Svijet se mijenja, samo naša politika to ne shvaća !

Pin It

Nedomoljubni političari, kojima na izborima predajemo u ruke svoju sudbinu glasujući za njih, ponašaju se poput bijelih robovlasnika, koji se nisu plašili „dovoza“ sve više crnih robova, koristeći ih da učvrste svoju vlast i svoje bogatstvo. njih nije briga koliko ima Hrvata u Hrvatskoj, njih je samo briga da ima tko da radi za njih

Dr.sc. Stjepan Šterc, koji je završio studij geografije 1979.,  izabran za asistenta na Geografskom odsjeku PMF-a 1980., vodi vježbe iz „demografije“, i samostalno kolegije Geografske grafičke metode i Statistiku za geografe, koji je magistrirao 1987., a doktorirao 2012, te je  od .1991. do 2003.radio u Vladi RH u Ministarstvu vanjskih poslova te bio pomoćnik ministra razvitka i obnove i obrane, bio je sudionik domovinskog rata, djelatni časnik Hrvatske vojske itd. jedan je od osnivača Instituta Ivo Pilar, Hrvatski studij i časopisa Društvena istraživanja, i jedan je od autora „Nacionalnog programa demografskog razvitka Republike Hrvatske“, te još brojnih radova, studija, zakonskih prijedloga, itd., svojim javnim djelovanjem uporni je promicatelj ideje/zahtijeva da je demografija jedno od važnijih pitanja, kojim bi se hrvatska politika trebala sustavnije i djelotvornije baviti. Zašto je bio potreban ovoliki uvod o dr.sc.Stjepanu Štercu, koji iz tjedna u tjedan uporno govori/piše o demografskoj opasnosti koja prijeti Hrvatskoj ? Pa jednostavno zato što unatoč njegovom glasu „vapijućem do neba“, politika ovom problemu ne prilazi s dovoljno volje, odlučnosti i stručnosti, pa se zapravo na tom polju stvari odvijaju u negativnom smjeru, a posljedice toga će biti ono na što u nastavku mislim ukazati.

Pošto naša politička elita, pogotovu što neki ministri u sadašnjoj Vladi, i sam njezin  predsjednik , rado koriste statističke pokazatelje da bi opravdavali zašto su upravo oni „najbolja od svih mogućih“ Vlada RH, dati će se neki statistički pokazatelji koji baš i ne potvrđuju tu tezu premijera i njegovog omiljenog ministra financija. No prije nego bi krenuli s podacima, valja objasniti jedan pojam koji nije baš  općepoznat osobama koje se ne bave demografijom, a bitan je da bi se shvatio značaj podataka koji će se u daljem tekstu iznositi. A radi se o pojmu –Stopa fertiliteta, Stopa rodnosti ili Index rodnosti, koji predstavlja broj koji pokazuje koliko svaka žena statistički rodi djece. Što konkretno znači da naprimjer za stopu rodnosti od 1,4, statistički svaka žena rodi 1,4 djeteta, odnosno da bi majka nadomjestila sebe i svoga partnera trebala bi roditi dvoje djece. To znači da stopa rodnosti manje od 2 dovodi do pada broja stanovništva, stopa 2 jedva održava postojeći broj stanovništva, a stopa veća od 2 dovodi do porasta stanovništva. Eto to je objašnjen taj pojam, o čijoj vrijednosti će biti riječi u nastavku.

Ono što dr.sc.Šterc možda ne naglašava dovoljno često, i dovoljno jasno  da bi javnost to mogla shvatiti je sljedeće:

a) -Ona nacionalna kultura i nacionalnosni sustav koji će naslijediti naša, u velikoj će se mjeri razlikovati od onoga danas

b) -Oni će biti svjedoci demografskih promjena koje će se dešavati, čije predznake, ako smo dovoljno pažljivi i pametni možemo nazrijeti već i danas.

c) -Prema današnjim saznanjima, da bi se jedna kultura odn. nacionalnosni sustav, održi sljedećih 25 godina, stopa rodnosti bi trebala biti najmanje 2.11. Ako je ta stopa manja od toga, onda je ta kultura odnosno nacionalnosni sustav u opadanju. Tijekom povijesti niti jedna kultura ili nacionalnosni sustav nije opstao čija je stopa rodnosti bila manje od 1,9 ! Ako ta stopa padne na 1,3 nemoguće je održavanje te kulture odn. nacionalnosnog sustava, jer za njeno „konzerviranje“ treba najmanje 80-100 godina, ali ne postoji gospodarski model koji bi osigurao opstanak te kulture odn. nacionalnosnog sustava u tom periodu ! Drugim riječima, ako se iz svakoga braka muškarca i žene rodi jedno dijete, broj djece će upola od broja roditelja, ako pak to dvoje djece bude imalo jedno dijete, onda će četvero djede/bake imati samo jednog unuka ?! Ako neki narod krene tim putem opadanja, očekuje ga ista sudbina.

d) -Prema trenutnim saznanjima procesi opadanja neke kulture odn. nacionalnosnog sustava su ireverzibilni to jest nezaustavljivi, te nakon nekoliko godina zemlja koju danas poznajemo će prestati postojati.

e) -Vrijeme je poslušati „pronataliste“ koji misle da civilizacija koja nema dovoljno veliku stopu rodnosti, sebe osuđuje na manje vrijednost i nestajanje.!

  Prema vjerodostojnom statističkom istraživanju za čitav svijet, točnije za 222 zemlje svijeta, Hrvatska se po stopi rodnosti nalazi na 194. mjestu sa stopom rodnosti od 1,43, dok prvih dvadeset zemalja s te liste imaju stopu rodnosti veću od 5, a prosjek stope rodnosti svih zemalja iza nas je cca 1,3 ! Prema ovim podacima Hrvatska je dobrano u onoj zoni koju karakteriziraju  zemlje koje su u ozbiljnoj demografskoj degradaciji, blizu granici 1,3 koja označava ireverzibilnost procesa demografske degradacije. Jedno pak drugo istraživanje, koje je radio Eurostatov stručnjak Giampaolo Lanzieri, je na opće iznenađenje demografskih i socioloških stručnjaka, pokazalo da je stopa rodnosti žena s višim obrazovnim, i radnim  statusom veći, od žena koje nisu zaposlene i imaju niži obrazovni status ?! Tako njegovi podaci za zaposlene žene u Hrvatskoj iznose 2,44 za zaposlene žene, i 0,63 za nezaposlene žene. To ruši dosadašnji stereotip da obrazovanije i zaposlene žene imaju manje djece od onih koje nisu zaposlene i imaju manje obrazovanje, pa ti njegovi rezultati zaslužuju detaljniju analizu.

I ovi podaci, i uporna upozoravanja dr.sc. Stjepana Šterca, ukazuju na činjenicu da je Hrvatska na putu demografske degradacije, uz opasnost da taj proces  postane ireverzibilan i nezaustavljiv samo sporadičnim mjerama kao što su dječji doplatak, produljeni dopust za rodilje, novčane nagrade za novorođenčad, te sličnim palijativnim mjerama, već se tom problemu mora pristupiti sustavno i analitički, sagledavajući uzroke i moguće posljedice ovakovog trenda. Ako se tome ne pristupi tako i to ubrzo, desit će se ono što je naprijed rečeno: samoosuđivanje na nestajanje !

  Hrvatska politika, i hrvatske Vlade trebaju što prije da se opredijele ili  za strategiju samoobnavljanja stanovništva Hrvatske, ili za strategiju „uvoza i useljavanja“ naroda koji imaju stopu rodnosti dostatnu da se stanovništvo Hrvatske održi na postojećem broju, ili krene putem postupnog porasta, ali koji  će donijeti svoja nacionalna obilježja i svoju kulturu, pa uz malu stopu rodnosti Hrvata i veliku stopu rodnosti „došljaka“ budu Hrvatsku pretvoriti u zemlju koja će samo po nazivu biti Hrvatska, a možda više ni po tome ?! Odluka je na onima koji vode zemlju, odnosno na onima kojima mi budemo povjerili putem izbora da vode zemlju. Dosadašnja iskustva pokazuju da nismo imali puno sreće ili pameti pri izboru onih, koji bi trebali voditi zemlju u korist svih nas koji jesmo sada ovdje, a ne da je vode tako da postane domovina došljaka, koji će brojčano nadmašiti starosjedioce, autohtone stanovnike Hrvatske !

Nedomoljubni političari, kojima na izborima predajemo u ruke svoju sudbinu glasujući za njih, ponašaju se poput bijelih robovlasnika, koji se nisu plašili „dovoza“ sve više crnih robova, koristeći ih da učvrste svoju vlast i svoje bogatstvo. njih nije briga koliko ima Hrvata u Hrvatskoj, njih je samo briga da ima tko da radi za njih, i to za što manje nadnice, pa i ako se Hrvatska napunila Sirijcima, Pakistancima, Iračanima, Afganistancima, Kurdima, Rumunjima, Bugarima, Ukrajincima, i Afrikancima. No ne treba biti naivan pa sve loše što se dešava pripisivati „u grijeh“ domaćih „prodanih duša“, valja uočiti da ideologija neoliberalnog kapitalizma „propovijeda“ proces globalizacije, koji upravo vodi ka tome da se kroz brojne mehanizme toga globalizacijskog procesa, unište nacionalne, vjerske, kulturne i ine osobenosti pojedinih naroda, te se zamijene zatomljavanjem svih tih osobnosti. Lukava je to ideologija, i lukavo se vodi taj proces iz javnosti malo poznatih centara, kojoj je osnovna značajka brisanje nacionalnih i vjerskih osobenosti, i podčinjavanje samo jednoj ideologiji čije je ime Profit, a Bog Novac !  U takvom društvenom okruženju demografija je „zastarjela“ znanost, jer uvijek ima dovoljno radne snage spremne da radi za male nadnice, bez obzira na to što takvo globalizacijsko „premještanje“ resursa radne snage iz jednih zemalja u druge zemlje, uništava autohtone kulture, religije i nacionalne kulture.

   Da sve što je rečeno nije samo prazna tlapnja potvrđuju i primjeri u nekoliko zemalja gdje su zanemarena demografska kretanja, pa je došlo do korjenitih promjena demografske slike. Bez da bi se tome pridavala bilo kakva politička konotacija, valja priznati da je Kosovo izgubljen za Srbe zanemarivanjem višestruko veće stope rodnosti Albanaca od Srba, te postupnim pretvaranjem „srpskog“ kosova u albansko kosovo. Isti proces je  na djelu na jugu SAD, gdje veća stopa rodnosti doseljenih Latinosa i njihovo povećano doseljavanje, ima za posljedicu da u mnogim dijelovima juga SAD oni već predstavljaju većinsko stanovništvo. Krupne demografske promjene su uočljive i u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, pa i u zemljama kao što su Švicarska ili Švedska, no radi brojnosti njihovog autohtonog stanovništva, taj proces nije toliko uočljiv i zabrinjavajući,kako bi to mogao biti za neku zemlju s relativno malim brojem stanovništva. A ti procesi postaju tim zabrinjavajući, čim se „došljaci“ ne žele integrirati u autohtonu kulturu, već nastoje autohtonu kulturu prilagođavati i podrediti svojoj kulturi.

  Ima li tome lijeka ? Ima, ali ne putem palijativnih, populističkih i demagoških čini i govorenja političara, već sveobuhvatnim mjerama u svim sferama funkcioniranja društva, od obrazovnog sustava, preko sustava pravednijeg i dostatnijeg sustava raspodjele bogatstva au društvu, do široke lepeze stimulativnih mjera za podizanja stope rodnosti do bar 2,11, no za to je potreban društveni konsenzus,  bez političkih kalkulacija, prepucavanja i jalovog nadmetanja, koji bi osigurao kontinuiranost poduzetih mjera za sprečavanje demografske degradacije Hrvatske, kao države svojih autohtonih građana ! Danas toga nema, pa su zato i napori dr.sc. Šterca samo glas „vapijućeg u pustinji“, koji nitko ne uvažava ozbiljno, već politika smatra da je to samo još jedan „populizam“ koji ne treba uzimati ozbiljno. No promjene u svijetu i oko nas su u tijeku, a tko ih ne uočava, tko ih prespava, i tko ne reagira na njih, taj će se probuditi u nekom sasvim drugom svijetu od današnjeg ! Ako se ništa ne učini, onda je žalosno da će u tom ‘drugom’ svijetu biti prinuđeni živjeti naši potomci, za koje danas odbijamo učiniti da ih dočeka jedan bolji svijet od ovoga koji smo mi danas stvorili u svom neznanju, bahatosti i gluposti !

Laslo Torma/Hrvatsko nebo