Jake snage plaćeničkih intelektualista u obrani Plenkovićeve "nepogriješivosti"

Pin It

Sudeći po angažiranju Denisa Kuljiša, predsjednik Vlade Andrej Plenković slabo stoji s političkim stratezima i taktičarima. Svjestan je da se na stranačke hvalospjevnike i uvlakače ne smije uopće osloniti, a Krešimir Macan je već prilično potrošen isto kao i njegov fajl što ga je prokriumčario s pozicije analitičara još dok je radio u Službi. Zato se Plenkoviću, i njegovim savjetnicima, Denis Kuljiš pričinio kao dobro međurješenje, dok se s Partijom ne dogovori o transferu „jakih agitpropovskih snaga“ u svoj političko-medijski zdrug

U svom pljuvanju po predsjednici Kolindi Grabar Kitarović Denis Kuljiš dubokim glasom političke sveznalice progovara iz Plenkovićeve utrobe. Jednako bi tako progovarao iz utrobe Predsjednice da je tog „nepotkupljiva i slobodna“ intelektualista i vječitog apsolventa potkupila s dva-tri kila odojka i pladnjem kremšnita.

Da, samo toliko i nešto malo sitniša za taxi. Toliko košta Kuljišev angažman za onog tko ga hoće „imati na svojoj strani“. To je manje-više Kuljiševa cijena i, naravno, obećanje da će dobiti medijsko-političku zaštitu štogod to u Hrvatskoj značilo. Sve ga rijeđe zovu na obljetnice i rođendane, njegov dugogodišnji zakrilnik, Marijan Hanžeković napustio ga je u nezgodnom trenutku kad bi se mogao naći u potpunoj izlolaciji, bez posla i potrebnih dvadeset tisuća kalorija na dan. Vjetrometina hrvatske politikantske čaršije je nemilosrdna prema gologuzim intelektualistima.

Sudeći po angažiranju Denisa Kuljiša, predsjednik Vlade Andrej Plenković slabo stoji s političkim stratezima i taktičarima. Svjestan je da se na stranačke hvalospjevnike i uvlakače ne smije uopće osloniti, a Krešimir Macan je već prilično potrošen isto kao i njegov fajl što ga je prokriumčario s pozicije analitičara još dok je radio u Službi. Zato se Plenkoviću, i njegovim savjetnicima, Denis Kuljiš pričinio kao dobro međurješenje, dok se s Partijom ne dogovori o transferu „jakih agitpropovskih snaga“ u svoj političko-medijski zdrug. Još samo da Rade Šerbedžija uglazbi nekoliko Plenkovićevih misli, a Partija mu za prvu ruku posudi nekolicinu svojih majstora socijalističke dogmatike poput Vjerana Zupe(!) i onda doista kao da se ništa dogodilo nije pa je sve od 1991. bilo potpuno beskorisno i uzalud: i samostalna Hrvatska i Domovinski rat i sve žrtve srpsko-srbijanske agresije na Hrvatsku?

Denisa Kuljiša svakako ponekad treba imati uza sebe, nešto poput dvorske lude i logorejičnog klauna. Čovjek je nevjerojatan: recimo kad nakon pladnja svinjetine onako sav mastan očisti tepsiju kremšnita pa s bijelim štaubšećerom pod nosom priča o dijetama svog života. Doista urnebesno kad ne bi bilo tužno da takva osoba uopće ima pristup javnosti. Dovoljno je vidjeti njegovu figuru, nagnječeni glas i shvatiti da mu ni duša nije nimalo skupa.

Međutim sve što pod "velike minuse" Kuljiš u najnovijem uratku spočitava Predsjednici samo je plaćeničko lupatanje uzrokovano visokom razinom kolesterola i šećera u krvi i podoficirskim kućnim odgojem. Posebno je to vidljivo kad se Denis Kuljiš dotakne ruske teme, kao sin JNA podoficira u njemu je nastanjen sovjetski um, i tu nema pomoći. Sve što Kuljiš spočitava Predsjednici tek vanjske zanimljivosti političkih spletkaroša, ono što se "Njonjo" više ne usuđuje reći.

Denis Kuljiš je novi "Njonjo". Ovlasti i dužnosti predsjednika Republike Hrvatske Ustavom RH prilično su jasno određene, a interpretativne samo za hrvatske politikanate zaražene partijskom ideologijom, i stvari su dosta jasne. Ne treba na njih gubiti ni vrijeme ni snagu tim više jer i predsjednik Vlade i Predsjednica Republike dolaze iz iste stranke i svaki se njihov sukob uvećava u samoj stranci. Predjednica iza sebe ima hrvatsko izborno tijelo, naime pobjedu na neposrednim predsjedničkim izborima, a u stranci uživa visok kredibilitet i članski senioritet. Kad je stranka u pitanju tu nitko nije sto posto siguran, ponajmanje Andrej Plenković koji je prije dvije godine bio stranački autsider i briselski adut iz rukava, a danas sebe smatra „vođom“ HDZ-a. I ne da se samo smatra nego i ponaša kao „vođa“ po načinu na koji je stranku „očistio“ od svih koji mu smetaju i koji bi mu mogli smetati.

Uzalud, jer nije li povijest pokazala da koliko god kiretaža stranačkih/partijskih neprijatelja bila temeljito i beskrupulozno učinjena, uvijek nešto ili netko zaostane. Redovito se nađe kakav jandroković koji prvi namiriše nervozu starog i ambiciju novog. I dovoljno. A tu su i nove-stare snage koje rasprodaju hrvatskih ideala i hrvatskog suvereniteta ne namjeravaju trpjeti. Nije Republika Hrvatska ušla u Europsku Uniju da bi sebi našla novog gospodara nego stakla cjelovitu političku i svaku drugu suverenost.

Možda je Plenković „kadrovsko čišćenje“ trebalo početi upravo od svog tjelesnog zdruga, Gordana Jandrokovića, na primjer?

A angažiranje ižmikanog, ali još uvijek tustog Denisa Kuljiša, i nije bila neka sjajna ideja. Kuljiš je potrošen i nepouzdan, osoba opsjednuta hranom i probavom; na prvo pokazivanje očnjaka okrenut će se protiv Plenkyija. On je kao seoski kućni ljubimac, koja god kola naiđu kroz selo on laje i trči za njima.

Plenkovićev najveća poteškoća su stranačke ulizice i potpuna prignutost prema Europskoj Komisiji, tj. prema nekim osobama u Komisiji. Andreja Plenkovića, kao predsjednika HDZ-a i Vlade RH., ni na koji način ne ugrožava predsjednica Republike: on ne bi prošao na predsjedničkim izborima, ona ni ne sanja premijersku poziciju. Nego Plenkovićeva prodaja suvereniteta Republike Hrvatske za sitniš od pohvala, tapšanje po ramenima, razna „pozadinska“ štipanja kao posebno priznanje za dobro obavljeni posao... Njegov problem briselskog činovničića u neudobnim čizmama prvog čovjeka hrvatske Vlade ne može mu riješiti ni Macan ni Kujiš, oni su samo plaćenici.

Andrej Plenković, veliki vođa HDZ-a ne prestaje pucati po Pantovčaku, da tamo stoluje Ivo Josipović ili Stjepan Mesić razmislio bi. Nastupom Denisa Kuljiša razvidno je da se kalibar povećava, ali i dalje Plenković puca ćorcima a s ćorcima se ne dobiva rat.

L. C./HRsvijet