Profesionalci Stranke i Partije trče u veliku koaliciju

Pin It

Veliki trud ulažu sive eminencije hrvatske politike, tzv. profesionalci, kao preživjela ruka komunističke duboke države, kako bi nam objasnili prednosti velike koalicije. To je ona koalicija koja ostaje kada današnji HDZ i SDP napokon zaigraju otvorenim kartama, uguše svoje prigodne političke satelite slijeva i zdesna, koje su sami prigodno proizvodili, kada zajednički integriraju one najdragocjenije "profesionalce" i svoje istinske mentore iz HNS-a – pola HDZ-u, pola SDP-u. I kada se napokon ponovno spoje u političko jedinstvo. Divno kao nekad.

"Profesionalci" su dugo pripremali taj trenutak ponovnog ujedinjenja Stranke i Partije. Ali nije bilo lako. U Hrvatskoj je ipak postojalo izvjesno povijesno pamćenje o Partiji, o komunizmu, o odnosu prema hrvatskoj državi... I ma koliko se u međuvremenu iznutra ispreplele Stranka i Partija, politički je riskantno bilo zazvati veliku koaliciju. Zato su ti apeli bili oprezni, testirali raspoloženje, odlagali veliko ujedinjenje za sljedeći izborni ciklus...

Povijesni zaborav

Danas se zaigralo otvorenim kartama. "Profesionalci" Stranke i Partije spremni su uložiti mnogo u obnovu velikog jedinstva.

Andrej Plenković je simbolično, kao svoj ulog u zajedništvo, prinio Partiji cijelu Stranku namećući im Istanbulsku konvenciju kao test za dokazivanje progresivnosti. I načitanosti. Već pomalo zaboravljeni partijski ideolog i prosvjetitelj Željko Jovanović uzvratio je ovih dana Stranci naizgled velikom političkom žrtvom. Kaže, njemu bi bilo super da se kao dan državnosti ponovno obilježava 30. svibnja, dan kada je 1990. konstituiran prvi višestranački Sabor. On je tad bio izabrani kandidat komunističke omladine. 

A kroz obrazovnu reformu, na koju, kako kažu upućeni, Jovanović i danas preko svojih kadrova ima presudan utjecaj, bivši ministar obrazovanja će se potruditi za povijesni zaborav. Da se zaboravi kako je prije tog dana Hrvatska bila pod komunističkom projugoslavenskom upravom, da je sustav bio totalitaran, da su se hrvatski komunisti opirali višestranačju sve dok nisu pali svi komunistički bastioni u Europi (osim Rumunjske). Da se zaboravi da su uoči konstituiranja prvog višestranačkog Sabora blagonaklono pustili JNA da razoruža hrvatsku teritorijalnu obranu. Da je uoči glasovanja o deklaraciji o državnom osamostaljenju 25. lipnja 1991., koji se danas obilježava kao Dan državnosti, Jovanović zajedno s drugovima iz SDP-a napustio sabornicu. Jer, u deklaraciju nije uvrštena obveza da se usporedno s odlukom o samostalnosti pristupi dogovoru o novoj jugoslavenskoj konfederaciji. 

Kao svoj ulog u veliku koaliciju, Željko Jovanović nudi Stranci njezin željeni dan državnosti, ali bez povijesnog pamćenja. Baš kao i dosad, monopol nad povijesnim pamćenjem zadržali bi "profesionalci" Partije, ma koliko koalicija bila velika. Jer velika koalicija je moguća jedino ako "profesionalci" Partije kontroliraju i diktiraju povijesno pamćenje. Ma koliko se i sama trudila oko zaborava, Stranka je tu ponekad sentimentalno popustljiva. 

No cijela ta žurba oko velike koalicije nije dakako uvjetovana odnosom prema povijesnom sjećanju. Povijesni zaborav je samo politički uvjet da bi se ta koalicija mogla prikazati kao spas. Razlozi za žurbu leže drugdje. Prvi i žurni razlog je uspjeh inicijative "Narod odlučuje" i onih 397.024 potpisa građana za provedbu referenduma o promjeni izbornog sustava, usprkos opstrukciji Stranke i Partije. To su u svojoj naravi potpisi protiv "profesionalaca", tih vječitih upravljača Strankom i Partijom. 

Promjene sustava

Ma koliko dugo ministar Lovro Kuščević brojio te potpise, a najavio je da bi to moglo potrajati i pola godine, ma kako o ustavnosti referendumskih pitanja odlučio Ustavni sud sastavljen po koalicijskom načelu red Stranke – red Partije, uz poneku iznimku, ma kakve mehanizme za zaustavljanje referenduma prizvala revolucionarna Sabina Glasovac – Stranka i Partija će morati promijeniti izborni sustav, učiniti ga vjerodostojnijim u promicanju demokratskih izbornih načela. Baš kao što je nekoć Partija bila duhom vremena prinuđena raspisati višestranačke izbore. I što se budu više opirali, imat će više naroda protiv sebe. U tim promjenama neće moći izostaviti dopisno glasovanje, odnosno izbaciti iz izbornog procesa onih 375 tisuća hrvatskih birača koje su svojim klijentelizmom posljednjih godina potjerali da potraže egzistenciju izvan Hrvatske. I poslije izbora možda neće imati dovoljno ruku za veliku koaliciju.

Drugi razlog koji požuruje "profesionalce" u veliku koaliciju je Agrokor. Afera Borg je samo vrh ledenog brijega hrvatskog klijentelizma. Agrokor je godinama bio paradigma bolesne sprege politike i biznisa u ortačkom kapitalizmu. To bi se trebalo pokazati kroz sudske procese, nakon izvjesnog izručenja Ivice Todorića. I ma koliko hrvatsko pravosuđe bilo pod nadzorom "profesionalaca", istinu o hrvatskim poslovno-političkim ortaštvima će biti teško sakriti. Osobito uz razbuđeni narod i prisutnost stranih igrača u slučaju Agrokor. "Profesionalci" pokušavaju maksimalno zatvoriti i iskontrolirati taj proces kroz veliku koaliciju. Ali to je postalo prozirno i sve više izgleda kao pokušaj da se zaustavi vrijeme. Kao da goli "profesionalci" trče počasni krug.

Višnja Starešina/SD