Javor Novak: Anketice, anketice

Detalji

Objavljeno: Utorak, 22 Travanj 2025 13:00

Prvi kadar – drugi put. Ponavlja se praksa u Hrvatskoj, jasno viđena pri nedavnim predsjedničkim izborima, da i prije službeno proglašene kampanje mediji već navijaju za pojedinog kandidata. I ovog puta suočeni smo s logikom: stranka koja naručuje – u anketama i pobjeđuje. Tako je sada u privilegiranom položaju dr. Marija Selak Raspudić, za nju mediji već navijaju.

Ovog puta vodi Ipsos anketa koja tvrdi kako dr. Marija Selak Raspudić pobjeđuje Tomaševića, doduše u drugome krugu. To je naslov, u tekstu pak piše kako ta kandidatkinja može pobijediti Tomaševića. Prema toj manjkavoj anketi Tomašević u prvom krugu dobiva 37 %, a u drugom 43 % dok Selak Raspudić u drugom krugu osvaja čak 45 %. Ali joj u prvom krugu pripisuju tek 13 %, pa kako je onda razlika u prvom krugu 37 prema 13 posto za Tomaševića, a u drugom krugu je razlika obratna i neznatna ali 45 prema 43 % za Selak Raspudić? Izgleda da je anketa kuhana po principu svakome ponešto i to na vrlo malom uzorku od 600 anketiranih u samo 4 dana. Ipak je između riječi „pobjeđuje“ i „može pobijediti“ pozamašna razlika. Agencija dodaje i jedno ako: ako M. S. R. uđe u drugi krug, onda može pobijediti. Tako mediji već zavijaju.

Svi drugi kandidati osim Bernardića su ispod 10 %. Ista anketa Tomislavu Jonjiću ponovno daje minimalni postotak: manji od 5 %. Treba reći da je Bernardić ljevica, Kalinić ljevica, Herman HDZ-ova ljevica, „nezavisni“ Goluža ljevica, Lovrić ljevica, a o nepoznatom V. Jerkoviću da i ne govorimo. Mnoge možemo slobodno zvati Bandićevim nostalgičarima. Dr. Marija Selak Raspudić ni izbliza nije ni centar, a kamo li desnica, ma kako su to tek površne podjele, ne i vrijednosne. Kako su mediji ljevica, Ipsos sugerira i daje ideju, da Mariju Selak Raspudić može pobijediti samo koalicija Bernardića, Kalinića i Goluže. Koji trio beznačajnih, trio fantasticus.

Od navedenih jedino dr. Tomislav Jonjić ima respektabilnu karijeru i to i na povijesnom i na diplomatskom i na odvjetničkom polju. Kompletan je to intelektualac važnih poslovnih sposobnosti. Od svih gornjih kandidata jedino mu može parirati dr. M. S. Raspudić ali ona naravno nije bila hrvatski branitelj, a nema ni povijesnih ni diplomatskih niti poslovnih referenci kao Jonjić.

paradoks, točnije apsurd

Ono po čemu će ovi izbori ostati upamćeni, a o čemu mediji (još) uopće ne pišu je jedna pravna caka. Naime, liste koje građani potpisuju sadrže izborne kandidate i podatke o njima, podatke o biračima i potpise istih. Dolje na listi pišu stranke koje su u toj koaliciji, ako jesu. No pazite ovo: tri dana nakon što su se već započele potpisivati liste i građani ih stali popunjavati, jedna strančica odlučila je napustiti koaliciju. Namjerno pišem anonimno jer je važna pojava, a nisu imena. Ostali iz koalicije obratili su se potom za pravni savjet u DIP ali i u Grad. I sad gle čuda veličajnoga, jedni su im „pravno“ tvrdili da liste treba poništiti jer su nepravovaljane i da nije dovoljno samo prekrižiti stranku koja je odustala. Drugi su im pak isto tako „pravno“ dali mišljenje da su i takve liste pravovaljane. Pa si ti sad misli.

Od tih „pravnih“ nebuloza važnija je međutim druga stvar. Nitko se razuman od kandidata ne će u izborima kockati s time da bi mu liste mogle biti poništene, pa će ih naravno ponoviti kako bi bio siguran da je sve po propisu. Tako se dogodilo da je 1.500 potpisa moralo biti poništeno, a stranka ih je bila prisiljena iznova prikupljati. Takva je novonastala situacija otvorila još jednu „mogućnost“, točnije moguću podvalu. Što bi se dogodilo da dan - dva pred zaključenjem roka za skupljanje potpisa neka strančica izađe iz koalicije? Ona bi tada glatko i po zakonu minirala tog svog bivšeg koalicijskog partnera. On više ne bi imao dovoljno vremena skupiti nove potpise. Bi li skupljanje potpisa tada bilo poništeno svima? U protivnom imamo propise koji omogućuju izbacivanje kandidata iz izborne utrke. Sva sredstva koja je uložio, sva gostovanja koja je odradio u medijima, sva putovanja po Hrvatskoj, sva mjesta na kojima je dežurao, sve potpise koje je skupio, ovakvo stanje može mu potezom pera glatko poništiti! Dovoljno je „samo“ da se u izbornu utrku, prigodno ovogodišnjem Uskrsu – uključi i Juda.

ekonomska promičba

Često se čuje kako je EPP nužnost, naročito u elektronskim medijima. Tu vodi televizija. Promičba je već dugo dokinula i auktorska prava, pa tako gledate neki film, a ona ga prekida na četiri mjesta. I to ne da bi trajala pola minute - minutu, nego toliko da ste već gotovo zaboravili što gledate. Velika je sreća zato što postoji mogućnost „premotavanja“, preskakanja tog ekonomskog i drugog (ne)sadržaja. No, to je stvorilo i nove navike u gledatelja, Tv-Dnevnici se više ne gledaju „uživo“ u 19 sati, već petnaestak minuta kasnije kako bi se moglo preskakati sve neduhovite reklame ali bome i bezvezne vijesti te imati cjelinu emisije.

Međutim, po onome što možemo vidjeti, kriterija učestalosti nema, odnosno oni koji plaćaju reklamu tvrdo su uvjereni: što češće to bolje. Sigurno im nije nepoznat pojam dodijavanje ili kontraefekt ali ga EPP ne priznaje. Stalnim ponavljanjem istog sadržaja on ne samo da zaglupljuje, nego je besmislenost „igranja“ u reklami postala pravilo. Još malo i glumatanje u reklami nekima će postati uvjet bez kojega se ne može. A kad se u te papazjanije uključuju poznata lica, glumci, farmaceuti ili liječnici, tada je to očita devalvacija struke koju predstavljaju. Nije više vrijedno znanje, bitan je profit. Sjećam se jednog koji je imao blistavu međunarodnu karijeru, a onda je stao iskakati na tv-zaslonima s bočicom eliksira u ruci. Upravo taj znanstvenik, s tom svojom čudotvornom bočicom nudio nam je ništa manje nego dulji život. Vidi vidi alkemičara, a htio biti akademik HAZU?

Ako je pojava neke osobe u reklami javna stvar, a jest, ne znam zašto bi trebao biti odium reći njegovo ime: Miroslav Radman. Zato sam bio spomenuo i već predugo najčešći izlizan primjer Gorana Navojca. On nije pozvan kao nepoznato lice u reklamu da bi se njome afirmirao, već su ga kao poznatoga zvali jer svojoj reklami žele kupiti značaj. Kad Navojec primjerice izranja u nekakvoj reklami to je prazno da ispraznije ne može biti. Kad nastupa u nekakvoj nizanki, u nekakvoj ulozi, nekakvog Mrkomira - to je karikirano do boli. Naravno treba postojati program i za polupismene ali čini mi se, možda, kako ne bi trebao prevladavati. Ili je ismijavanje hrvatskih povijesnih likova, pojmova i sintagmi traženo ne samo u polutana? Ta nizanka kladio bih se, odlično prolazi u regijoonu, a nama se tek gura pod nos.  

U glumi je poznat pejorativan pojam naturščika, ali nema goreg kad to postane profesionalan i školovan glumac. Doslovnost, banalnost, prva asocijacija, glumatanje, iskorištavanje naturalizma do daske (i preko nje), kreveljenje i slavljenje primitivizama, vulgarnost mišljenja i velika želja za podcjenjivanjem ne samo rodoljublja već i hrvatske povijesti, sve je to očito tražena šmira koja bi imala biti duhovita, a u stvari je bijedna i tugaljiva. Kad primjerice g. G. Navojec glumata po reklamama to je učestalošću, (ne)sadržajem i neduhovitošću porazno i znatno devalvira njegove druge uloge. Recimo onu sjajnu u odličnoj nizanki „Nestali“ scenariste Joška Lokasa. Glumatanje umjesto glume pokazuje da on prihvaća baš sve pa se vrijedi zapitati koje popularne glumice i glumce nikada ne ćete vidjeti u ekonomskoj promičbi. Ima ih mnogo i oni su od zanata i umjetničkog formata.   

Neki se sigurno pitaju čemu pisati o EPP-u, o stvarima od kojih većina okreće glavu ili mijenja program? Ne zanimaju me fraze o velikom novcu koji se u njemu okreće, niti one o našem konzumerizmu, nikada baš ništa nisam kupio zato što je to bilo u reklami. Ali poznajem i one koji s trgovačkih polica istovremeno grabe sa svih deset prstiju obje ruke. Kano će armagedon. Oni su najveći kupci reklama. „Za let si dušo stvorena“?

Mimo konzumerizma i profita stvar je i u nečem drugom. Sve više mladih bježi iz gradova, kako u Europi tako i kod nas. Mnogo je razloga za to. Jedan od njih je i zagušenost urbanog krajolika, a okretanje glave u stranu više ne pomaže –reklame su posvuda. Na radiju i televiziji to je buka, reklame su uvijek glasnije, nametljive, odbojne. Vjerojatno je slijedeći korak EPP-a da i kod nas reklame s najvećih uličnih panoa šire i nekakvu glazbu i nekakav govor. U početku će samo stidljivo brbljati od 10 do 14 sati, a onda će se javiti oni koji bi voljeli i cjelonoćni program. To može rađati i već rađa: samo bijegom iz grada. Prvo su pobjegle divlje životinje, a onda je došao Tomašević. Odatle sve veća potreba mladih za prirodom, za uživanjem u njezinim mijenama: od raznih boja dana do cvatnje, do nikada iste površine mora. Vikendi odavno nisu samo odmor od posla i obveza već i opuštanje u zelenilu ili plavetnilu uz shvaćanje važnosti odmora za oči, duh i tijelo. U konačnici to je trajno pogonsko gorivo turizma, koji zbog svega može postajati samo sve traženiji i brojniji.  

 svrhe da im je      

Turistička putovanja u svemir otvorila su novu epohu. Možemo se samo nadati da će budući letovi biti suvisliji i s manje ispraznog cijukanja. No da će se ta nova vrsta ljenčarenja bogataša zaustaviti ili ograničiti, za to izgleda nema. Letovi će biti sve češći, vjerojatno i dulji, s vremenom će letjelice primati i više putnika, ukratko bit' će sve više teškog zagađivanja atmosfere. A zašto? Koja korist od takvog leta? Argument kako već sada imamo na tisuće zrakoplova u zraku prvo nije točan: globalno, imamo nekoliko stotina tisuća letjelica u zraku. I ne vidim zašto bi taj mamutski broj trebalo ovakvim nesuvislostima i hirovima još i povećavati. Drugo, današnje zrakoplovne linije sa svojim putnicima imaju jasnu svrhu, ljudi putuju po nekoj potrebi, idu ostvariti neke svoje zamisli, pa bile one obiteljske, znanstvene, umjetničke, turističke, poslovne, rekreativne, obrazovne ili neke druge. Letovi imaju neku sasvim konkretnu svrhu, razlog. Treće, koliko goriva po putniku potroši interkontinentalni mlaznjak u letu, a koliko goriva po putniku potroši raketa do granice sa svemirom? Četvrto, nije argument kako oko slanja satelita u svemir, a što se ponekad navodno odvija i po nekoliko puta tjedno, nitko ne prigovara pa zašto bi se onda prigovaralo turističkim letovima? Taj je argument i poprilično glup. Sateliti se u zemljinu orbitu šalju s vrlo precizno osmišljenim sadržajem i budućom funkcijom, ti su strojevi važni za čovječanstvo, a šest drečavica (slažem se neki kažu drečale su više od straha nego od uzbuđenja), nema baš nikakvu širu svrhu. Naši su stari govorili: Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.

Kao i sve druge zajedničke resurse koje upravo bogati najintenzivnije troše i zagađuju (zrak, mora i oceane – džipovima velikim kao kamionima, najdužim jahtama, zrakoplovima, helikopterima) i troše zemljine resurse (rudna bogatstva), tako će biti i s ovim letovima. Običnim je ljudima taj let bio ne nedostižan nego izlišan i apsurdan. Za jedanaest minuta platiti 450.000 $ znači spiskati u tom hipu vrijednost dva manja stana ne samo i jedino u Hrvatskoj. I to na nekim skupim lokacijama. I nije to svemirski let u trajanju od jedanaest minuta nego bitno manje jer uspon do orbite i povratak na Zemlju traju nekoliko dugih minuta. Sve u svemu u svemiru se uživalo kraće nego biste vi u jednoj kremšniti.

Da li će ta lunapark „moda“ ikada prestati? Ne će. Letovi će biti kao i uvijek do sada: pauzirani onda kad letjelica eksplodira, a ljudi poginu. No, poslije toga samo će se privremeno promijeniti profil ljudi koji će htjeti biti lansirani u nepoznato i pogibeljno. Kojekakvi avanturisti (kojih nikada ne nedostaje) vjerojatno će još i više hrliti do granice sa svemirom u tom vrlo riskantnom poduhvatu. U povijesti čovječanstva bilo je mnogo ovakvih prijelomnica, mnogo opasnih istraživanja, nisu to bile samo ekspedicije i otkrića kontinenata, već i otkrića mnogih zabačenih kutaka svijeta, već i testiranja novih prijevoznih sredstava, a prijevoz u ovom ili onom obliku, najtrajnija je i najšira čovjekova opsesija. No ona je redovito vodila unaprjeđenju i masovnoj uporabi, napretku. Tome nasuprot ovo što je ovim letom „postignuto“ viđeno je već u desetinama repriza (tijekom svemirskih letova u razdoblju duljem od pola stoljeća) i to ne postignuto samo golim letom nego i s brojnim znanstvenim istraživanjima koja su ovdje potpuno izostala. Moglo se barem propitivati utjecaj izostanka gravitacije i svemirskoga zračenja na dekagrame make upa kojeg su putnice natrackale na lica. Barem nešto, to bi nam bilo presudno saznati.

Istraživanja i otkrića provođena za trajanja duge ljudske povijesti uvodila su nas u sve nova i nova znanstvena područja. S tih je ekspedicija uvijek uljudbi „donesena“ i neka svrha. Tanašno, to su usput pokušali i u ovom vrlo skupom i ispraznom party-letu, nemaštovito snimajući sve zvukove u kabini. Za to su spiskani milijuni i milijuni dolara? Da bi šest vrištavica bilo upisano u besmisao: u Guinnessovu knjigu rekorda. Ovakvi letovi svrha su sami sebi i njihovo najtočnije ime je: traženje svrhe.

napokon

Drugo najstarije i najvažnije svemirsko pitanje čini se da je blizu odgovoru. Pouzdano ćemo znati za dvije godine ali znanstvenici Cambridge sveučilišta visokim su postotkom već sada sigurni kako su detektirali do sad najsnažniji dokaz o postojanju života izvan Zemlje. Riječ je o biološkoj aktivnosti, kemijskim tragovima molekula koje proizvode dimetil sulfid i dimetil disulfid, a na Zemlji ih proizvode morski fitoplanktoni i bakterije.

Svemirski teleskop James Webb vrlo velike snage, združeni je europski i kanadski projekt NASE, lansirne težine 6,5 tona. Lansirala ga je raketa Ariane 5 (širine 4,6 m i dužine 16 m) s astrodroma u Francuskoj Gvajani i to je (zasad) naš najjači teleskop. Njegove su dimenzije 21 x 14 m, lansiran je u prosincu 2021., a ušao je u službu srpnja 2022. Naime trebalo mu je oko šest mjeseci da doleti u željenu solarnu orbitu: milijun i po kilometara od Zemlje (Lagrangeova točka). Usporedbe radi Mjesec kruži oko Zemlje na oko 400.000 km. Valne duljine teleskopa su crveno-narančasto do srednje infracrveno. Očekivani mu je životni vijek 20 godina.   

Teleskop James Webb istražuje prve zvijezde i galaksije, te pretražuje područja s potencijalno nastanjivim egzoplanetima. Zanimljivo je da glavni uređaji teleskopa moraju imati hlađenje kako temperatura nikada ne bi porasla iznad minus 267˚. U protivnom bi toplina samih uređaja zagušila njihov rad. Teleskop ima dva raketna motora i osam potisnika za korigiranje putanje. Gorivo je hidrazin + dušikov tetraoksid kao oksidans (ukupno pri lansiranju 238,5 litara). Cijena projekta je 10 milijardi $. Do sada smo (od 1985. do 2021.) lansirali osam važnijih teleskopa.

U atmosferi egzoplaneta (ekstrasolarnog planeta) imena K2-18b tako je upravo teleskop James Webb nedavno otkrio mogući trag života. No, još smo vrlo daleko od toga da bi naše sonde došle makar i u blizinu tih dalekih svjetova izvan Sunčeva sustava. Na kraju ostaje ono prvo pitanje: Ima li inteligencije u svemiru?

ne možeš vjerovati

Rep Ljubljanske banke u Hrvatskoj još se uvijek vuče. Temeljem stare devizne štednje Privredna i Zagrebačka banka potražuju 460 milijuna eura u čak 14 parnica. Naravno i slovenske banke slamkom spasa tuže obje banke temeljem hrvatskih odluka iz 1995., 2001. i 2012. Ima li tome uopće kraja?

ne možeš vjerovati 2

U srcu pješačke zone u podne! Na glavnom zagrebačkom trgu! Kombi je vozeći unatrag naletio na malo dijete i stariju osobu. Svjedoci i ne samo oni ostali su u šoku. Srećom zdravstveno stanje djeteta je dobro.

ne možeš vjerovati 3

U ovom ili onom obliku, ali do sada nikada živu, pronalazili smo ju tijekom posljednjih stotinu godina. To nisu puke starostoljetne legende, to nije tek mašta starih pomoraca i ribara koji su crtali kako je njihov brod pipcima obuhvatila gigantska lignja. Kolosalna lignja živa i poznata tek od ove godine, može dosegnuti dužinu i veću od 7 metara te težinu od pola tone. Živi u dubinama oceana. 

Kekin & Kekin

Ništa tako ne pali narod kao kad se objavi koliko tko zarađuje i što sve ima. To je rudiment jugoslavenskog (ne)odgoja, u toj tamnici svaki je imetak brzo postajao kriminal, sramota, optužba. Jedino se nikad nije pisalo u kakvim su se sve otetim stanovima vaganili drugovi komesari, u kakvim vilama: u Opatiji vila Mamula, načelnika Generalštaba tzv. JNA i jugo-saveznog sekretara, na Lošinju vila Kardelj s otokom, u Zagrebu vile Bakarić, Blažević, pa i jedan Krleža, u Dubrovniku vila Ranković… I naravno glavni je tu bio proleter Tito kroz svojih poznatih 27 vila (vidi Brijuni, vila Dalmacija u Splitu ili posebno beogradski Beli dvori). Od Vardara pa do Triglava. A pride je tu još i pokoje plovilo te cijeli jedan vlak. Da je živ imao bi i svoju raketu.

Kome onda više nisu dojadili Kekinovi, slučajem i aferom s malom ružnom vilom vojne sivomaslinaste boje kraj Buja. Nazvali su je „Volare e cantare“ (letjeti i pjevati) i zaista su odletjeli do zatvora i zaista sada mnogo pjevaju. Ali ne pjesme. Kaže Kekinova da joj vlastito ime nije važno, da ju mogu zvati i Jovanka. Prigodno, bez identiteta. Buni se protiv posrbljivanja, a samoinicijativno čini isto. Što su Kekinovi očekivali nakon svih svojih izjava, pljesak? Možda, ali u Srbiji. Pjevač je Kekin ali bigliše nam Kekinova.

Javor Novak