Zadnji komentari

Što su HOS-ovi junaci učinili za Dubrovnik i zašto ih mediji kriminaliziraju?

Pin It

Uz zahvalnost i ne zaborav svim herojima Srđa, ne zaboravimo danas i u budućnosti da su na Srđu kada je Dubrovnik bio pred padom bili i junaci iz HOS-a. Ne zaboravimo to kada će im se htjeti skidati ploče, mijenjati ratni grb, kada će ih kukavice i dezerteri htjeti fašizirati, kada će ih mediji (po nalogu) razapinjati. Ne zaboravimo HOS ne samo u Vukovaru, Bogdanovcima, već i Dubrovniku, Gospiću, Škabrnji, Pakracu…

„Činjenica je da je HOS branio Dubrovnik 6. prosinca 1991., da su taj dan, kada se dogodio najteži napad na Dubrovnik u njegovoj povijesti, bili u tvrđavi Imperial na Srđu. Ako nam tada nisu smetali, ne znam zašto bi njihova oznaka nekome smetala danas“, rekao je nedavno gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, prilikom pokušaja lijeve javnosti da se sa zidova grada ukloni grb HOS-a kojeg su nacrtali pripadnici Torcide.

Mladi Dubrovčanin Franković pamti kao dječak dane kada su njegovi sugrađani branili rodni grad, a kada su gradom istovremeno stupali i hrabri vojnici HOS-a – branitelji opkoljenog Dubrovnika.

Posljednji tužni događaji donose i dobre stvari: pojedini (hrvatski) mediji konačno su se ogolili i razotkrili. Naime, poput Domazetovog “vučjeg čopora” okomili su se na dvije djevojke Hrvatice, od kojih je jedna na njihovu sramotu osoba s posebnim potrebama, kao glavne zvijezde ovoljetnih katastrofalnih požara. One su navodno zapalile manji požar iz čiste nacionalne mržnje prema Srbima.

Sada, par dana kasnije, ti isti mediji su se dohvatili nove žrtve: junaka Domovinskog rata iz HOS-a. Pronašli su jedan ili dva slučaja gdje su pojedini hrvatski vojnici sudjelovali u pojedinačnom zločinu zbog kojih su i uhićeni, i procesuirani i osuđeni na dugodišnje robije. Tekstovi odišu takvim tonom i insinuacijama, da se diskreditira cijela vojska od nekoliko tisuća junaka dragovoljaca HOS-a koji su branili Hrvatsku da u njoj ne bude još više zločina od strahovitih Ovčara, Berka, Negoslavaca, Tovarnika, Sotina, Tordinaca, Ervenika, Škabrnja, Baćina i niza mjesta gdje su ubijene stotine ljudi, bačene u jamu i čije sudbine, imena i prezimena i okolnosti smrti nisu nimalo zanimljive tim istim medijima, a kamoli da bi se bavili nekim detaljima i “dubokim” moralitičkim analizama kao u slučaju hrvatskih vojnika. Krajnji cilj je naravno kriminalizacija Domovinskog rata, jer se sjećamo sličnih pisanja i likovanja istih medija kod npr. presuda generalima Gotovini i Markaču, pa pripremljenih naslovnica koje su iznenada povučene kada su naši heroji generali Markač i Gotovina na njihovo čuđenje oslobođeni.

Dakle, potpuno isti obrazac kao kod djevojaka iz okolice Benkovca, stotine katastrofalnih požara, a samo dvije Hrvatice pale iz mržnje prema Srbima. Ovdje je stotine ubijenih Hrvata, stotine stratišta, 30.000 Hrvata u srpskim logorima, a samo četiri hrvatska vojnika, još k tome pravomoćno osuđena, su izuzeta i apostrofirana iz potoka krvi koje su tekle hrvatskim selima i gradovima. Da bi ispalo da HOS nije baš tako “dobar”, premda je, eto ipak, branio Sajmište i Bogdanovce.

Zato se istina mora znati: junaci HOS-a branili su cijelu Hrvatsku kada je bilo najteže i to na najgorim položajima i bitkama gdje se mnogi nisu usudili ići! Može se reći da stoje potpuno ravnopravno uz bokim našim junačkim gardijskim brigadama i dragovoljcima Domovinskog rata.

„Da nije bilo pripadnika IX. bojne HOS-a  Srđ bi 9. studenoga 1991. godine pao i Dubrovnik bi bio pod kontrolom neprijatelja. Šesti prosinca 1991. na sv. Nikolu zabilježen je najveći napad na Srđ i Dubrovnik kada su pucali niški specijalci, crnogorski četnici, tri topovnjače s mora, četnici iz nevesinjske šume, dva MiG-a raketirali su repetitor, a na pedeset metara od tvrđave došlu su tri tenka. Ali ipak Srđ nije pao, napad je odbijen, Dubrovnik obranjen zahvaljujući pripadnicima  IX. bojne HOS-a“, rekao je poznati hosovac Ivica Vladava za antenazadar.hr

Postrojba IX. bojne HOS-a djelovala je tada u sastavu elitne postrojbe Hrvatske vojske 4. Gardijske brigade. Na rukavima su imali znakovlje koje se sada želi prikazati fašističkim. Hoće li se to stvarno dogoditi i neće li time biti kriminalizirana cijela 4. brigada i cijela Hrvatska vojska?

Tijekom studenog 1991. godine, na području Dubrovnika osnivaju se 1. i 2. pješačka bojna. Ove dvije postrojbe branile su grad i to: 1. pješačka bojna na potezu od hotela Belvedere do istočnog ulaza u grad i utvrde Imperijal na Srđu, a 2. pješačka bojna položaje u selu Sustjepan, naselju Nuncijata, te na Jadranskoj turističkoj cesti iznad naselja Gruž. Njima su se pridružili pripadnici  IX. bojne HOS-a koji su bili stacioniran u utvrdi Imperijal, na Srđu, na kojoj je bio instaliran odašiljač Hrvatske radio televizije.

To je bila ključna točka obrane grada čiji pad bi značio i pad Dubrovnika.

U zapadnom krilu utvrde Imperial nalazilo se oko 12 branitelja iz Dubrovnika, a u središnjem tridesetak pripadnika 4. gardijske brigade, koji su tih dana gliserima Odreda naoružanih brodova ušli u opkoljeni Dubrovnik kao ispomoć malobrojnim braniteljima grada, te pripadnici HOS-a . Pomoć braniteljima Srđa i utvrde Imperial davali su pripadnici protuzračne obrane sa dva protuzrakoplovna topa 20 mm, posada topa “ZIS” 76 mm te minobacači 82 mm.

Ovi heroji zajednički su 6. prosinca 1991. godine obranili Dubrovnik.

Napad je započeo 6. prosinca djelovanjem neprijateljskog topništva po cijeloj crti obrane, ali i pješačkim napadom na Srđ iz tri smjera uz potporu tenkova i topništva. Zahvaljujći premoći u ljudstvu, uspjeli su zauzeti plato ispred tvrđave i krovnu terasu istočnog djela, dok su se branitelji Srđa morali povući u unutarnje prostore Imperijala. Uz dubrovačke branitelje, tvrđavu su tog dana branili pripadnici 9. bojne HOS-a pod zapovjedništvom Ivana Perkušića Barbe.

Nastojeći pomoći braniteljima, zapovjednik obrane Dubrovnika, general Marinović izdaje zapovijed za otvaranje vatre iz Dubrovnika po samoj tvrđavi (gdje su bili naši vojnici) iz svog raspoloživog topništva!

U isto vrijeme južnom padinom Srđa su se kretale skupine pripadnika Specijalne policije i Zbora narodne garde kako bi pomogle braniteljima Imperijala. Zajedničkim snagama uspjeli su uspostaviti potpunu obranu Srđa, a posebnom hrabrošću se istaknuo branitelj Cvijeto Antunović koji je u borbi oštetio neprijateljski tenk, a potom i iznio ranjenog suborca iz okružene tvrđave u grad.

Zbog iznimna značaja tvrđave na Srđu koja je postala simbol herojstva i pobjede, od polovice 1992. Zapovjedništvo 163. brigade HV djeluje u njenim prostorima, dok je u spomen na herojsku obranu 1991., grad Dubrovnik 6. prosinac proglasi Danom dubrovačkih branitelja.

Uz zahvalnost i ne zaborav svim herojima Srđa, ne zaboravimo danas i u budućnosti da su na Srđu kada je Dubrovnik bio pred padom bili i junaci iz HOS-a. Ne zaboravimo to kada će im se htjeti skidati ploče, mijenjati ratni grb, kada će ih kukavice i dezerteri htjeti fašizirati, kada će ih mediji (po nalogu) razapinjati.

Ne zaboravimo HOS ne samo u Vukovaru, Bogdanovcima, već i Dubrovniku, Gospiću, Škabrnji, Pakracu…

Udio HOS-a u obrani Dubrovnika bio je velik: između ukupno nekoliko stotina aktivnih branitelja Dubrovnika, četiri voda činili su izuzetno hrabri momci, dragovoljaci HOS-a sa udjelom od preko 120 vojnika što je nemjerljiv doprinos obrani grada.

Popis postrojbe izvan Dubrovnika koje su se priključile obrani grada u okruženju:

Vod HRM Ploče,

Vod sinjskih dragovoljaca 2. bojne 4 brigade ZNG,

Vod Slavena Zeca 9. bojne HOS-a 4. brigade ZNG,

Vod Draga Grabovca 9. bojne HOS-a  4. brigade ZNG,

Vod Majka Marasovića 9. bojne HOS-a 4. brigade ZNG,

Vod Ivana Perkušića 9. bojne HOS-a 4. brigade ZNG (bio na Srđu 6. prosinca 1991. godine),

1. samostalni vod 4. brigade ZNG,

Satnija omiške bojne 114. brigade ZNG,

Samostalna satnija VP 4. brigade ZNG,

Vod 72. bojne VP Split,

Samostalni vod Policijske postaje Korčula.

Petar Horvatić/narod.hr