Partizani

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 29 Prosinac 2016 16:05

IVANA CVRLJU POTKOVALI KONJSKIM KOPITAMA TE GA TJERALI DA IDE NA SVE ČETIRI, A ONDA UBILI (Kod Brštanova izvršena ekshumacija tijela pronađena)

Svjedok Marko Šolić: Partizani su 1944. kod Brštanova ubili najmanje 20 civila

Jesan bija dite, ali kako se neću sićat da je partizanima tu bija štab, jer su ga priselili iz Splita, te zatvor ‘Pojata’, tamo su dovodili ljude i posli ih ubili, kazuje 76-godišnji Marko Šolić pok. Ante. Ekshumacija će se nastaviti na novim lokacijama

Partizani “Mosećke leteće čete” ubili su 1944. godine kod Brštanova najmanje 20 civila i pokopali ih na nekoliko mista, bilo je ljudi iz Unešića, Dicma, Primorskog Doca, a jednog od njih, Ivana Cvrlju, potkovali su konjskim kopitama, tirali ga da ide na sve četiri, a onda ubili – izjavio je to 2011. godine tadašnji 76-godišnji Marko Šolić, pokojnog Ante, nedaleko od Brštanova, u zaseoku Šolići. Punih 67 godina nakon starvičnih zbivanja obavljena je ekshumacija (2011), a otkriveno je najmanje sedam kostura.

Tako je nakon mnogo godina zataškavanja došao red da se istraži još jedan zločin iz Drugog svjetskog rata, u splitskom Županijskom sudu su ovi zločini dobili svoj broj i spis, a na kraju je obavljena i ekshumacija na kojoj su bili istražni sudac Stanko Grbavac, patolog Antonio Alujević, te policija. 

Već smo saslušali šest svjedoka koji su nam mnogo pomogli, mnogo više ćemo znati kada izvadimo kosti i barem donekle znamo koliko je ljudi stradalo – kaže Stanko Grbavac.

Na nekadašnjem stratištu na predjelu Ogradica više od šest desetljeća od stravičnih događanja nikada više nije narasla trava, a otkopana zemlja dala je prve naznake da u priči Marka Šolića ima istine. 

Imamo najmanje sedam kostura, za sada možemo reći da su u zemlji sigurno više od 50 godina. Više ćemo znati nakon što obavimo cijeli posao – kratko kaže dr. Alujević u pauzi tijekom cjelodnevne ekshumacije. 

Među onima koji su strpljivo pratili kako se iz zemlje izvlači svaka pa i najmanja kost je i 76-godišnji Marko Šolić, u to vrijeme imao je devet godina, no iako je bio dijete nekih se događaja jako dobro sjeća:

Jesan bija dite, ali kako se neću sićati da je partizanima tu bija štab, jer su ga priselili iz Splita, te zatvor “Pojata”, tamo su dovodili ljude i posli ih ubili. Znan za par mista na ovom području u našin Šolićima, evo tu su van Duge njive, tu su ljudi ubijani. A tu baš u Ogradici metkom u čelo ubijeno je i više od deset ljudi – prisjeća se svojih stravičnih sjećanja Marko Šolić.

 Šta ćete to sada kopati, tribalo je to napraviti prije 20 godina kada su zločinci bili živi, sada nam je svejedno – u prolazu dobacuje Ante Šolić. Za razliku od njega, Mijo Žižić u svemu vidi smisao. 

Neka se sve zna, vrime je došlo. Ja san u ovom ratu bija pet ipo godina i znan šta je rat, ali ode su u našem zaselku stradali nedužni civili. Šteta je šta više nema onih koji su ubijali. A zato mi danas plaćamo račun ka hrvatski narod i čekamo šta će biti s našim generalima u Haagu – iskreno će Žižić.

Da se sudbina doista zna poigrati s čovjekom potvrđuje i Mladen Zekić, policajac kojega je na stratište dovela dužnost. No, nije ovo zadatak kao svaki drugi, kaže nam Mladen: – Pretpostavljam da su tu kosti mog pradida Jure Dujmovića, ako ga tu pronađemo stvarno ćemo biti sretni svi u obitelji – govori nam Mladen.

Pred istaržnim sucem, policijom i patologom još je dosta posla, dio startišta je eskhumiran, dio će uslijediti, a tada će se tek krenuti s utvrđivanjem identiteta žrtava kako bi se i ovdje zatvorila još jedna tužna priča iz Drugog svjetskog rata skrivana više od šest desetljeća.

komunistickizlocini.net