Ovih dana navršavaju se 24 godine od pokolja kojeg su pripadnici tzv. Armije RBiH počinili nad Hrvatima u Križančevu selu, nadomak Viteza. To selo najveće je stratište Hrvata u BiH.

Usput budi rečeno gospođa profesorica je u EU-u glasovala za Istanbulsku konvenciju, zaslužna je za masovni turizam kruzerskoga tipa, za dovođenje golfera na Srđ pri čemu je bilo čudnih sudskih knjiženja kao vlasnika zemlje berača kadulje i majčine dušice, te sakupljača drva za ogrjev (poslije su dominikanci kao vlasnici koji su preskočeni zbog komunističke nacionalizacije tražili svoje pravo), a zemljište po metru je prodano po cijenu sladoleda

Nakon što je prošlo više od četvrt stoljeća od osnutka suvremene samostalne države Hrvatske smogli smo snage svečano i javno odati počast hrvatskim vojnicima stradalim u Drugom svjetskom ratu prije tzv. “oslobođenja“. Dok je razumljivo da su se ljudi ranije bojali „jugoslovenske“ milicije, sada kada smo svoji na svome ta odgoda od četvrtine stoljeća doista je neobjašnjiva.

Plenkovićev pokušaj glumljenja suverenista odbacivanjem presude po kojoj je Hrvatska isključivi krivac za rat u BIH (a Srbija nevina poput novorođenčeta) trajao je otprilike dan i pol. Radi se o za ovaj i ovakav HDZ uobičajenom domoljubnom igrokazu, gdje je domoljublje uglavnom pokaznog karaktera i ima ga onoliko koliko dozvole gospodari u Bruxellesu i drugim gradovima na B, poput Buzina.

Zluradi bi mogli reći da vijest kako je Saucha predložen za člana odbora za zakonodavstvo i nije toliko loša, jer što bi se dogodilo, da su, primjerice, HDZ i HNS Sauchu predložili u odbor za pravosuđe koji je puno ozbiljnije tijelo i u kojem se provode stvarne rasprave.

Iako Andrej Plenković nastoji ostaviti dojam hrvatskog političara koji vlada situacijom na temelju vlastitog stava “Ja mogu što hoću”, a koji dan danas odjekuje u polupraznoj sabornici unutar koje hejteri pozicije i opozicije zatupljuju narod politikantskim raspravama, kroz iduća dva primjera prikazati ću vam da “neće dokle hoće.”

U jednoj raspravi u Otvorenom HTV-a Abdulah Sidran između ostaloga je rekao: „Kad kažem bosanski narod tu mislim na sve narode u BiH“. Na to mu je oštro u istoj emisiji kao mamuzom podboden replicirao Nino Raspudić: „Ja nisam iz Bosne, ja sam iz Hercegovine, Hrvat iz Hercegovine, u državi koja se sada zove Bosna i Hercegovina.“

Nisu Hrvati izdali generala Praljka, nego hrvatske Vlade u režiji HDZ-a i SDP-a. Ovdje je važno podsjetiti da je rješenjem od 6. studenog 2008.  godine državna tajnica Nina Obuljen, a sadašnja ministrica kulture, knjige Slobodana Praljka, napisane u prilog vlastite obrane od optužbi koje mu je prišio haaški Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, proglasila šundom

(Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922., Zagreb, 10. prosinca 1999.).

U hrvatskoj povijesti pamtit ćemo ga kao čovjeka koji je stvorio hrvatsku državu te političara kakav se jednom rađa u stotinu godina.

Hrvatska se 10. prosinca 1999. godine oprostila od svoga prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je umro nakon dugotrajnih pokušaja liječenja. Njegovo se posljednje počivalište nalazi na groblju Mirogoju uz crkvu Krista Kralja, na početku glavne mirogojske aleje.

Poziv

Pin It

Na predstavljanje knjige Zorana Vukmana

'Bogoubojstvo Zapada'

11.05.2017. u 20 sati

Login Form