Mulci u magli

Pin It

Cijela Hrvatska ostala je zgrožena, iako ne i iznenađena opetovanim organiziranim napadima na naše navijače u Srbiji u proteklih nekoliko dana. Divljaštvo i mržnja obilježili su Evropsko rukometno prvenstvo.

Nisu se birala sredstva: sjekire, noževi, kameni blokovi, boce, baklje …. Razbijali su se i palili auti, napadali hrvatski napadači hladnim oružjem, ugrožavale žene i djeca.

Na sve to srpski ministar unutarnjih poslova poručio je srpskim navijačima ''da se ne ponašaju kao hrvatski navijači kad neka srpska momčad igra u Hrvatskoj'', te poručio grupicama huligana koji su, kao, radili nerede da ''ne smiju sramotiti srpsku tradiciju da se prema svakom gostu odnose s poštovanjem''.

Prezentacija te tradicije ostvarena je tijekom polufinalne utakmice kada je cca. 20.000 srba, neprekidno, u jedan glas izvikivalo: ''Ubi, ubi ustaše!'', ''Ubi, zakolji da Hrvat ne postoji!'', ''… bit će mesa klat ćemo Hrvate!'' i slične miroljubive poruke dobrodošlice i poštivanja. A također, s poštivanjem, popratili zviždanjem intonaciju hrvatske himne od početka do kraja, ometali naše igrače laserima i gađali ih raznim predmetima.

Koja je to demonstracija mržnje bila! Da se zaledi krv u žilama. Čak i djeca zadojena mržnjom uzvikivala su iste one ubilačke parole uz instrukcije očeva koji su ih poticali.

Dvjestotinjak naših navijača koji su se nalazili u dvorani, kao i navijači koji su prethodnih dana proživjeli napade, vjerojatno nikad neće zaboraviti ovu jezivu atmosferu i preživljeni strah. I vjerojatno nikad neće oprostiti našim igračima koji nisu znali cijeniti hrvatsko navijačko hrabro srce i dati sve od sebe da pobijede srpsku reprezentaciju, pa makar i ne uspjeli. A ne predati se u drugom poluvremenu bez borbe, bez volje, bez želje.

Na sva ta tragična događanja i izjave nije se javno oglasio niti jedan od naših vajnih državnih dužnosnika, predsjednik jedan, drugi, treći, ministrica vanjskih poslova, ministri ovi i oni, bar jednom rečenicom, osudom, protestnom notom, bilo čim.

Njihov moždani sklop vjerojatno drugačije funkcionira…

Ma kog su vraga naši navijači išli tamo provocirati i potkapati temelje bratstva i jedinstva koje mi marljivo gradimo. Mi nastojimo normalizirati odnose u regiji a ovi naši odu im tamo mahati hrvatskim simbolima pred nosom i još spominju Vukovar. Ajme bruke!

A na poneki izolirani tihi protest već se ponovo oglašava onaj isti srpski ministar poručivši kako se Hrvati trebaju brinuti o svojem ponašanju a ne drugima davati lekcije.

I opet nema odgovora s naše strane. A i od koga??

Ima li itko u vrhu naše jadne države tko bi branio naše nacionalne interese i interese hrvatskog čovjeka?!

Itko da digne glas protiv agresora u ratu koji nastavlja agresiju i u miru?!?

Ali zato se proteklih godina i te kako dizao glas na izolirane incidente u Hrvatskoj zbog ''ugroženosti'' srpskog življa. Puni Dnevnici zgroženih izjava, isprika, osuda.

Glavnu riječ je vodio brižni ex predsjednik i čak si dao truda otići osobno ispričati se.

Kako propustiti priliku još jednom popljuvati pripadnike hrvatskog naroda?! A je bio požrtvovan. Zato sad i stoji državu, odnosno porezne obveznike oko dva milijuna godišnje i svi šute. Zaslužio je. Koliki je samo trud uložio u antihrvatsko djelovanje, red je da sad odmori i uživa u hrvatskoj mirovini i umirovljeničkom uredu, kad se već svi slažu s tim. I puštaju ga da i dalje djeluje na isti način.

Kako se samo zapjenio 2006.g. kada su u Biljanima Donjim, selu pored Škabrnje, kamenovane 4 srpske kuće. Isti dan se nacrtao dole kako bi se ispričao i osuđivao.

"Ovdje se nije dogodio sukob na nacionalnoj osnovi, nego sukob baraba koji žele istjerati te obitelji radi njihova imanja, jer misle da se poslije njihova istjerivanja nitko ne bi usudio kupiti njihovu imovinu te bi sami tako došli do nje", rekao je tada Mesić

Zanimljivo kako to nikad nije napravio u susjednom selu. Nikada nije došao u Škabrnju da se pokloni hrvatskim žrtvama krvavog četničkog pira 1991.g., i da osudi zločince koji su potjecali i iz tih istih Biljana Donjih. Naravno, bilo bi nelogično da dođe tamo i ispriča se srbima što su pobili selo.

Ostao mi je u sjećanju i Dnevnik u kojem se prikazuje izgradnja Memorijalnog centra u Srebrenici u spomen 8000 žrtava ubijenih od srpske ruke, uz prisustvo ožalošćenih majki i rodbine ubijenih, kao i prilog o otkrivenoj novoj grobnici sa 500 četničkih žrtava, ne sjećam se točno gdje, a naš ''veleštovani'' ex na to nema komentara ali na sav glas, u istom Dnevniku, oštro reagira na incident kada je zapaljena tablica na nekom srpskom autu i pjeni se: ''Zamislite, nekima smetaju Srbi, naši susjedi. I nađe se neki mulac i vidi na autu srpsku oznaku i zapali je. Zamislite u kakvoj magli živi taj mulac?!?!''

I tako u svim dnevnicima…

I tako iz godine u godinu. Uz blagoslov naroda koji ga je dva puta birao.

Istog naroda koji je vratio ponovo komuniste na vlast.

Istog naroda koji nas je sada gurnuo u ralje EU.

Istog naroda koji se odrekao svog suvereniteta i samostalnosti za Judine euro škude.

Nikad nisam mislila da ću se složiti sa i jednom izjavom ex-ića, ali doista i jesmo narod mulaca u magli, izgubljeni u prostoru i vremenu, najsretniji kad nam drugi određuju što ćemo i kako ćemo i koliko ćemo.

A oni malobrojni koji se kroz tu maglu kreću s kompasima i znaju kako i zašto nikako da se susretnu. Ali i samo njihovo postojanje budi nadu da one koji su za dom spremni djelovati nikad neće progutati magla.

 

KIKI