Tako je premijer Plenković postao turoperator, koji vozača-manekena koji je izvrijeđao predsjednika SAD-a turistički šalje za konzula u kuću onoga koga je izvrijeđao. Kada je to javnost doznala, naš je turist iznio apologiju dostojnu jednoga Sokrata – branio se neznanjem. Rekao je, naime, da je mislio kako je priča o malom Ivici samo vic, te da nije znao kako će jednoga dana zaista i postati konzul.

Kad je izglasao taj zakon, Plenković je preuzeo neopisivi rizik kojeg vjerojatno uopće nije tako shvatio. No, dao bih se kladiti da je Martina Dalić znala o čemu se radi i kako se služiti tim zakonom. Vjeruje li itko da je Ramljak povukao i jedan jedini važan potez, a da se nije konzultirao s Dalić? Zato je sarkazam prvog reda smijeniti Ramljaka, a ostaviti suspektnu ministricu

Restrukturiranje koje teče

Ramljakova ostavka povlači za sobom neugodne posljedice. Nije da će Ramljak ikome faliti, bar ne u Hrvatskoj i bar ne nikom poštenom, jer se njegov koncept „nagodbe“ svodio na ucjenjivanje i obespravljivanje dobavljača i onih koji su u koncern stvarno uložili novac s jedne strane, i pogodovanje „svojima“ s druge strane.

Čovjek za sva vremena i sve političke sustave

Iz Sarajeva javljaju kako Anto Nobilo s Muslimanima-Bošnjacima priprema tužbu protiv "svoje" hrvatske države, u kojoj želi dokazati da su Hrvati iz BiH i Hrvati iz Hrvatske izvršili agresiju na BiH!!! Stoga se postavlja pitanje tko je Anto Nobilo?

Nigdje u svijetu nacionalne manjine nemaju svoje političke stranke - samo u Hrvatskoj! Gdje u svijetu i jedna jedina slobodna država isplaćuje mirovine vojnicima neprijateljske države koju je pobijedila u ratu, kao i odmetnicima koji su počinili zločine u njihovoj državi?Nigdje!!! Samo u Hrvatskoj!

Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) objavila je u nedjelju opis deset osoba koje su se tijekom 2017. u Hrvatskoj istaknule lošom javnom komunikacijom, a među njima su troje članova Vlade – Martina Dalić, Milan Kujundžić i Nada Murganić, te dvojica saborskih zastupnika – Davor Bernardić i Željko Glasnović.

Iza nas su vremena kada nas je Andrej Plenković uvjeravao u stabilnost Vlade RH s potporom od 91 saborskog zastupnika, kada se obraćao bez emocije anemičnog lica tajnici na sjednici Vlade RH da razriješi koalicijske ministre, kada se u Hrvatskom saboru izražavao u el bahati stilu “ja mogu što hoću” jer svjedoci smo kako ovih dana u Plenkovićevoj Vladi dužnosnici sami podnose ostavke budući da niti oni sami ne vjeruju u mjere koje predlažu resorna ministarstva u sklopu folklora za javnost.

Plenković u ovome trenutku na određeni način ima sreće da je javnost fokusirana na Agrokor, što daleko važniju odgovornost drži izvan interesa javnosti, a ima je. Daleko se opasniji problemi valjaju Hrvatskom od aktualnoga i stvarno opasnoga problema s Agrokorom

Kako je mali HNS postao najmoćnija stranka u državi i 'kraljica uhljebništva', upitati treba vođe HDZ-a i SDP-a. Jer, oni su, zbog održavanje koalicijske vlasti, omogućili da ta mala stranka koju podupire svega dva posto građana, posljednjih desetak godina posve suvereno zavlada hrvatskom političkom scenom do te mjere da se čovjek može upitati: Tko je, zapravo, gazda u našem političkom dvorištu?

Image result for liar

Nakon što je tražila povlačenje peticije o Istanbulskoj i prijetila tužbom, Zovko tvrdi da uopće nije pisala CitizenGO-u

Iz pisma gđe Zovko vidljiv je direktan poziv na povlačenje peticije „ Zastupnice Zovko, informirajte se o Istanbulskoj konvenciji“ i prijetnja tužbom ako peticija ne bude povučena. 

MLADEN PAVKOVIĆ: Gospodo generali i ratni zapovjednici, gdje ste, što se ne javljate?

Pin It

Image result for sabor cirkusOvih dana vode se žestoke borbe na hrvatskoj političkoj sceni. Nikome nije svejedno, a poglavito hrvatskim braniteljima i stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, tko će na lokalnim i državnim razinama voditi Hrvatsku.

No, onako kako danas izgleda, Hrvatski sabor se pretvorio u pravi politički cirkus. Tužno je i jadno gledati one koje smo izabrali da nas predstavljaju na koji se način nadmeću sa svojim protivnicima. Kažemo – protivnicima, jer je očito da su „svi“ protiv – „svih“!

Jedino u čemu se manje-više slažu je to da nam ne trebaju novi izbori. Razlog tome je prema svemu sudeći taj što se  većina zaljubila u svoje fotelje, a ako dođe do novih izbora za mnoge od njih bit će to i kraj njihove, najblaže rečeno, kontraverzne političke karijere, a sa time, što oni vrlo dobro znaju, otići će i, kao ptice na jug, sve njihove (ne)zaslužene privilegije.

I tako… Dok Hrvatska polako „tone“, najviše se nerviraju, a tko drugi, nego oni koji su je stvarali – hrvatski branitelji. (Već su im „ponestale“ tablete za smirenje!). Ne mogu vjerovati da su je takvima, kojima je najvažnije isključivo njihov probitak, (svaka čast iznimkama) prepustili u ruke.

Stječe se dojam da većina saborskih i inih zastupnika, ali i političara u cjelini, nema pojima kako narod živi, da ne znaju da ljudi sve više kopaju po kantama za smeće, čekaju „rasprodaju“ kruha, da bježe u inozemstvo i da im se naprosto bljuje od njihovih rasprava, koje su često na razini „školskih odbora“.

Međutim, od svega toga možda najviše boli što se ne čuje riječ istinskih branitelja, poglavito zapovjednika brigada i generala Hrvatske vojske i policije. Ne javljaju se ni teški stradalnici Domovinskoga rata. (Na televiziji uglavnom „komentiraju“ ekstremni ljevičari, bivše komunjare i bivši udbaši!).

Hrvatski generali (svaka čast iznimkama) već su odavno dobrim dijelom izgubili „kompas“, pa više ni sami, na žalost, ne znaju tko su oni s kojima su ratovali.

A da je to stvarno tako najbolji je dokaz da se ti ljudi vrlo rijetko pojavljuju na tribinama ili skupovima onih koji su stvarali državu. Jedan dio njih, (od navodno 150 generala koliko ih ima!), manje-više, jedne te iste jedino vidimo na skupovima kojima su nazočni najviši predstavnici države vlasti. Izgledaju, da oproste, kao da su se došli „slikati“. No, zaboravljaju da su im sva ta silna odlikovanja, kojima se „kite“, (svaka čast iznimkama), „zaslužili“ baš oni koji su nakon rata tj. danas u – zadnjim redovima, koji se ne guraju pred tv i druge kamere.

Kad ste, primjerice, čuli da je neki zapovjednik brigade ili general nešto konkretno govorio, isticao o nekom svojem vojniku? Tek samo neke od njih (ne, nismo to zaboravili) mogli smo svojedobno vidjeti i čuti na skupovima kad se branilo generale Gotovinu i Markača u Haagu. Inače, obično se od njih  čuje „ja“, pa „ja“(svaka čast iznimkama).

Stoga, gospodo ratni zapovjednici – vrijeme je. Javno se oglasite, barem u ime onih kojima ste zapovijedali a koji na žalost nisu dočekali slobodu. Kažite, javno i glasno - da smo se mi tako borili u vrijeme rata, kao što vi sada pričate i kako se ponašate, u Saboru, ali i drugdje, Hrvatske sigurno ne bi bilo!

I još nešto:  s obzirom da se na čelu Ministarstva obrane i Ministarstva hrvatskih branitelja trenutačno nalaze hrvatski generali (Krstičević, Medved), što ih  sputava da još ove godine ne zapovjede da se u svim sredinama postroje pripadnici hrvatskih ratnih brigada, da vidimo koliko nas zapravo ima, ili bolje rečeno, da vidimo koliko nas je još ostalo živih nakon Domovinskoga rata?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 91. (UHBDR91.)

Login Form