Vjerujemo li Plenkoviću ili vlastitim očima

Pin It

Vjerujete li meni ili svojim očima, pošalica je na koju bi se mogla svesti obrana predsjednika Vlade Andreja Plenkovića od inkriminirajućih mailova skupine Borg iz kojih je više nego jasno kako je skupina odabranih ljudi bez ikakve veze s legalnim i legitimnim državnim institucijama upravljala krizom u Agrokoru na potpuno pogrešan način.

Od početka njihova rada bilo je jasno kako je Lex Agrokor poguban za državu, besmislen i suvišan zakon koji će više problema stvoriti nego riješiti te kako je jedino rješenje bila ili primjena stečajnoga zakona ili, ako se već država morala uplesti, nacionalizacija kompanije.

Most je na vrijeme odstranjen

Pitali smo se jedino zašto se donosi takav zakon kojim država preuzima kontrolu nad stečajem, ali i odgovornost za posljedice. Za koga rade, za ruske banke, Amerikance ili ne znam koga, a ustvari su ljudi od povjerenja Martine Dalić i Andreja Plenkovića ponajviše radili za sebe i svoje prijatelje, izabrane dobavljače Agrokora kojima su nelegitimno isplaćivana potraživanja. Neopravdano su iz lešine zvane Agrokor izvučene stotine milijuna kuna namijenjene odabranim firmama i konzultantima, dok je udio koji je mogao pripasti vlasnicima obveznica i dionica, da se primijenio postojeći zakon, sveden na nulu. Osim toga gubitka, porezni će obveznici platiti i štetu po tužbama protiv države koje slijede nakon kaosa koji je stvorila Vlada Republike Hrvatske.

U uređenim bi državama takva Vlada podnijela ostavku, dok se u Hrvatskoj proziva medij koji je objavio mailove i osobe koje su mu mailove proslijedili. Uz opravdanje kako cilj opravdava sredstvo, iako cilj očuvanja radnih mjesta ne će biti postignut, problem, dakle, nije u tomu što su radili, već je problem što su koruptivni mailovi dospjeli u javnost. Još je infantilnija reakcija vladajućih kako je tadašnji koalicijski partner Most sve znao, nema tu nikakve korupcije, Martina Dalić je odradila vrhunski posao, pa smo ju smijenili. Iz  dopisivanja „borgovaca“ jasno je kako je Most izbačen iz igre upravo stoga što nije bio dovoljno korumpiran, što je mogao praviti probleme u planu velike pljačke te što se protivio prodaji HEP-a, sa sličnim planovima.

Neumoljivo srljanje u propast

Posljedica cijele afere za koju nema opravdanja neznatan je pad rejtinga HDZ-a od dva do tri posto, pa će nam biti kako smo i zaslužili, država nam neumoljivo srlja u propast jer se Vlada ne bavi ekonomijom već lešinarenjem Agrokora. Manje je sada bitno tko je došao do mailova, Ivica Todorić ili premijerova opozicija u HDZ-u, već je pravo pitanje što će se događati s Agrokorovom nagodbom. Upravo je donesen Peruškov nacrt nagodbe koja bi se u skoro vrijeme trebala postići i koja u bitnome ne odstupa od nacrta nagodbe predloženoga od strane Ante Ramljaka. Cilj je i ovoga prijedloga da kompanija nastavi poslovanje novom korporativnom strukturom te da vjerovnici postanu novi vlasnici, iako kada jednom postanu vlasnici, nema jamstva kako će se poslovanje nastaviti onako kako bi Hrvatska to željela. Dakle upletanje države na ovaj način, osim odgađanja neminovnoga, nema dugoročne svrhe. Želja da kompanija nastavi poslovanje u maksimalnome obimu, u Hrvatskoj će ostati samo želja.

Novi će vlasnici Agrokorovih kompanija, u kojima će vjerovnici držati udjele, sjedište imati u Nizozemskoj, te će se nakon završetka cijeloga procesa i vlasništvo i upravljanje, uz iznimku nekoliko snažnijih hrvatskih dobavljača kao budućih suvlasnika, nekad najveće hrvatske kompanije, iznijeti iz Hrvatske. Mali dioničari, mirovinski fondovi i drugi vlasnici starih obveznica izgubit će svu imovinu. Nije teško naslutiti kako će u budućnosti sudbina Belja, Zvijezde, Leda i drugih kompanija vrlo važnih za gospodarski sustav države biti slična sudbini INE i HT-a. Budući će vlasnici maksimizirati svoje profite, dok je izvjesno kako će im država pri tom pomagati zakonskim rješenjima. Očekuje se daljnja preprodaja Agrokorovih kompanija, otpuštanje znatnoga broja radnika, upitno ulaganje u tehnologiju, a Hrvatska će sve to nijemo promatrati. Za razliku od proklamiranih razloga za donošenje Lex Agrokora, očuvanja domaće ekonomije i radnih mjesta, rezultat će biti potpuno suprotan, hrvatski gubitak imovine i kontrole vrijednih kompanija. Da se kojim slučajem poštivao Zakon o stečaju, vrijedne kompanije ne bi propale, već bi im se promijenili vlasnici od kojih bi mnogi bili domaći dobavljači i dioničari, a sjedište bi im pojedinačno svima ostalo u Hrvatskoj.

Širi se krug gubitnika

S obzirom na to kakvu politiku vodi HDZ, monopolist na domoljublje, na vlasti je snažna struktura predstavnika multinacionalnog kapitala. Dovoljno je usporediti pritisak na Tomislava Karamarka, koji je maknut sa scene i zbog manjih grijeha, dok je Andrej Plenković nedodirljiv iako je odgovoran, i u čije se očuvanje pozicije uključila većina medija, zastupnici manjina i drugi. Živi zid je za HDZ danas pojam ultranacionalističke stranka te nije nelogično kako su svojim jasnim stavovima oko blokiranih građana, vraćanjem monetarne neovisnosti, željom za izlaskom iz EU-a sve popularniji, naročito kod dijela građana koji su u ovako postavljenom sustavu razorene države gubitnici. A taj je dio, na žalost, velika većina stanovništva Republike Hrvatske. Osim uvoznika i trgovaca te vlasnika turističkih sadržaja, sudionici svih drugih ekonomskih grana s trenutačnim poreznim i monetarnim sustavom neminovno gube. Što se tiče Agrokora, nije isključeno kako je Peruškova nagodba tek jedna u nizu i kako će kompanija još godinama biti na ledu, pod socijalističkim patronatom države.

Marijan Jović/Hrvatski tjednik/hkv.hr