Posveta Spomen kamenja

Pin It

 

Članovi 5.podružnice Istočna Hrvatska Moto kluba Veterani Croatia organizirali su posvetu Spomen kamenja u Antunovcu. Spomen kamenje ugrađuje se u  Zid sjećanja u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini.

Na samoj ceremoni posvete koju je predvodio župnik Andrija Vrbanić bili su nazoćni mještani Antunovca na čelu s Ivanom Anušić i Davorom Tubanjski, roditelji  poginulih i nestalih branitelja na čelu s Otom Farkaš i Katarinom Klarić.

Naime, Moto klub Veterani Croatia, svake godine organizira moto defile „Jaši do zida“ u kojem se prikuplja spomen kamenje za izgradnju Zida sjećanja u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini.  Zid sjećanja nalazi se u Spomen parku pokraj crkve gdje je dosad prikupljeno više od  dvije stotine spomen kamenja  koje će, kao dio Spomen zida, vječno svjedočiti o svim stratištima hrvatskog naroda. 

Tim povodom, članovi 5.podružnice Istočna Hrvatska MKVC organizirali su na svetoj misi  07. svibnja 2017. u crkvi u  Antunovcu posvetu Spomen kamenja pod imenom: 

- ANTUNOVAC 06.10.1991. ORLOVNJAK,  

- OSIJEK  05.12.1991.

- ROSINJAČA 05.12.1991.

- MUČENIČKA SMRT mons.KAZIMIR VIŠATICKI

Navedeno Spomen kamenje koje nosi ime po stradanju Hrvatskog naroda biti će dio Zida sjećanja u sklopu same proslave Dana hrvatskih mučenika, u udbinskoj Crkvi hrvatskih mučenika koje se održava u mjesecu kolovoz 2017. u Udbini. 

Podružnica 5. - Istočna Hrvatska MKVC

predsjednik, Mirko Đurđević

 

Značenje datuma:

ORLOVNJAK: Antunovac je započeo aktivnu obranu na farmi Orlovnjak u lipnju ’91. godine od kada se nalazio pod kontinuiranim napadima jedinica JNA i srbijanskih paravojski. Pod naletima brojčano i u oružju nadmoćnijih neprijatelja, 6. 10. 1991. godine je pala farma Orlovnjak i tada je poginulo ili nestalo 7 branitelja i civila. Dana 20. 11.1991. godine Seleš, a 5. 12. 1991. godine Antunovac. Tada je utvrđena linija obrane oko grada Osijeka, koja se više nije mijenjala do povratka u Antunovac u sklopu procesa mirne reintegracije.

Samo na području Antunovca 42 civila i vojnika izgubila su svoj život za Domovinu, a za nekoliko žrtava još uvijek se traga.

OSIJEK I ROSINJAČA: Nakon okupacije Ernestinova i Laslova i dolaska nadomak Antunovca, te neuspjeha u prvom pokušaju osvajanja Paulinog Dvora, velikosrpski agresor 5. prosinca 1991. organizirao je opći napad na cjelokupnom osječkom bojištu. Uz velike žrtve branitelja, agresorske snage su ipak zaustavljene kod Nemetina i iz smjera Klise u pokušaju proboja na istočnom i jugoistočnom ulazu u Osijek. Na južnoj strani obrane, odakle se napad donekle mogao očekivati, agresor je napao najvjerojatnije s dva oklopno-mehanizirana voda, a pješačkim postrojbama pridružile su i četničke jedinice Belih orlova.

Te noći položaje u šumi Rosinjača branilo je samo 16 pripadnika 106. brigade koji, iako nisu dobili pomoć, u žestokim okršajima nisu ustuknuli već su svi izginuli. Zaustavivši nakratko napade velikim su junaštvom omogućili konsolidaciju obrane Osijeka

Pripadnici specijalne postrojbe bojne Frankopan i domicilni branitelji ipak su izvukli sve poginule, osim Mihajla Pelegrina koji se vodi kao nestao. Tog kobnog 5. prosinca 1991. na cijelom osječkom bojištu poginulo je više od 50 branitelja.

Mons..KAZIMIR VIŠATICKI: Mons. Kazimir Višaticki rođen je 4. ožujka 1939. u Čatrnji, župa Bosanska Gradiška, u veoma brojnoj poljskoj obitelji pok. Ivana Višatickog i Barbare rođ. Ostrowska. Obitelj Višaticki imala je ukupno 11 djece: devet sinova i dvije kćeri – od kojih su čak četvorica sinova postali svećenici. Kazimir je najstariji od njih, a slijedili su ga Adolf – sada župnik u župi Lištani kraj Livna, Franjo – koji djeluje kao svećenik u Kanadi, te kao najmlađi mons. Karlo – sada duhovnik bogoslova u sjemeništu u Đakovu. Mons. Mons. Kazimir Višaticki,  mučen i ubijen je 17. studenog 2004. u župnom stanu u Bosanskoj Gradiški.