Negativni učinci uvoza radne snage na hrvatski turizam

S toga ne stoji da nemamo dostatni radni kapacitet unutar Hrvatske zbog kojeg bi sada brzopleto trebalo pribjegavati uvozu radne snage. Potrebno je pragmatičnije pristupiti navedenim problemima kako bi se zaposlili domaći radni kapaciteti.

U srijedu, 30. studenoga 2016., u Zagrebu je održana konferencija pod nazivom  „A tko će raditi?! - Kako doći do nedostajućih radnika u graditeljstvu i turizmu?" na kojoj su ministar turizma Gari Cappelli, ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić, predstavnici HUP-a, graditeljstva i drugi poslovni subjekti govorili o temi povećanja kvote uvoza strane radne snage. Procjena turističkog sektora je da će samo turizmu iduće godine trebati oko 20 tisuća novih radnika.

Odbor za turizam HKS-a izražava zabrinutost što na navedenoj konferenciji nisu bili konzultirani znanstveni stručnjaci iz područja turizma, osobito iz prostornih aspekata turizma i nosivih kapaciteta same turističke destinacijei iz razloga što brzopleto donošenje odluke o povećanju kvote može imati multiplicirajuće negativne učinke, kako na socio-demografske strukture domicilnog stanovništva, tako i na hrvatski turizam. 

Naime,  privlačna snaga  turizma nije samo određeno područje, nego i ljudi koji u njemu generacijama žive i rade te kao takvi postavljaju granice „nedjeljivosti“ materijalne i nematerijalne kulturne baštine, osobito u smislu turističkog doživljaja domicilnog lokaliteta, tradicije, baštine, kulture, autohtonosti i sl.

Upravo to čini nas drukčijim od konkurencije, a trenutačnom strategijom masovnog turizma, kao i ovim novim najavama uvoza strane radne snage, sustavno se potkopava hrvatski turizam.

Pojednostavljeno, ishitrenim odlukama koje ne sagledavaju turizam kao cjelinu, a posebno ne paze na socio-demografske učinke, dolazi do štetnih postupaka na širu društvenu zajednicu i samu destinaciju. Možemo samo zamisliti kakve bi posljedice imala odluka  da na 100 do 1000 stanovnika, pogotovo na otočnim destinacijama, dolazi 500 do 1000 stranih radnika za potrebe hotelske industrije. Kako je Hrvatski turizam sve više masovni i cjelogodišnji, a manje sezonski, možemo očekivati i stacionarni status njihovih obitelji, žena i djece unutar domicila. Posljedice su strahovita izmjena demografske strukture stanovništva, osobito uz trend povećanja iseljavanja mladih s tih prostora, te na kraju  gubitak kulturnog identiteta!

Hotelska industrija je pretežito u stranom vlasništvu, njihov proizvodni asortiman također (strani uvoz), supermarketi na područjima turističkih destinacija u stranom su vlasništvu, ceste koje vode do destinacija su u konzorciju stranih vlasnika (banaka), gorivo odnosno naftna industrija također su u stranom vlasništvu. Ako se donese odluka da nam i stranci rade unutar turističkog sektora, možemo se jedino zapitati što će ostati hrvatskog turizma!

Uloga turizma nije samo povećanje materijalnih mogućnosti i proračunskih prihoda, nego i povećanje kvalitete života domicilnog stanovništva. Stoga bi se ministar turizma Gari Cappelli prije donošenja konačne odluke o povećanju kvota za uvoznu radnu snagu trebao stručno i znanstveno konzultirati te cjelovitije sagledavati sliku hrvatskog turizma kako svojim budućim odlukama ne bi pogodovao samo potrebama hotelske industrije. Također, trebalo bi voditi računa i o domicilnom stanovništvu kako bi se izbjegle moguće konfliktne situacije na relaciji stanovništvo - strani radnici, kao i postupni potpuni nestanak domaće strukture s domicilnog područja.

Takve neoprezne odluke već su na svojoj koži iskusile druge turističke   destinacije poput Egipta, Cipra, Malte, Albanije i Španjolske. 

Rješenje je zapošljavanje 40.000 turističkih djelatnika evidentiranih na zavodu za zapošljavanje. A odgovor na pitanje zašto ne žele raditi na domaćem tržištu, trebaju dati hrvatske institucije koje im trebaju osigurati kvalitetnije uvjete rada. To uključuje rješavanje sljedećih pitanja: niske plaće (ekstra profiti hotela), loši uvjeti boravka (po 10 u jednoj sobici, apartmanu), enormne satnice rada (često neplaćene, visoke temperature, iscrpljenost), nekvalitetna prehrana (sami si osiguravaju prehranu, često između smjenskog rada, neljudski), higijena i održavanje radne odjeće (sami si peru radnu odjeću, često ručno nad sudoperom, pogotovo oskudna rezervna odjeća, a trosmjenski rad onemogućuje pravilno i često održavanje istog). 

S toga ne stoji da nemamo dostatni radni kapacitet unutar Hrvatske zbog kojeg bi sada brzopleto trebalo pribjegavati uvozu radne snage. Potrebno je pragmatičnije pristupiti navedenim problemima kako bi se zaposlili domaći radni kapaciteti. Koristi bi bile mnogostruke.

Predsjednik odbora za turizam HKS-a

Bernard Tomašević, struč. spec. oec.