Zadnji komentari

Može li Karamarko u ovom trenutku ‘smaknuti’ Plenkovića?

Pin It

Related image

S te strane, smjer koji je Karamarko gurao u politici – približavanja Višegradu i Moskvi, odnosno, distance od Washingtona (onog tadašnjeg, Obamimog) i Njemačke Angele Merkel, svakako bi pogodovala hrvatskim nacionalnim interesima, nauštrb interesa “regiona” i EU.

U medijskom prostoru pojavile su se spekulacije, navodno temeljem izvora iz HDZ-a, da će Tomislav Karamarko preko branitelja, slavonskog ogranka HDZ-a, kao i uz pomoć urednika i novinara Velimira Bujanca kao medijskog koordinatora nove desnice krenuti rušiti premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, uz pomoć zastupnika Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića koji su sada u svojoj stranci.

To se ipak nećedogoditi, no zanimljive su opservacije kako u HDZ-u, barem u onom dijelu koji nije sudjelovao u njegovom rušenju, postoji stav da bi Karamarko svojim političkim djelovanjem “mogao primiriti ruske napade, što desnica silno želi. Na desnici je Putin puno značajniji faktor nego bilo tko drugi.” Činjenica jest da je Putin predvodnik, ne možda toliko klasične desnice, koliko simbol otpora nametanju liberalnog totalitarizma diljem svijeta, odnosno, polaganog ukidanja demokracije te poveljom UN-a zajamčenih ljudskih prava poput slobode udruživanja i slobode govora, u ime političke korektnosti i “nediskriminacije”.

 Karamarka pokušali rušiti kao i Trumpa

Karamarko je svakako imao poslovne odnose s jakim ruskim tvrtkama povezanim s Putinom: vjerojatno upravo u tome treba tražiti neki od uzroka njegovog ”odstrijela” s političke scene. Bez podrške Berlina, Bruxellesa i Buzina, nije ga bilo teško ukloniti. On je prošao kroz istu priču kao i Trump – samo što Trumpa ipak nisu uspjeli ukoniti, ali su mu uspjeli odstrijeliti najvažnije suradnike, opet, naravno zbog veza s “Velikim Sotonom” u Moskvi. S te strane, smjer koji je Karamarko gurao u politici – približavanja Višegradu i Moskvi, odnosno, distance od Washingtona (onog tadašnjeg, Obamimog) i Njemačke Angele Merkel, svakako bi pogodovala hrvatskim nacionalnim interesima, nauštrb interesa “regiona” i EU.

No, manje je vjerojatno da bi to se što desna struja HDZ-a odvaja od politike Plenkovića i približava Esih i Hasanbegoviću moglo ikako pogodovati Karamarku. Naprotiv, time upravo Karamarku sklona struja unutar HDZ-a slabi, a unutar stranke jačaju lijevoliberalni Plenkoviću skloni kadrovi: HDZ je danas, kao i CDU Angele Merkel, po svemu, umjereno ljevičarska stranka, koja se skriva iza desnog povijesnog nasljeđa. Lijevo od HDZ-a je u biti samo Radnička Fronta, SDP ni sam ne zna gdje je, a desno od HDZ-a postoji širok prostor, ali teško da ga u dogledno vrijeme Esih i Hasanbegović mogu zauzeti. Usto, Karamarko je, realno, politički eutanaziran i ima auru gubitnika. Kad vas na taj način izbace iz sedla, povratak je više nemoguć nego težak.

U HDZ-u su toga svjesni. HDZ će u budućnosti svakako dobiti oporbu s desne strane, ali to sigurno neće biti pravaška scena, već alternativna, nova desnica koja se bori protiv kulturnog marksizma oličenog u “liberalizmu” koji maršira ulicama u uniformama antife rušeći gradove i premlaćujući političke neistomišljenike.

Spekulacije o tome kako bi Plenković mogao pasti radi skidanja ploče iz Jasenovca i kasnijeg uklanjanja i grba s nje, odnosno, pozdrava ZDS također su “wishful thinking”: Plenković radi toga, sasvim sigurno, neće pasti. Pasti bi mogao eventualno da je ostavio ploču gdje jest! Takva je, na žalost, politička klima u Hrvatskoj, nesklona vetaranima, nesklona prisjećanju na ono što se stvarno događalo devedesetih, a ta klima ima snažan vjetar u leđa sa zapada.

 Prijevremeni izbori mogući

Čak i da bude prijevremenih izbora, što nije nemoguće obzirom na vrlo tanku većinu koju Plenković ima u Saboru, uz ovakvu oporbu i ovakav SDP, Plenković bi vjerojatno dobio još jedan mandat – a pozicija bi mu vjerojatno samo ojačala. Naravno, izbori su uvijek lutrija – treba se sjetiti koliko puta su mediji bili sigurni u nečiju pobjedu (Hillary Clinton davali su 98% šansi!), no trenutno je Plenkoviću jedini pravi protukandidat “nitko”. Što je i logično, ionako nitko ne ispunjava izborna obećanja.

Također, pad Milorada Pupovca i zasjedanje Nenada Vlahovića, njegovog bivšeg suradnika danas navodno bliskog Hasanbegoviću, na mjesto lidera srpske manjine nije izgledan niti moguć scenarij. Čak i da se Pupovcu dokaže ne znam kakav privredni kriminal, to njemu neće bitno naštetiti. Pupovac je jednostavno predugo u politici, previše etabiliran, i predobro umrežen sa svim stranama. On je tu i tu će, kako stvari stoje, još dugo i ostati, za razliku od ploče u Jasenovcu. Usto, on je lukav političar i po operativnim kapacitetima, razumijevanju tehnologije politike i snalaženju u njoj mu je donekle ravan jedino Milan Bandić.

Bujanec je ikona desne scene

A što se Velimira Bujanca tiče, on svakako jest ikona desne scene i medijski koordinator iste, ali njegov doseg u javnosti ipak je ograničen, a image donekle narušen. No, svakako je u svim tim spekulacijama točno da je u pozadini previranja unutar HDZ-a sve otvoreniji sukob ruske politike s jedne strane koja podržava desnu struju, američke struje okupljene oko predsjednice koja gura njene političke inicijative oko Tri mora i one Plenkovićeve vezane prije svega za Bruxelles i Angelu Merkel.

Poanta je da je Karamarko možda odigrana karta i na neke promjene u HDZ-u u dogledno vrijeme ipak – ne treba računati. A naročito ne na Plenkovićev pad. Ono s čime, međutim, treba računati je mogućnost da Picula preuzme SDP, čime bi praktički nestale sve stvarne razlike između te dvije stranke, što bi onda otvorilo prostor za alternative dosadašnjim politikama.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr