Zadnji komentari

Prije Ahmića : Progon zeničkih i kakanjskih Hrvata, napadi mudžahedina, a na isti dan Trusina

Pin It

Međutim, iako su se zločini dogodili na isti dan, zločin u Trusini, kao ni većina drugih zločina nad Hrvatima u BiH, nisu dobili pažnju svjetskih javnosti, a pravosudnu zadovoljštinu još manje.

Jučer su  obilježene  24 godine od ratnih zločina u Ahmićima pored Viteza i Trusini kod Konjica.

U Trusini kod Konjica, pripadnici tzv. Armije BiH, u napadu su, ubili 22 Hrvata, od kojih su četvorica bili ratni zarobljenici HVO-a. U Ahmićima, je pak, HVO, ubio 116 osoba, među kojima je 33 žena i djeca.

Međutim, iako su se zločini dogodili na isti dan, zločin u Trusini, kao ni većina drugih zločina nad Hrvatima u BiH, nisu dobili pažnju svjetskih javnosti, a pravosudnu zadovoljštinu još manje.

Podsjetimo, za zločine u Ahmićima odgovarao je vrh srednjobosanskog HVO –a, kako pred Haaškim sudom tako i Sudom BiH. Osuđeno je šest osoba na ukupno 95 godina zatvora.

Za zločin u Trusini  pravosnažno su osuđeni Edin Džeko na 13 i Rasema Handanović na pet i pol godina zatvora.

Hadžihasanović: Poslati još vojnika u Ahmiće Zapovjednik 7.muslimanske brigade tzv Armije BiH Asim Koričić a na temelju zapovjedi zapovjednika 3.korpusa tzv. Armije BiH Envera Hadžihasanovića,izdaje zapovijed u kojoj navodi: Iz sastava 7.muslimanske brigade uputiti jednu satniju pravcem:Bilimišće-Gornja Zenica-Urije-Saračevica-Kota 860-Ahmići sa zadatkom što bržeg dolaska u selo Ahmiće i odmah uključivanje istih u borbena djelovanja kao ispomoć snagama A BiH koje se već nalaze u Ahmićima te biti spreman izvršiti protuudar na prvacu:Ahmići-Šantići-Dubravica. Ovom zapovijedi je skinuta svaka sumnja da se u Ahmićima nisu nalazili pripadnici tzv. Armije BiH te da su u selu bili isključivo civili.

Zapovjednik 7.muslimanske brigade tzv Armije BiH Asim Koričić a na temelju zapovjedi zapovjednika 3.korpusa tzv. Armije BiH Envera Hadžihasanovića,izdaje zapovijed u kojoj navodi: Iz sastava 7.muslimanske brigade uputiti jednu satniju pravcem:Bilimišće-Gornja Zenica-Urije-Saračevica-Kota 860-Ahmići sa zadatkom što bržeg dolaska u selo Ahmiće i odmah uključivanje istih u borbena djelovanja kao ispomoć snagama A BiH koje se već nalaze u Ahmićima te biti spreman izvršiti protuudar na prvacu:Ahmići-Šantići-Dubravica. Ovom zapovijedi je skinuta svaka sumnja da se u Ahmićima nisu nalazili pripadnici tzv. Armije BiH  te da su u selu bili isključivo civili. 

Po zapovjednoj odgovornosti, sudi se samo, zapovjedniku jedinice „Zulfikar“, Zulfikaru Ališpagi pred Sudom BiH i taj je sudski postupak u tijeku.  Sud BiH je zbog ovog zločina izrekao i presudu od 15 godina Nihadu Bojadžiću, Nedžad Hodžić je osuđen na 12, a Mensur Memić na deset godina.

Međutim, ne osporavajući žrtve i zločin HVO-ovih jedinica u Ahmićima, važno je istaknuti kontekst ratnih zbivanja u Središnjoj Bosni i Hercegovini u travnju 1993. godine.

Oružani sukobi HVO-a i tzv. Armije BiH u Središnjoj Bosni, počeli su nakon pokolja u selu Dusina kod Zenice, u siječnju 1993. kada je ubijeno osmoro hrvatskih i jedan srpski civil te ubijen Zvonko Rajić, zapovjednik zeničkog HVO-a kojem je izvađeno srce. Hrvatska zajednica u BiH za taj zločin odgovornim smatra Šerifa Patkovića, jednog od zapovjednika zloglasne 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH u čijem sustavu bili i mudžahedini koji je bivši ministar u Zeničko-dobojskoj županiji, a danas vijećnik u Gradskom vijeću Zenica.

Sustavni napad tzv. Armije BiH na linije HVO-a u Središnjoj Bosni počeo je 13. travnja 1993. kada su mudžahedini oteli četvoricu pripadnika HVO-a u Novom Travniku,  dan poslije blokiran je prometni pravac od Novog Travnika prema Uskoplju i prekinuta svaka komunikacija s Hercegovinom, dok je  15. travnja 1993. otet zapovjednik zeničkog HVO-a Živko Totić a njegovu pratnja likvidirali mudžahedini.

Nakon tih „sporadičnih incidenata“ počeo je napad na Vitez  i Lašvansku dolinu a tako i na cijeli prostor Središnje Bosne.

Brigade Trećeg korpusa  tzv . Armije RBiH napale su Vitez i Busovaču iz pravca Zenice potom Kiseljak, Kreševo, Vareš i Kakanj iz pravca Visokog  a napad na žilu kucavicu – prometnicu Travnik – Busovača – Kiseljak prvi je put HVO uspješno odbio.

Općina Kakanj pala je dan ranije, 14. travnja 1993. iz koje je protjerano 13 tisuća Hrvata, ubijeno 87 pripadnika HVO-a,  kroz 12 logora prošlo 592 zarobljenika, a 42 osobe se i danas vode kao nestale.  

Nakon Kaknja, pala je Zenica iz koje je protjerano 15 tisuća Hrvata,  kroz 25 logora, od kojih su najzloglasniji bili „Muzička škola“ i „KPD Zenica“, prošlo je 1986 Hrvata. Svirepo ubijeno 48 civila a poginulo 78 vojnika HVO-a i ubijeno je šestoro djece.

Brigade kakanjskog i zeničkog HVO-a nakon progona branile su Lašvansku dolinu i   Središnju Bosnu.

U Hercegovini, odnosno općini Jablanica, 15. travnja 1993. formiran je logor „Muzej na Neretvi“  kroz koji je prošlo  više od 85 pripadnika HVO-a sa statusom ratnih vojnih zarobljenika i više od 400 civila među kojima je bilo šezdesetoro djece i oko stotinu osoba starosne dobi iznad 60 godina.

Za progone i stradanja kaknjskih i zeničkih Hrvata još uvijek nije nitko odgovarao, a za zločine u Muzeju na  Neretvi u Jablanici, nepravomoćno je osuđen na godinu dana zatvorske kazne ,  zapovjednik zapovjednika odreda Zulfikar tzv. Armije BiH, Nihad Bojadžić. 

Glorija Lujanović/Dnevnik.ba /http://www.dnevnik.ba/HercegBosna -Hrvatsko nebo