Zbog najezde muslimanskih migranata ponovno ugroženi Hrvati u BiH

Pin It

Goloruki tenkovi

Prije 26. godina, početkom svibnja 1991. hrabri hrvatski domoljubi stali su goloruki ispred tenkova JNA u malome mjestu Pologu na granici Mostara i Širokog Brijega. Stali su jer su znali i osjećali kako ta vojska, bez obzira što je u njoj bilo najviše ročnika, a među ostalim bio je tu i glumac Leon Lučev, ne misli dobro hrvatskome narodu, te postaje oruđe u rukama samo jedne, srpske strane, u nadolazećem ratu u BiH, koji je već  eskalirao u Hrvatskoj krvavim Uskrsom na Plitvicama.

Hrvati u BiH 26 godina kasnije suočavaju se s novom najezdom, opet s Istoka, a dolazi na migrantskome valu koji je instrumentaliziran od svjetskih centara moći,  ponajprije Turske koja ovako pokušava stvarati novu kartu jugoistoka Europe. Samo dva dana prije dolaska novovjekovnoga sultana Recepa Tayyipa Erdogana u Sarajevo, na području Hercegovine odvijala se prava drama.

Iz parka, ispred kojega je u nedjelju prošao Erdogan te održao srčan govor pred Turcima i braćom Bošnjacima, kako ih je oslovio, sarajevska policija je uklonila improvizirani kamp s izbjeglicama. Ti migranti već tjednima pristižu u Sarajevo ohrabreni kako će možda moći nastaviti putovati prema Europskoj uniji preko nove rute koja je pokrenuta od Turske. Konvoj s migrantima je zaustavljen na Bradini, prijevoju Ivan, koji simbolično dijeli Hercegovinu od Bosne, odnosno Hercegovačko-neretvansku i Sarajevsku županiju. Zaustavila ih je županijska policija čije je sjedište u Mostaru. Uslijedili su pregovori, prijetnje srpskih i bošnjačkih političkih dužnosnika pa su Hrvati ponovno postali državni neprijatelji, kao 1991.. Sada su u prvome kadru migrantskoga konvoja bila djeca, iako ih je od 270 bilo tek 20. Od toga broja do Mostara je nestalo čak njih deset, jer ih je u Izbjeglički centar pristiglo 260. Nakon nekoliko sati napetih razgovora, konvoj s migrantima je propušten. Prije toga američka veleposlanica Maureen Cormack, vrlo oštrim tonom upozorila je vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji kako moraju propustiti taj konvoj.

Prema sigurnosnim podacima, migranti se bez problema kreću od Turske, Grčke, Bugarske, stižu u Srbiju odakle se masovno autobusima prebacuju prema Malome Zvorniku te ulaze u BiH bez ikakvih provjera i dokumenata. Druga se ruta kreće preko Albanije i Crne Gore, ali je puno rizičnija i teža za proći, dok su treća skupina migranata tzv. stare izbjeglice i migranti koji u BiH dolaze iz tri kampa koja je počela raspuštati Srbija. U tome ih potiče nekoliko međunarodnih organizacija, ali i nevladine udruge koje financira Turska, odnosno Saudijska Arabija. Posve je nejasna uloga IOM-a, UN-ove organizacije za migracije, ali i UNHCR-a, koji su generatori nove krize. Svakoga dana u BiH ulazi između 150 i 200 ljudi, što je u godini oko 60.000 ljudi, a tolika je i brojka Hrvata stanovnika u dvije općine u Hercegovini - Širokom Brijegu i Ljubuškome. Kada bi ovaj proces najezde potrajao nekoliko godina, onda bi broj muslimanskih migranata mogao porasti iznad ukupnoga broja BiH Hrvata te ih definitivno eliminirati iz zemlje. Ono što nije uspjelo u vrijeme Osmanlija, sada se čini gotovo izvjesnim. Migranti su inače odlično informirani o zakonodavnim okvirom u BiH koji se tiče njihovih prava, čim prijeđu granicu traže azil kako bi se što duže mogli zadržati u BiH, a rok za donošenje bilo kakve odluke u tome smislu u BiH je tri mjeseca. S obzirom da nemaju dokumenata, niti je registriran njihov ulazak iz Srbije li Crne Gore, ne postoji način da BiH vlasti te ljude vrate natrag. S druge strane, s obzirom da je Hrvatska, kao prvi susjed, zatvorila svoje granice za njih, kao i susjedne zemlje, nameće se vrlo jednostavan odgovor o tome što bošnjačka politika, poduprta Ankarom i islamskim svijetom kani s ovim ljudima. Eskalacija s migrantima događa se u vrijeme kada je u zemlju stigao Erdogan i pozvao sve muslimane na jedinstvo.

'Glas koji se diže iz Sarajeva je nagovještaj. Jedna zastava, jedna država, jedna domovina', rekao je Erdogan. Podsjetio je na bliske veze koje je imao s prvim predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem i ponovio tvrdnju kako mu je on ostavio u amanet brigu za BiH kao o području 'koje je osvojio sultan El-Fatih i na kojemu žive njegovi potomci'.

Iako je svjestan kako je dovesti Erdogana u zemlju jako rizično, ponajprije zbog iznimno negativnih stajališta iz europskih metropola, Izetbegović je pragmatično zagrlio turskog sultana blijedo kopirajući njegovoga političkog brata blizanca u BiH - Milorada Dodika. Jednako kao i Dodik, Izetbegović ovim potezom popravlja imidž za predstojeće izbore, a s druge strane svjesno prkosi Zapadu. To je bio i razlog što je Dodik, bez obzira što je pitanje migranata tema državnih vlasti, poručio kako nema šanse da će Republika Srpska postati sabirni centar za muslimanske migrante. To je ujedno i razlog zašto je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić migrantski problem gurnuo BiH Hrvatima. U suprotnome bi ga Dodik proglasio nacionalnim izdajnikom. Migrantska kriza, posve je izvjesno, u BiH u sljedećim mjesecima doživjet će eskalaciju, a temperature u zemlji će se podići i zbog predizborne kampanje koja je već sada loša zbog bošnjačkih opstrukcija izmjene izbornog zakona koje bi dovele do onemogućavanja majorizacije Hrvata.

Domagoj Tolić/Hrvatski tjednik/hkv.hr