sada izravno najjače udariti na sam Hrvatski obrambeni rat. Otkako krv hrvatskim frontama ne teče, mešetarima povijesti istina ni ne treba, ne moraju se više skrivati. I nije to nikakva Muenchenska bojna. Nikakva bojna, već kolona. Branitelji blistaju a smetaju, bodu im oči. Preko HOS-a žele ih sve prokazati: sve su to fašisti. To što se brojni HOS-ovci odriču bilo kakve povezanosti s ustašama i Pavelićem i ističu svoju borbu za slobodu domovine, to kao da ne postoji. Svi smo mi fašisti. Potpuno u skladu s načelima Srbskog sveta. Joža prvi pokojni i Joža drugi djelomično, mogu biti zadovoljni. Njihovo nedjelo živi.

Staro doba „političkih“

Od goreg ka gorem: pred sam veliki petak, opet slučajno, legendarni voditelj „Podcasta Velebit“ Marko Jurić i nekada voditelj emisije „Markov trg“ na Z1 televiziji, zbog ironično upućenih riječi gledateljstvu u potonjoj svojoj emisiji nepravomoćno je uvjetno osuđen na deset mjeseci zatvora s trajanjem kušnje od dvije godine!

Ovaj politički proces nesumnjivo je poruka svima, to je pokazna vježba. Verbalni delikt, o kojemu se toliko pisalo i govorilo te o cenzuri a što su sve uz zatvorske kazne bili gadni sinonimi Titove diktature, vraćaju se pod slabo promijenjenim plaštom. Famozan i izmišljen termin „govor mržnje“ tako sve češće ulazi u sudske presude u Hrvatskoj gdje se protiv političkog četništva a ne Srba (kako je više puta naglasio sam Jurič) u SPC-vi, tako dokumentiranom četništvu kroz povijest, ne smije ništa negativno a istinito reći. Istovremeno, katoličke se biskupe slobodno vrijeđa, pedofilija postoji jedino u Katoličkoj crkvi, Vukovar se po Dežuloviću i DORH-u slobodno psuje najgorim riječima i sve to nije „govor mržnje“. Ni Šprajcovo primitivno i gadno psovanje i vrijeđanje katoličkih svećenika nije razlog da Vijeće za elektroničke medije na koji dan zabrani emitiranje tog taloga od njegove emisije. Ali su zato hitro dotrčali i zabranili emitiranje „Markova trga“. Sve samo da nam se dragi Srbski svet ne uvrijedi.

Nadam se i želim oslobođenje u drugom stupnju. Odbacujem cenzuru i ograničavanje slobodne riječi, podržavam Marka Juriča. Četništvo je politički termin i ovo je političko suđenje. Represije u društvu uvijek započinju s osudama novinara i ovo će vrlo loše odjeknuti u onom istinskom dijelu uljudbe i demokratskog svijeta. Hrvatsku će tumačiti kao polu-demokraciju, izvana jest, iznutra nije. Isto tako, nadam se kako sada ne će biti pojedinaca kratkoga fitilja koji će napraviti neku glupost što bi bio samo nov povod za još jaču represiju nad slobodom govora i javnog djelovanja. Jer, hrvatski kotao strpljenja opet se snažno puni, vraćeni smo u (ne)vrijeme hrvatske šutnje. Znači idemo sve još jedanput.    

Javor Novak