Kome je Hrvatska preča: Kolindi ili “Andreju velikom”?

Pin It

No, vrlo je veliko i osjetljivo pitanje vezano za njihove obitelji i odgoj. Kolinda je odgojena u tradicionalnoj obitelji, gdje je sasvim normalno da djeca ili budu ministranti ili da pjevaju u crkvenom zboru. Kod Plenkovića je to bilo malo drugačije. Roditelji su bili ugledni članovi zajednice, a u to vrijeme biti uglednim članom zajednice i dobro napredovati moglo se samo preko “crvene knjižice”

Ako uporedimo stvarnost s činjenicama onda će nam biti jasno kako se radi o dva sasvim suprotstavljena profila modernoga političara.

Ponekad se pitam da li mali ljudi imaju pravo kritizirati nositelje najviših i najodgovornijih dužnosti u našoj zemlji? Nije li moralno postavljati pitanja, komentirati a ne biti u koži onoga drugoga o komu pričaš i kojega komentiraš? Da li obični građani imaju pravo rasrpavljati o važmnim pitanjima, procesima, pojavama u društvu? Učili su me profesori filozofije u Sarajevu i Đakovu kako je čovjek društveno biće i da je sam po sebi, kao društveno biće, pozvan da se aktivira i iznosi svoja mišljenja i stavove. Pozvan je da sudjeluje u tom društvu i bude aktivan. I katolička Crkva govori o djelatnom kršćaninu, o čovjeku čija je dužnost sudjelovati u procesu donošenja boljih i pravednijih odluka i primjeni istih. Ona poziva vjernike da se više uključe i u politička zbivanja, a da u njima onda iznose stavove i mišljenja sukladna nauku katoličke Crkve. Dakle, ispravno je i korisno komentirati pojave i u hrvatskom društvu.

Nije mi jasno, kako neki ljudi koji se poznaju godinama, koji su godinama radili isti posao, družili se,… u jednom trenutku zahlade odnose i jednostavno zaborave sve ono što je bilo lijepo među njima. Zaborave sve ono što ih je decenijama vezivalo. Zanima me kako osobna ambicija može biti ispred svega? Ispred domovine, ispred prijatelja, pa često (ponekad se nije toga svjesno) i ispred obitelji. Gledam aktualni “ring” između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarević i aktualnog premijera iste nam Domovine, Andreja Plenkovića. Gledam i razmišljam. Na prvu, mnogo je čudno što se njih dvoje baš i ne “vole”. Poznaju se gotovo 24 godine, zajedno su radili, u istoj su stranci, govore kako njeguju tradicijske hrvatske i kršćanske vrijednosti. No, jeli to baš tako?

Ako uporedimo stvarnost s činjenicama onda će nam biti jasno kako se radi o dva sasvim suprotstavljena profila modernoga poliitčara. Pođimo redom. Predsjednica Kolinda je nešto starija, ali te dvije godine ne donose neku generacijsku razliku. Čak štoviše, mogli smo reći da pripadaju istoj generaciji. No, vrlo je veliko i osjetljivo pitanje vezano za njihove obitelji i odgoj. Kolinda je odgojena u tradicionalnoj obitelji, gdje je sasvim normalno da djeca ili budu ministranti ili da pjevaju u crkvenom zboru. Kod Plenkovića je to bilo malo drugačije. Roditelji su bili ugledni članovi zajednice, a u to vrijeme biti uglednim članom zajednice i dobro napredovati moglo se samo preko “crvene knjižice”. Čast izuzecima. Bilo je i takvih, ali jako malo i čini mi se kako roditelji našega Premijera ipak nisu bili u krugu onih malobrojnijih. Zadržavam mogućnost da sam pogirješio po tom pitanju. Taj obiteljski odgoj sigurno je mnogo utjecao i u činjenici da je Kolinda Grabar-Kitarović postala članom HDZ još kao djevojka, a “veliki Andrej” članom stranke je postao, čini nam se, kad je osjetio da bi mogao zasjesti u veliku fotelju. Oboje su, i Kolinda i Andrej radili vani, prije nego što će doći i upravljati Hrvatskom. Kolinda “preko bare”, a mlađi “braco” u velikom Starsbourgu. Također velika razlika je i u činjenici kako je Kolinda shvatila kako borbu za mjesto predsjednika HDZ treba prepustiti drugima, a sama svoju prigodu iskoristiti kada je u pitanju pozicija predsjednice. Poslije smrti predsjednika Tuđmana HDZ nikada nije imao kandidata za pobjede za tu poziciju. Znalo se to uvijek i prije izbora kao da su željeli da predsjednička pozicija pripadne nekom drugom. Prema dosadašnjem činjeničnom stanju, slažu se i brojni analitičari, mnogo su bolje surađivali nositelji visokih dužnosti predsjednika i premijera kad su dolazili iz različitih političkih opcija, nego kada su te pozicije zauzimali stranački kolege. Kolinda je tijekom kandidature za predsjednicu znala da to može iskoristiti, a HDZ-ovci su razmišljali na način: neka proba. Možda i uspije. I uspjela je i tako postala prvom predsjednicom u povijesti hrvatske države.

Što se tiče Plenkovića on se dugo držao po strani kada je HDZ u pitanju. Bio je tu, ali uvijek nekako po strani, dok nije osjetio priliku. S pokupljenim finim manirima vrlo brzo je stigao u srca puka i odveo HDZ u pobjedu, ali onda se počeo pomalo gubiti. Jer, velike ambicije nisu davale mira. Uz ambiciju stigla je i arogantnost te gubljenje živaca, a što je normalno kad se osjeti opasnost. Opasnost je Plenkoviću počela stizati sa svih strana, pa se onda kako je vrijeme nalagalo, okretao kako je “vjetar puhao”, dok iz Brusselexa nisu poručili: “Budi dobar i čeka te raj!” I onda za Plenkovića dolaze teški dani. Bar bi to tako trebalo biti za čovjeka koji je vodio deklarativno najveću stranku demokršćanskog svjetonazora. To je značilo ratificirati Itstanbulsku i ući u “deal” s Pupovcem. Ne vjerujem kako Plenković nije razmišljao kako bi ga takve stvari mogle doći glave. Upustio se u avanturu i tu je gdje jeste. Predsjednica Kolinda pak s druge strane, krenula je puna srca u rješavanje problema svojega naroda. Uhvatila se u koštac s nekim stvarima, koje je HDZ samo gurao pod tepih, ali… Ona je predsjednica s puno manje ovlasti od Premijera. Mogla je samo govoriti i poticati. To je i radila i stekla neprijatelja, jer arogancija i ambicija ne trpe kritike, pa makar bile i nadobronamjernije i najbezbolnije.

Utakmica je započela, tko će pobijediti vidjet ćemo, ali najbolje za sve nas bi bilo kada bi HDZ pobijedio, ali pravi istinski HDZ s ciljevima i rezultatima, s programom na papiru i u stvarnosti, a što ovaj današnji Plenkovićev, uz dužno poštovanje prema svemu što je učinjeno i brojnim krasnim članovima pa i pojedinim dužnosnicima ipak nije. Jer, koliko god se htjelo prikazati drugačije, strah od bilo čega i na bilo koji način, ne može donijeti ništa dobroga.

Utakmica će trajati možda i u produžecima, ali ono što je najvažnije jeste činjenica da građani moraju znati kako nikad do sada, još od smrti prvog predsjednika i utemljitelja hrvatske države, kada iz jedne stranke dolaze predsjednik i premijer komunikacija je bila uvijek mnogo teža od one u kojoj su prvi dužnosnici iz različitih stranaka. U ovom trenutku u Hrvatskoj tri najvažnije pozicije drže članovi HDZ-a. Pozicija predsjednika Sabora i aktualnog obnašatelja je priča za samu sebe i o tomu treba pisati drugi tekst. Hvala na pozornosti!

Anto Pranjkić/priznajem.hr