Kad je trebalo braniti domovinu, odabrao je Brisel, a iz njega se vratio da bi provodio  politiku europskih moćnika. Onaj koji  „može što god hoće“, za vojsku nije bio sposoban kad je domovini trebalo. Oslobođen služenja vojnog roka zbog, kako stoji u liječničkom nalazu, urođene anemije, dolaskom na vlast postade punokrvni Vrhovni vođa.

Koliko nam je nakaradan izborni zakon, odnosno kako Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača pokazat ću vam vrlo , zorno na primjeru izbora zastupnika nacionalnih manjina. Treba odmah reći punu istinu. Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se i izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH.

Image result for stop rodna ideologija

Jasno je svima da se tim dokumentom na jedan podmukli način, kao što je podmukla i cijela rodna ideologija, žele  stvoriti zakonske osnove za provođenje dženderizma u Europskoj uniji. Odnos snaga je u korist dženderista, više od 72%. Što reći o dženderizmu? O tome sam dosta pisao i govorio. Na ovom kratkom prostoru samo ću reći da je to do sada najpodmuklija i najopasnija ideologija u povijesti čovječanstva. 

Nakon što su ubijanjima, zatvaranjima i progonima uveli među intelektualce i slobodnomisleće ljude neviđeni strah, došlo je do faze kada se svaka „nepravovjernost“ kažnjavala represivnim mjerama sustava koji je pod apsolutnom kontrolom imao policiju, vojsku, medije, pravosuđe i obavještajne službe.

Image result for klub manjina sabor

“Osam predstavnika nacionalnih manjina u Saboru zatire jednako i opće pravo glasa koje je uvedeno u Ustavu u članku 45.”

Planinić je podsjetio kako se nepravednost tog izbornog sustava očituje i u tome da će “netko tko dobije 351 glas za saborskog zastupnika biti jednak saborskom zastupniku koji ima 17-20 tisuća glasova.”

Podvijanje repa pred ucjenama izvana ili pred „pupovečkim“ ucjenama iznutra donijelo je uvijek nove i nove ucjene, ultimatume i pritiske. Jedna ucjena rađa drugom i tako se stvara začarani krug hrvatskog sluganstva. Naime, tko od sebe učini crva, kasnije se ne može tužiti što ga gaze 

Quo vadis Hrvatska? Događaji se gomilaju kako bi rekli Zagorci “kak ‘u filjme“. Odličan komentar Mirka Galića u subotnjem Večernjaku. “Slovenija, Mađarska, BIH, Srbija… procjenjuju da je Hrvatska slaba pa je reketare“. Po mojoj procjeni Hrvatska nije slaba. To je dokazala u Domovinskom oslobodilačkom ratu kad je pomela “nadmoćnog“ agresora u “osmoj“ ofanzivi. I to u zadanom roku od četiri dana. Slaba je i neiskusna politička garnitura koja je trenutno vodi.

Ako govorimo o manjinama, prema manjinama se trebamo odnositi kao prema svim drugim građanima. Dakle, osigurati zaštitu manjinskih prava, ali istodobno držati europski standard. Niti u jednoj zemlji ne mogu oni zastupnici koji su privilegijama, dakle oni koji su posebnim statusom, ušli u parlament, odlučivati o sastavu vlade ili o proračunu. Moramo se uskladiti sa standardima kakvi postoje u EU 

Tako nam se je u javnosti „ukazao“ mali provincijski političarčić koji bi nas ni manje ni više nego – trpao u kazamate. Da mu je situacija povoljnija, recimo da je npr. 1945. godina, vjerojatno bi nas bez oklijevanja upucao pištoljem ravno u glavu, kao što su radili njegovi stariji „drugovi“ u Kočevskom Rogu ili drugdje.

Ako Plenković i današnji HDZ, koji se nimalo ne razlikuje od komunističkog i projugoslavenskog SDP-a, ostanu duže vremena na vlasti, Hrvatska će, vjerujte mi, postati europska provincija u koju će Bruxelles naseljavati imigrante iz afričkih i azijskih zemalja.

Hod za život: Slavica Kadić, Adamova mama, traži pravo za život za djecu s Downovim sindromom

Pin It

Hodu za život su se danas pridružili gospođa Slavica Kadić i njezin sin Adam te je sa predstavnicama Hoda za život održala konferenciju za medije u Županji:

„Adam je je prije nepunih mjesec dana ujedinio Hrvatsku. Izbrisao je sve podjele, svi smo bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest ili politički stav stali iza Adama i ovom dječaku sa Downovim sindromom dali mu podršku – da zajedno sa drugom djecom u svojoj zajednici, na glavnom oltaru, primi Prvu pričest. Danas Adam i njegova majka daju podršku svoj nerođenoj djeci – osobito onoj koja imaju Downov sindrom – tražeći da se poštuje njihovo pravo na život: Nitko nema pravo djeci kao što je Adam uskratiti pravo da se rode i ostvare svoje snove! Adam je uz nas da nas ponovo ujedini i upozori da su neki drugi, oni nerođeni diskriminirani i da im se uskraćuje temeljno ljudsko pravo- pravo na život!“ , na početku tiskovne konferencije rekla je Hajdi Begović, glavna koordinatorica Hoda za život.

Slavica Kadić, Adamova mama  bila je jasna:„Ja sam za ovu akciju Hod za život, jer imam 5 djece. Moj Adam je peto dijete. Rođeno s Downovim sindromom premda nisam znala da će imati Down sindrom, ali na sve to rekla sam:“On će se roditi, jer svi imaju pravo na život“. Mislim da nitko nema pravo oduzeti nekome život. To jedino dragi Bog zna koga kome i zašto daje i kako je. I dragi Bog će dati svima snage da izdrže sve to. A djeca sa Downovim sindromom su jedno veliko blago. Ja mislim da oni jako ujedine svoju obitelj. Ima tu teških trenutaka i bude stvarno teško ali bude i jako puno lijepih stvari, tako da su oni jako draga djeca.“

„Cijela Hrvatska je stala uz nas kada je moj Adam trebao ići na Prvu pričest, pošto nije mogao biti na oltaru. I ja bih željela da sada isto tako cijela Hrvatska stane uz ovu nerođenu djecu i djecu s Downovim sindromom - da im se da prilika za život, jer i ona imaju pravo na svoje djetinjstvo, kao i svako dijete."

Kristina Bakula, jedna od organizatorica Hoda za život, upozorila je da je korištenje medicinskih pretraga, poput amniocenteze, za otkrivanje neizlječivih bolesti, koje imaju samo jedan cilj – eliminiranje bolesne djece – suprotno Konvenciji o ljudskim pravima i Biomedicini, jer cilj takvih testiranja nije zdravlje – već prekid života takve djece. „

Takve prakse podrazumijevaju da život djece i osoba koje nisu savršeno zdrave nije jednako vrijedan kao život osoba koje nemaju genetski poremećaj. Nedavno je Island objavio kako su 100% slobodni od djece sa Downovim sindrom. Mi ne želimo da hrvatsko društvo ide u smjeru ovakvog stvaranja „čiste“ rase. Dio ljudske stvarnosti su bolesti – neke su nasljedne, neke nisu. Neke se vide odmah, na početku života, dok je dijete u majčinoj utrobi, neke se vide u mladosti, neke u starosti. Genetski poremećaji i bolesti ne oduzimaju vrijednost niti dostajanstvo ljudskom životu. Mi se zalažemo za društvo koje poštuje različitost te slabije i ranjivije – štiti,a  ne eliminira.  Mi držimo da Adam i njemu slična djeca imaju pravo na našu solidarnost i i potporu. I kad idu na Prvu pričest i kad su u majčinom trbuhu. I kad im trebamo osigurati da idu u vrtić i u školu. A da su država i društvo dužni obiteljima pružiti konkretnu pomoć kako bi ostvarili kvalitetan život“, naglasila je Kristina Bakula.

"Danas imamo šarene čarape iako danas nije taj dan kad se nose različite čarape, jer želimo upozoriti da se mnogima sa Downovim sindromom ne uskraćuje samo mogućnost da se kvalitetno uklope u zajednicu ,već im se uskraćuje život“, zaključila je Hajdi Begović glavna koordinatorica Hoda za život.

 

 

Login Form