Zadnji komentari

Gradačkom župniku Jakovu Barišiću zgulili kožu s tjemena i čela, jednu stranu lica posve izrezali

Pin It

“Kada su ga počeli mučiti on se glasno prekstio i počeo moliti Oče naš. Ne zna se sve točno, kako je teklo mučenje, samo se vidi na tijelu na više mjesta ubod nožem te jedan ili dva hica. Noge su mu bile isparane noževima. Zgulili su mu kožu s tjemena i čela, jednu stranu lica posve izrezali, također nos i bradu. Ne zna se kada su mu glavu unakazili, da li živome ili mrtvom.

Sirota majka kaže, da ga je vidjela isti dan u petak mrtva na mjestu gdje su ga mučili, pokraj staze između župskog stana i crkve.”

„On je vjerno služio Bogu i narodu kao svećenik i župnik. Junački je ostao na braniku naroda i svoje crkve do smrti, i mrtav je crkvu očuvao, da nije bila opljačkana i oskrvnjena“. Tim je riječima vrhbosanski kanonik Marko Nedić priopćio čitateljima uglednog časopisa „Vrhbosna“ umorstvo gradačačkog župnika Jakova Barišića u petak 15. svibnja 1942. god. Jedna časna sestra iz čardačkog samostana u svom je pismu upućenog časnoj Majci opisala njegovo mučeništvo:

„Na Spasovo, u 10 sati navečer je počela pod gradom velika pucnjava. Odmetnici su opkolili grad sa svih strana; računaju da ih je moralo biti preko dvije tisuće. Ujutro su oko 8 sati unišli u grad.

Vojska se povukla u kulu a također se i mnogo civila sklonilo u tvrđavu. Iz svega se vidi, da je odmetnicima bio cilj da poubijaju istaknute Hrvate i opljačkaju grad. Preč. gosp. župnik bio je sigurno prvi na redu. On je upravo bio odslužio sv. Misu. Kako je popio kavu pošao je da zvoni na uzbunu, pošto su se ustanici nešto prije toga bili ušutkali, a onda nanovo pojavili. Jedan mu dječak dotrča javiti, da su odmetnici tu. Otišao je u stan, možda da štogod još uzme, kad ga odmetnici uhvatiše. Pričali su neki iz grada, koji su se bili sakrili da su mu savjetovali da rekne da je Srbin., na što im je on odgovorio: „Ja sam katolik i Hrvat i spreman sam za vjeru i dom umrijeti.“ Kada su ga počeli mučiti on se glasno prekstio i počeo moliti Oče naš. Ne zna se sve točno, kako je teklo mučenje, samo se vidi na tijelu na više mjesta ubod nožem te jedan ili dva hica. Noge su mu bile isparane noževima. Zgulili su mu kožu s tjemena i čela, jednu stranu lica posve izrezali, također nos i bradu. Ne zna se kada su mu glavu unakazili, da li živome ili mrtvom. Sirota majka kaže, da ga je vidjela isti dan u petak mrtva na mjestu gdje su ga mučili, pokraj staze između župskog stana i crkve i veli da mu lice nije bilo iznakaženo.”

Hrvatski vojnici su ga našli mrtva s još sedmoricom građana. Četnici sa manjim brojem komunista -partizana su cijeli petak pljačkali župski stan i potom ga zapalili. Crkva je ostala netaknuta. Ustanici ( u početku mješavina četnika i partizana), su zapalili još pet do šest kuća. Sahranjen je s još šest žrtava u ponedjeljak, 18 svibnja na mjesnom groblju u Gradačcu. Zašto se na vrijeme nije sklonio? Za njega je bilo nezamislivo ostaviti svoj vjernički puk, crkvu i župski ured.

Svećenik i mučenik Jakov Barišić ugledao je svjetlo dana 13. IX. 1890. u Dobrinji (kod Modriče). Poslije četiri godine pučke škole u Modriči odlazi u travničko sjemenište, a poslije ispita zrelosti prelazi u bogosloviju u Sarajevo. Iza svršenog trećeg tečaja bogoslovije, 2. srpnja 1913. bio je zaređen za svećenika. Mladu misu je slavio u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu. Uz prvi Svjetski rat god. 1914. imenovan je župnikom u Pećinama gdje ostaje četiri godine, a potom je kratko vrijeme službovao u Rostovu i Kandiji. God. 1919. imenovan je župnikom u Gradačcu gdje ostaje sve do svoje smrti.

Uredništvo/komunistickizlocini.net