I nakon Tita - Tito

Pin It

Bijes me sve više obuzima gledajući u omrznuto lice koje mi se ceri sa naslovnica časopisa i dnevnih novina, sa naslovnica knjiga koje se pojavljuju jedna za drugom. Tito se polako ali sigurno reinkarnira u Hrvatskoj dvadeset godina nakon sloma države kojom je vladao 35 godina. Ime mu se sve više spominje, njegov lik je svuda oko nas, slavi se njegova ličnost i djelo, s euforijom i zanosom.

Najžalosnije i najtragičnije je što se to sve događa i u Hrvatskoj, u zemlji koja je podnijela veliku žrtvu titovog zločinačkog režima. Na stotine tisuća ubijenih Hrvata na najokrutnije načine. Jer za tita su Hrvati uvijek bili i ostali klasni neprijatelji i nije se libio upotrijebiti najoštrije i najgnusnije protuhrvatske mjere.

Vraća me sav taj cirkus mislima u djetinjstvo, u ono doba kada je sve oko nas bilo usiljeno i neprirodno.

Kada je kult tita ovladao ljudima, kada je politička podobnost bila potrebna za sve sfere života, kada je vječito nezadovoljstvo bilo prisutno u mojoj i mnogim drugim hrvatskim obiteljima. S razlogom.

Još mi uvijek odzvanjaju glavom titoljubne i partizanske borbene pjesme kojima su nas maltretirali na zboru kroz svih 8 godina osnovne škole, priredbe u čast ''ljubljenog'' tita, susreti, štafete, pisma ''voljenom drugu titu'', pioniri maleni…. ispiranje mozga.

Sjećam se i moga oca kada je došao jednog jutra izmučen i blijed nakon što ga je ''mile'' opleo pendrekom po bubrezima, vezanog za radijator milicijske stanice, samo zato što je zapjevao hrvatsku pjesmu u društvu.

U danima kada je ''omiljeni'' drug tito umro cijela jugo-nacija ga je ispratila suzama i jaucima, milijuni ljudi koji su živjeli u zabludi i neznanju, zavedeni kultom tita kao velikog državnika, omiljenog u cijelom svijetu, a u stvari okrutnog krvnika koji je imao urođenu lukavost, podlost i manipulatorsku sposobnost kojom je osvajao domaću i svjetsku javnost. Gradio je imidž zaštitnika sirotinje a bio je jedan od najskupljih vladara prošlog stoljeća koji je sve što je ostvario postigao ratom i ubojstvima i za to umalo bio nagrađen Nobelovom nagradom za mir.

Cijeli njegov život i djelo bili su obavijeni velom šutnje i tajni. Bar petnaest različitih datuma rođenja, ne znam koliko različitih imena, broj braće i sestara koji je stalno varirao.

Kumrovečki ubogi dječarac, seljačić, sa jedva završenom nižom pučkom školom i dva razreda šegrtske, pomoćni mehaničar…. a svijet ga pamti po aristokratskim manirama, po mondenim rukavicama od najfinije kože, kao velemajstora u mačevanju, vrsnog jahača i dresera konja, izvrsnog klaviristu i plesača plesova odabranog društva koji govori nekoliko jezika od kojih jedino hrvatski nikada nije do kraja savladao i rijetko tko ga je razumio dok je govorio.

Imao je i sposobnost metamorfoze pomoću koje je promijenio osobni opis od početka do kraja rata, kao i samoiscjeljenja budući da mu je ponovo izrastao prst kojeg je nesretno izgubio dok je radio u brodogradilištu u Kraljevici, prije 2.svj.rata. Svjedoci potvrdili.

Vraćamo se u povijest, u neku prošlu ideologiju, mentalitet i vrijednosti kojih se nikad nismo uspjeli niti osloboditi. Opet smo u vremenu kada s veličaju četnički i komunistički zločini, kada se na popise jasenovačkih žrtava dodaju stotine i tisuće imena osoba koje tamo nikad nisu ni bile, koče se istrage i progoni još živućih partizana koji su priznali da su ubijali, uvode se agresori u vlast, komemoriraju se navodne žrtve ustaškog režima nad jamama u kojima dokazano nema niti jedne ljudske kosti…

Danas, sve više zamaha uzima nesputana rehabilitacija zločinačkog komunističkog režima u Hrvatskoj, u posljednjem bastionu komunizma u Evropi. I dok su sve ostale bivše komunističke države provele lustraciju nakon što su osudile taj totalitarni režim i poklonile se njegovim žrtvama, kod nas su se, na žalost, u sve segmente vlasti uvukli kadrovi tog mračnog režima i njihovi ideološki i genetski potomci, onako mučki, pod krinkom socijaldemokracije. I to u državi koju nitko od njih nije želio, koja je stvorena mimo njihove volje.

Najljepši trg u glavnom hrvatskom gradu nosi ime čovjeka koji je rušio hrvatsku državu i dao pobiti na stotine tisuća Hrvata, čovjeka koji je punio zatvore i grobnice političkim protivnicima. Čovjeka koji je među deset najvećih zločinaca 20. stoljeća.

Ime čovjeka koji je predao Vojvodinu Srbiji, Boku Kotorsku Crnoj gori, Neum Bosni i Hercegovini te tako presjekao Hrvatsku na dva dijela. Dao im je teritorije koji nikad nisu bili njihovi nego hrvatski, a zahvaljujući njemu tako će i ostati.

Ime čovjeka koji je izjavio: ''Prije će Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati dobiti svoju državu!''

Ime čovjeka koji je uputio naredbu ''Pobiti!'' komandantima armija koje su bile raspoređene u Bleiburgu, a nakon tog najvećeg masovnog zločina u Evropi poslije kapitulacije Njemačke izjavio je: ''Što se tiče ovih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostignula ih je već golemu većinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjeći.''

Nekako se uvijek zaboravlja napomenuti kako su, uz partizane koji su ih masovno ubijali, to činili i srpski seljaci. Zarobljene hrvatske vojnike i civile, partizani su vodili u kolonama smrti ucrtanim rutama Križnog puta kroz sela osinjih četničkih gnijezda, gdje su ih onako slabe, izgladnjele, izmorene, oskudno odjevene i bose, seljani okrutno premlaćivali svim i svačim i probadali vilama, nerijetko i do smrti, uz neviđenu mržnju i divljaštvo. Podjednako su u toj agresiji sudjelovali i muškarci i žene koje su često prednjačile u grubostima.

Ime čovjeka koji je vladao kao klasični diktator. Tko nije mislio kao on, više nije niti imao priliku misliti. Stradavali su, na najokrutnije načine, svi oni koji nisu bili ideološki simpatizeri tita i Staljina u početku, a kasnije i oni koji su bili simpatizeri Staljina, nakon što je pukla ljubav između njih dva.

I Britanci su tu odigrali važnu ulogu, s obzirom na kontinuitet njihove projugoslavenske politike. Križali su se njihovi putovi s Titovim, kažu bio je njihov agent. Očito su ih vezali zajednički interesi. Britanci su prvo koketirali sa četnicima ali kad su vidjeli da oni gube izglede na uspjeh u ratu i da svojim velikosrpstvom ugrožavaju plan o obnovi Jugoslavije, priklonili su se jugoslavenskom partizanskom pokretu preko tita. Njihova pomoć, vojna i politička bila je velika i važna, tada i u kasnijem razvoju, i pomogla je udaljavanju od utjecaja SSSR-a.

Tito je očistio KPJ od pravih komunista tako da je nestalo 90% vodstva i 40% članstva, uglavnom hrvatskog, i počeo borbu za novu Jugu kojom će vladati totalitarno diktatorskim režimom kako bi opstala. A Britanci su pomogli stabiliziranje vlasti u toj umjetnoj tvorevini i odigrali važnu ulogu u bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda, kada su jugoslavenskim vlastima u svibnju 1945. na milost i nemilost predali razoružane postrojbe NDH, kao i mnogobrojne hrvatske civile, žene, starce i djecu . Bilo je to još jedno plansko uklanjanje opasnosti za opstojnost toliko im željene Jugoslavije.

Tito je bio izravno podložan Churchillu po čijoj su zapovjedi četnici ušli u partizane a on je postao glavni igrač u britanskom projektu druge Jugoslavije. Znajući to jasnije mi je i zašto su bili protiv priznanja hrvatske neovisnosti, te tijekom domovinskog rata podržavali Srbe.

Ali vratimo se na Kazališni trg. Pardon, na trg koji još uvijek nosi sramotno titovo ime, a svi pokušaji da ga se skine bili su hladnokrvno odbijeni od gradske vlasti, iako je zaslužio da ga se makne u ropotarnicu naše mračne prošlosti a ne slavi i uzdiže. Bilo je onih koji su išli do krajnjeg apsurda svojim izjavama tipa: ''Titove zasluge su veće od njegovih pogrešaka.''

Krajnje bešćutno prema svim njegovim žrtvama, prema žrtvama komunističke diktature.

Simpatizeri titovog lika uvijek iznose njegovu tzv. pozitivnu stranu, pripojenje Istre, Rijeke i nekih otoka Hrvatskoj. A ne'š ti junaštva i zasluge ''osloboditi'' nešto od protivnika koji je već na koljenima, poražen od jačih od tebe. I uostalom, nije mu bio cilj pripojenje Hrvatskoj kojoj je oduzimao druge teritorije, nego Jugoslaviji. Zar nije i Andriji Hebrangu došao glave samo zato što je ovaj predložio da se stare hrvatske pokrajine Srijem, Banat i Bačka, te Boka Kotorska vrate i priključe Hrvatskoj.

Drugi argument titovih sljedbenika u korist njegove dobrote i značaja je činjenica da su mu na pogreb došle mnoge vođe i državnici, ali kad se u obzir uzme sastav i brojnost tada prisutnih državnika ljudoždera i najzloglasnijih zločinačkih diktatora, ni to mu ne služi na čast. Kao ni njegovi beskrajni zločini, na stotine tisuća Hrvata ubijenih potezom njegova pera, otimanje privatne imovine, teroristička ubojstva i iniciranje međunarodnog terorizma.

Njegova slika i prilika su jame, njih preko 1600, sa žrtvama komunističkog i partizanskog zločina potpisanog titovom krvavom rukom, jame iz kojih kosti stalno izviruju, izbijaju na površinu i vape za tim da odgovorni budu kažnjeni, da se zločin osudi. Kosti stotina tisuća ubijenih Hrvata, razoružanih hrvatskih vojnika i civila koji su od Engleza tražili da ih zaštite od crvenog zla a ovi su ih nemilosrdno predali u ruke njihovih krvnika.

Njegova slika i prilika je i 51 tisuća folksdojčera koje su likvidirali partizani, a od toga 5 tisuća djece mlađe od 14 god. sve žrtve poznate imenom i prezimenom a opet nitko odgovoran za to i osuđen.

A to su samo dva primjera u moru mrtvih duša koje su ostale poslije njegove tiranije.

Bili su to planski osmišljeni i izvedeni strašni zločini, po njegovom nalogu

Pa ga vi onda uzdižite i hvalite, slijepci pored zdravih očiju.

Slavite ga u Kumrovcu i povezujte njegovo ime sa pokličem antifašizmu i slobodi.

Zanimljivo kako nitko od tih današnjih samoprozvanih antifašista nije branio Hrvatsku devedesetih, niti bi je branili da ponovo zatreba jer je ne smatraju emocionalno svojom.

Sav taj apsurd ide do toga da Ministarstvo branitelja izdvaja pola milijuna kuna za aktivnosti promicanja i očuvanja tradicije NOB-a.

No, da se vratim na lice sa naslovnica. Iz znatiželje sam kupila jednu knjigu nedavno u Tisku. Jednu od mnogih kojima nas u zadnje vrijeme bombardiraju. Knjigu o njemu.

Koji podli potezi. Za dvadesetak kuna serviraju narodu ''istinu'' o drugu titu. ''Istinu'' za široke narodne mase.

Pa tako kaže, kao tito je to rekao, da je depešom zabranio kažnjavanje zarobljenika sa Bleiburga bez suda, kako je za pokolj kriv Pavelić koji se udružio sa četnikom Đujićem i mislio kako će nekoliko stotina tisuća vojske i civila moći pregovarati s Englezima i Amerikancima, ali prevario se i kada su Englezi tražili da predaju oružje Pavelić (koji tamo nije ni bio) je to odbio i tada ih je u povlačenju poginulo najviše, što od armije što od Engleza. I to je to.

A nije se govorilo o tome jer su jednostavno zaboravili objaviti dokumente. Katastrofa!

Druga nebuloza je objašnjenje kako su ubijali hrvatske emigrante samo zato što su bili teroristi, pa eto da ih ubiju na njihovom terenu i tako zaštite svoje građane od mogućih terorističkih napada.

Na ove teme išla sam ciljano, i smučilo mi se istog trena kada sam pomislila koliki će pasti na te bljezgarije i povjerovati. Ne moram ni reći da ostalo, zbog gađenja, nisam ni pročitala.

Eto, ponovo je pokrenut proces uništenja Hrvatske, bijesne komunistički vampiri, uzimaju sve više zaleta … Bože, ima li tome kraja?

Ima, samo ako smo za dom spremni dignuti glas i lupiti šakom o stol i reći:

''Dosta je drugovi! Sada ste vi na redu da odgovarate za učinjeno i položite račune!''

Hm, lijepo je sanjati, ili možda ipak…

KIKI