Zadnji komentari

Dvadeset četvrta iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice – gost Mile Pešorda

Pin It

Image result for mile pešorda

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

poziva Vas na dvadeset četvrtu iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice

Gost tribine: književnik, prevoditelj i nakladnik

Mile Pešorda

Voditeljica tribine: dr. sc. Željka Lovrenčić

četvrtak, 7. prosinca 2017., u 12 sati

Zbirka inozemne Croatice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Ulica Hrvatske bratske zajednice 4

Na tribini će se govoriti o Pešordinu književnom i prevoditeljskome radu, boravku u Francuskoj, prijateljevanju s uglednim hrvatskim i svjetskim književnicima, nagradama i priznanjima, njegovoj borbi za očuvanje i promicanje hrvatske kulture, jezika i književnosti, kao i o prešućivanju te napadima na njega.

Mile Pešorda rođen je u Grudama 15. kolovoza 1950. godine. Hrvatski je književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je hrvatski pjesnik te istaknuti intelektualac.

Nakon mature u gimnaziji u Grudama završio je 1973. godine studij romanistike na Filozofskome fakultetu u Sarajevu, obranivši s najvišom mogućom ocjenom deset (10) diplomsku radnju s temom o kazalištu apsurda. Poslijediplomske i doktorske studije pohađao je u Zagrebu i Parizu, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže. 

Bio je voditelj demonstratorskih vježbi iz latinskoga jezika sa studentima Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, radio je kao novinar u kulturnoj redakciji Radio-Sarajeva, kao zagrebački dopisnik za kulturu dnevnika Oslobođenje iz Sarajeva te kao nakladnik u izdavačkoj kući Veselin Masleša u Sarajevu, gdje je objavio i uredio više od tristo knjiga. Među tim naslovima bile su pjesme Fernanda Pessoe, Paula Celana, Abdulaha Sidrana, Czesława Milosza, sabrana djela Saula Bellowa, Isaka Samokovlije, Midhata Begića, Milana Kundere i dr. Godine 1984. javno je politički oklevetan kao kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije (Mihajlo Lalić).

Na velikome skupu mladeži u Imotskome 1.ožujka 1967. godine zagovarao je, u duhu pomirbe i nadilaženja ideologijskih podjela, pokretanje neovisnih hrvatskih novina, ali je njegovu ideju odmah žestoko napao komunistički dužnosnik dr. Miloš Žanko. U svibnju 1868. godine Mile Pešorda pokrenuo je, uredio i objavio prvi broj revije Ogledalo koju su vlasti prezrele i trajno zabranile. Idejni je začetnik i pokretač Šimićevih susreta održanih 30. i 31. svibnja 1970. godine u Drinovcima. Zagovornik je građanskih prava i sloboda te pokretač i jedan od sedmorice hrvatskih književnika koji su 28. siječnja 1971. godine potpisali Sarajevsku deklaraciju o hrvatskome jeziku. 

Prvi je uputio javni poziv na obnovu Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" u Sarajevu 7. srpnja 1990. godine. Od 1990. do 1994. godine Pešorda je bio lektor i predavač na Sveučilištu u Francuskoj, zatim koordinator za UNESCO i savjetnik za kulturu u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, član uredničkoga vijeća revije Lettre Internationale u izdanju Centra PEN-a, glavni urednik u A. G. Matošu Samobor – Zagreb te jedan od utemeljitelja, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika za kulturu Hrvatsko slovo.

Sudjelovao je u brojnim međunarodnim znanstvenim simpozijima, okruglim stolovima i književnim susretima u više europskih država. U Sjedinjenim Američkim Državama boravio je 1988. godine kao gost State Departmenta. U Francuskoj je 1991. godine utemeljio Društvo francusko-hrvatskoga prijateljstva (AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES) koje je tijekom nekoliko godina bilo središtem intelektualne i humanitarne pomoći Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u ratu za slobodu. U Parizu je 3. i 4. veljače 1992. godine bio savjetnik i sudionik velikoga znanstvenog simpozija Les destins des nations de l'ex-Yougoslavie (Sudbine nacija bivše Jugoslavije), održanoga pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Francuske. Godine 1992. sa srpskih okupacijskih položaja smišljeno je bio granatiran obiteljski stan Mile Pešorde.

Od 1999. do 2000. godine bio je ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sarajevu te sudionik prvih Europskih književnih susreta u Sarajevu 2000. godine. Sudjelovao je u pokretanju i koncipiranju izdanja Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, gdje je i član Uredničkoga vijeća. Mile Pešorda član je Matice hrvatske, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, društava hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" te Udruge Hrvatska – Irska. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine.

Godine 2017. primljen je u članstvo Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti u Parizu.

Prve pjesme, Protiv tame i Žena malog grada, Pešorda je objavio 1967. u sarajevskome časopisu Lica, a prvi veći ciklus pjesama objavio mu je Mak Dizdar u časopisu Život 1969. godine. Prvu pjesničku knjigu Život vječni objavio je u izdavačkoj kući Svjetlost u Sarajevu 1971. godine te je za istu dobio godišnju nagradu izdavača. U Zagrebu je 1998. godine objavljena njegova summa poetica, a kao nova knjiga s novim naslovom Knjiga ljubavi i gnjeva (Nakladni zavod Matice hrvatske i HKD "Napredak" Zagreb). Knjiga Slušam tvoj glas, koja je tiskana 1980. godine u Mostaru s crtežima Virgilija Nevjestića i pogovorom Jure Kaštelana, doživjela je tri izdanja. Pešordine Izabrane pjesme, u izboru Dževada Karahasana i s predgovorom Jure Kaštelana, uvrštene su u reprezentativno izdanje Književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga iz 1985. godine. 

U Rennesu je 1992. godine, u izdanju francuskih pjesnika, tiskana knjižica njegovih francuskih pjesama pod naslovom Parole pour Elle. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika te su uvrštene u brojne domaće i inozemne antologije i panorame.

Napisani su brojni kritički napisi i eseji o njegovu pjesništvu, a među njima izdvajaju se oni Jure Kaštelana, Veselka Tenžere, Nihada Agića, Krešimira Šege, Miljenka Stojića, Slobodana Prosperova Novaka, Dubravka Jelčića i dr.

Mile Pešorda prevodi s francuskoga, talijanskoga, slovenskoga i makedonskoga jezika. Dobitnik je mnoštva nagrada i priznanja, među kojima ističemo godišnju nagradu dnevnika Oslobođenje u Sarajevu za komentar Zašto šutnja? (1976.), nagradu Dubravko Horvatić za poemu Baščanska ploča (2007.), godišnju nagradu Antun Branko Šimić za knjigu Baščanska ploča, poema (2009.) i dr. Godine 1996. dodijeljeno mu je najviše državno odlikovanje Republike Hrvatske za osobite zasluge za kulturu, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

 

MILE PEŠORDA

LATINSKI SONET, ZA IVANA PAVLA II.

Hommage papi našemu i pjesniku poljskom Karolu Wojtyli

Uz njegov posjet "Hrvatskoj Ateni" 6. lipnja 2003.

Zar bio bih, da nisi živ, hrvatski jeziče,

radnik na pismu znaka slobodarskoga?

Vjekovječan zlotvor trži zlatne priče.

Suprotiva hudom biti slova baščanskoga.

Zar mišlju ćeš klonuti, hrvatski pjesniče,

kojim struji zavjet dana dalmatskoga;

zar u šutnju pasti usred veličajne priče

otvaranja Knjige iz tla marijanskoga?

Dubrovnikom se, domajom, baca kukolj-sjeme,

smrti gladno glagola latinskoga.

Hora je molitve, ti koji klešeš sljeme

burna razgovora, kojim djeve krasotice

sa rupcima teku, humske lastavice.

Tvojim posve biti, gorom Uskrsloga.