Zadnji komentari

Komemoracija u Glini – jesu li Jasenovac, Srb i Glina mjesta nametnute kolektivne krivnje hrvatskom narodu?

Pin It

Desetljećima je slučaj pokolja u glinskoj pravoslavnoj crkvi iz ljeta 1941. u jugoslavenskoj, odnosno hrvatskoj historiografiji bio neupitan u svakom detalju. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati u vjerodostojnost bilo kojega dijela toga događaja. Konačno se nadamo da je došlo vrijeme poštene znanstvene valorizacije svih događanja u II. svjetskom ratu i poraću, a osobito mjesta prijepora kao Jasenovac, Srb i Glina.

Srb, Jasenovac i Glina su znakovita u smislu tumačenja naše hrvatske povijesti od Drugoga svjetskoga rata naovamo. Oni predstavljaju neuralgične točke naše povjesnice, s obzirom da se ta tri mjesta koriste od 1945. kao ključne točke nametanja hipoteke genocidnosti hrvatskom narodu. Jasenovac kao “logor smrti” sa stotinama tisuća žrtava, Srb kao mjesto opravdanog ustanka protiv hrvatskog fašizma i Glina kao mjesto najsvirepijih pokolja ustaša, u proširenom smislu često Hrvata.

“Ljudi su ovdje pozvani i došli na pokrst, ali im to nije spasilo živote. Tu je počinjen sramotni i svirepi zločin i trebat će stoljeća da se ta ljaga ispere. Nažalost, unatoč Ustava i zakona, nije nam omogućeno da se žrtava sjetimo u miru. Ako će se stvari nastaviti ovako, a znamo tko stoji iza ovih prosvjeda, dijalog katolika i pravoslavaca na poticaj pape Franje, bit će kompromitiran pod znakom pitanja. O ovoj provokaciji obavijestit ću sve mjerodavne”, rekao je jučer Milorad Pupovac na komemoraciji glinskim žrtvama.

Nije rekao tko su mjerodavni koje namjerava obavijestiti, pa samo možemo pretpostavljati.

Gotovo jedina osoba koja se u modernoj Hrvatskoj bavila događajima u Glini je novinar Glasa koncila Tomislav Vuković koji je svoja zapažanja o tome iznio 2006. u feljtonu Glasa koncila. Kasnije je izdao knjigu pod naslovom “Drugačija povijest”.

Treće znakovito mjesto u podnaslovu knjige jest Glina. Takozvanom “Ustaškom pokolju u pravoslavnoj crkvi u Glini” posvećeno je sedmo poglavlje u knjizi. Pisac ovdje raščlanjuje koliko se radi o stvarnom događaju, a koliko o stvorenom mitu s uvijek istim ciljem: proglasiti Hrvate genocidnim i onesposobiti ih da upravljaju svojom državom. Treba reći da je ovaj tekst, nakon što je bio objavljen prvi put u “Glasu Koncila”, bio silan izazov stolici za noviju hrvatsku povijest pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, da je pod vodstvom prof. dr. Drage Roksandića priređen i održan 29. lipnja 2012. znanstveni skup pod nazivom “Što se uistinu dogodilo u glinskoj srpskopravoslavnoj crkvi između 29./30. srpnja i 4./5. kolovoza 1941.: svjedočanstva i kultura sjećanja”. Tomislav Vuković je u svom tekstu ukazao na mnoge besmislenosti i netočnosti o tom događaju u jugoslavenskoj i srbskoj povjesnici. To je isto učinilo i nekoliko predavača na spomenutom skupu. Ali usprkos tome, oni kojima Hrvatska nije draga domovina, ne prihvaćaju činjenice, već ustraju na svojoj lažnoj i po Hrvatsku štetnoj slici.

“Srb je hrvatsko mjesto u kojem se tamošnje srbsko pučanstvo pobunilo protiv hrvatske države. Tomislav Vuković je u svojoj, naprijed navedenoj knjizi, lijepo pokazao kako se tu radi uistinu o četničkoj pobuni mjesnog stanovništva, koje se nakon toga razvrstalo u dvije različite vojske, četničku i partizansku. Tijekom rata su ti isti četnici prešli na stranu partizana i nakon rata zauzeli visoke položaje u novostvorenoj državi, a svi kao članovi SUBNOR-a. Protiv nikoga nije vođen postupak i nitko nije kažnjen za učinjena zlodjela. Stoga je sasvim razumljivo da su subnorovci glavni agitatori u stvaranju protuhrvatskog mita kako bi sakrili svoja zlodjela.

Glina je također postala mitski pojam. Ona je velikosrbskoj ideologiji poslužila kako bi optužila Hrvate, ne samo da su genocidni, već da ta genocidnost proizlazi iz njihove duhovnosti, iz pripadnosti Katoličkoj crkvi. Činjenica jest da se u Glini i oko Gline dogodilo zločina, ali te zločine treba staviti u povijesne okolnosti. Prije nego li je ustaška vlast uhitila i onda pobila Glinjane srpske narodnosti u svibnju 1941., a u kolovozu iste godine pripadnike srpske narodnosti u okolici Gline i na Kordunu, dogodili su se zločini koje su uzrokovale četničke skupine proizašle iz te narodnosti. Tu se opravdano može pitati, tko je prvi počeo?, o čemu dokumentirano piše Jure Krišto u svojoj knjizi „Sukob simbola“ (2001.). Kao odgovor na zakonske odredbe koje je donijela mlada Nezavisna Država Hrvatska u cilju obrane naroda i države, javile su se četničke pobune diljem Hrvatske, u okolici Bjelovara, u mjestima oko Knina i Dervente, u Čapljini, Mostaru, Kiseljaku, Srijemskoj Mitrovici, i sve to u travnju 1941. U tim je pobunama ubijeno po više desetaka Hrvata, i katolika i muslimana. I svi ti zločini nad hrvatskim i muslimanskim pučanstvom bili su počinjeni prije bilo kojih žrtava pripadnika srbske manjine i prije nego li je na dotičnim područjima bila uspostavljena vlast NDH. Ne pokušavajući opravdavati ni jednu, ni drugu stranu koja je primjenjivala nasilje i ugrožavala živote nevinih ljudi, treba o svakom događaju ipak cjelovito prosuđivati i vidjeti što je bio uzrok, a što posljedica. U okolici Gline proliveno je mnogo nevine krvi, što je u nebo vapijući grijeh, ali on nikako ne može biti opravdanje velikosrpskoj politici koja ponovno i ponovno zloupotrebljava tu glinsku tragediju.”, tvrdi dr. Stjepan Razum.

Desetljećima je slučaj pokolja u glinskoj pravoslavnoj crkvi iz ljeta 1941. u jugoslavenskoj, odnosno hrvatskoj historiografiji bio neupitan u svakom detalju. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati u vjerodostojnost bilo kojega dijela toga događaja. Konačno se nadamo da je došlo vrijeme poštene znanstvene valorizacije svih događanja u II. svjetskom ratu i poraću, a osobito mjesta prijepora kao Jasenovac, Srb i Glina.

I to samo s jednim ciljem – istina će nas osloboditi, ma kakva ona stvarno bila.

Petar Horvatić/narod.hr/glas-koncila.hr