Nakon hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, ta antihrvatska gerila nastavlja agresiju na Republiku Hrvatsku drugim sredstvima, a svaki šporstki, gospodarski, znanstveni ili kulturni uspjeh Hrvatske proglašava uštašizacijom nikad prežaljene Socijalističke Republike Jugoslavije

Masovna imigracija je glavno oruđe te revolucije. Ona mijenja ljude i njihovu svijest izvana – zamjenom stanovništva.
I što su njihove vrijednosti manje uklopive u postave zapadne kulture, tim bolje za revoluciju – tim su veće garancije da neće skrenuti s revolucionarne staze.

A za njega i Zorana Pusića, Milorada Pupovca i njima slične retrogradnja je počela još davnih dana kada je Franjo Tuđman umjesto proslave četničkog ustanka u Srbu ustanovio novi praznik hrvatskih antifašista u spomen sisačkom odredu iz Brezovice. Od tog dana, pa i znatno prije kad je antifašist Tuđman kao prvi predsjednik skinuo petokraku, uveo povijesno hrvatsko znakovlje i utemeljio državu na oslobodilačkom Domovinskom ratu, zagriženi Titovi jugo-komunisti postaju antifašisti, a svi ostali – ustaše.

Hasanbegović je rekao da se danas obilježava “apokrifni događaj”. Slušat ćemo papagajska ponavljanja o tome što se dogodilo 22. lipnja. Povijesna stvarnost je banalna. Naime, 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj. Ne postoje nikakvi dokumentarni dokazi

Image result for tudjman dan državnosti

Obnovljena hrvatska država prvih je deset godina Dan državnosti slavila 30. svibnja. I svi su odrasli državljani znali taj nadnevak. Nakon trećosiječanjskoga prevrata god. 2000. formalno ga je pomaknula na 25. lipnja, ali ne slavi ga nikako. I nije čudno što za nj gotovo nitko ne zna. Tako Hrvati danas imaju dva nestvarna Dana državnosti.

Tko se još sjeća afere Hotmail i činjenice da je potpredsjednica Vlade na mailing listi dogovarala zakon s ekipom koja je kasnije bila plaćena pri njegovom provođenju? Tko razbija glavu o tome da je u nemogućim uvjetima građanska inicijativa prikupila preko četiristo tisuća potpisa za referendum o promjeni izbornog zakona, a HDZ i SDP se zagrljeni već tjednima panično dovijaju kako to spriječiti? …

Prolazeći sinoć pored HNK imao sam dojam da sam nekim nevjerojatnim prirodnim fenomenom vraćen u 1950-u ili 60-u godinu.  Oko mene neki hodali su gerijatrijski primjerci odjeveni  u odjela i kostime „Beko“ i „Vesna“ kao da sam upao na Šesti kongres KPJ u Zagrebu u studenom 1952.

 

Jučerašnjim gostovanjem u Podcast Inkubatoru Tomislav Karamarko prekinuo je post javnog nastupa u medijima nakon dvije godine od ostavke na dužnosti prvog potpredsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a. 

Danas smo u HDZ-u suočeni s velikom krizom povjerenja koja se može zamisliti u jednoj političkoj obitelji i s najtežim izazovima s kojima se jedan narod može susresti (prosvjedi protiv vlastitog vodstva stranke, sukob s Crkvom, HAZU-om, Maticom hrvatskom, članovima stranke, biračkim tijelom, narodom)

GDJE SU NESTALE KOSTI 83.000 JASENOVAČKIH ŽRTAVA?

Ustvrdio je da kostura nema zato što su početkom travnja 1945., nakon instrukcija u Njemačkoj kako se uništavaju leševi, došle ustaše, pa su leševi iskopavani iz masovnih grobnica, spaljivani i vraćani u grobnice!

MLADEN PAVKOVIĆ: Gospodo generali i ratni zapovjednici, gdje ste, što se ne javljate?

Pin It

Image result for sabor cirkusOvih dana vode se žestoke borbe na hrvatskoj političkoj sceni. Nikome nije svejedno, a poglavito hrvatskim braniteljima i stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, tko će na lokalnim i državnim razinama voditi Hrvatsku.

No, onako kako danas izgleda, Hrvatski sabor se pretvorio u pravi politički cirkus. Tužno je i jadno gledati one koje smo izabrali da nas predstavljaju na koji se način nadmeću sa svojim protivnicima. Kažemo – protivnicima, jer je očito da su „svi“ protiv – „svih“!

Jedino u čemu se manje-više slažu je to da nam ne trebaju novi izbori. Razlog tome je prema svemu sudeći taj što se  većina zaljubila u svoje fotelje, a ako dođe do novih izbora za mnoge od njih bit će to i kraj njihove, najblaže rečeno, kontraverzne političke karijere, a sa time, što oni vrlo dobro znaju, otići će i, kao ptice na jug, sve njihove (ne)zaslužene privilegije.

I tako… Dok Hrvatska polako „tone“, najviše se nerviraju, a tko drugi, nego oni koji su je stvarali – hrvatski branitelji. (Već su im „ponestale“ tablete za smirenje!). Ne mogu vjerovati da su je takvima, kojima je najvažnije isključivo njihov probitak, (svaka čast iznimkama) prepustili u ruke.

Stječe se dojam da većina saborskih i inih zastupnika, ali i političara u cjelini, nema pojima kako narod živi, da ne znaju da ljudi sve više kopaju po kantama za smeće, čekaju „rasprodaju“ kruha, da bježe u inozemstvo i da im se naprosto bljuje od njihovih rasprava, koje su često na razini „školskih odbora“.

Međutim, od svega toga možda najviše boli što se ne čuje riječ istinskih branitelja, poglavito zapovjednika brigada i generala Hrvatske vojske i policije. Ne javljaju se ni teški stradalnici Domovinskoga rata. (Na televiziji uglavnom „komentiraju“ ekstremni ljevičari, bivše komunjare i bivši udbaši!).

Hrvatski generali (svaka čast iznimkama) već su odavno dobrim dijelom izgubili „kompas“, pa više ni sami, na žalost, ne znaju tko su oni s kojima su ratovali.

A da je to stvarno tako najbolji je dokaz da se ti ljudi vrlo rijetko pojavljuju na tribinama ili skupovima onih koji su stvarali državu. Jedan dio njih, (od navodno 150 generala koliko ih ima!), manje-više, jedne te iste jedino vidimo na skupovima kojima su nazočni najviši predstavnici države vlasti. Izgledaju, da oproste, kao da su se došli „slikati“. No, zaboravljaju da su im sva ta silna odlikovanja, kojima se „kite“, (svaka čast iznimkama), „zaslužili“ baš oni koji su nakon rata tj. danas u – zadnjim redovima, koji se ne guraju pred tv i druge kamere.

Kad ste, primjerice, čuli da je neki zapovjednik brigade ili general nešto konkretno govorio, isticao o nekom svojem vojniku? Tek samo neke od njih (ne, nismo to zaboravili) mogli smo svojedobno vidjeti i čuti na skupovima kad se branilo generale Gotovinu i Markača u Haagu. Inače, obično se od njih  čuje „ja“, pa „ja“(svaka čast iznimkama).

Stoga, gospodo ratni zapovjednici – vrijeme je. Javno se oglasite, barem u ime onih kojima ste zapovijedali a koji na žalost nisu dočekali slobodu. Kažite, javno i glasno - da smo se mi tako borili u vrijeme rata, kao što vi sada pričate i kako se ponašate, u Saboru, ali i drugdje, Hrvatske sigurno ne bi bilo!

I još nešto:  s obzirom da se na čelu Ministarstva obrane i Ministarstva hrvatskih branitelja trenutačno nalaze hrvatski generali (Krstičević, Medved), što ih  sputava da još ove godine ne zapovjede da se u svim sredinama postroje pripadnici hrvatskih ratnih brigada, da vidimo koliko nas zapravo ima, ili bolje rečeno, da vidimo koliko nas je još ostalo živih nakon Domovinskoga rata?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 91. (UHBDR91.)

Login Form