Komunistička Hrvatska - HDZ verbalnim deliktom, poskupljenjem i zakonom udario na slobodu govora, kretanja i tržišta

Pin It

Internetom kruži fotografija 14 članova HDZ-a koji su glasali protiv ratifikacije IK. Par njih ima prekrižene glave.

Neki su smijenjeni s pozicija, drugima su izašle kompromitirajuće fotografije – kao u nekim davno prošlim vremenima.

Zakonski se otežao posao taksistima i Uberu. Povećana je ionako brutalno visoka cestarina. Rastao je PDV na rekordnu stopu. Opterećenje nametima i porezima s obzirom na standard najveće je na svijetu.

Pad Zdravka Mamića kao poznatog donatora i miljenika HDZ-ovih struktura i pad Ivice Todorića kojeg je stvorila upravo HDZ-ova pretvorba i privatizacija i simbolički su zaokružili vječnu tranziciju u kojoj se Hrvatska nalazi već 27 punih godina. I kraj se ne nazire. I za početak je nužno navesti neke temeljne razlike socijalizma (komunizma) i kapitalizma:

VLASNIŠTVO

Privatne tvrtke Vs. Državne tvrtke

TRŽIŠTE

Zakoni tržišta Vs. Državni intervencionizam

CIJENE

Ponuda i potražnja Vs. Državno kontrolirane cijene

UČINKOVITOST

Optimalizirano poslovanje Vs. ‘Uhljebski’ sustav

POREZI

Država regulator Vs. Država generator

ZDRAVSTVO

Privatno zdravstvo i državni vaučeri Vs. Javno zdravstvo

GOVOR

Sloboda govora Vs. Verbalni delikt

Ako krenemo od prve točke, hrvatski ulazak u kapitalizam prošao je kroz kriminalnu pretvorbu i privatizaciju u kojoj su tvrtke na sumnjiv način prepuštene često i još sumnjivijim vlasnicima. Kasnije su pojedini gubitaši spašavani predstečajnim nagodbama. I danas imamo veliki broj državnih tvrtki koje posluju katastrofalno i s vrlo vjerojatnim viškom zaposlenika – čiji je broj nemoguće utvrditi jer nikad nije provedeno dubinsko snimanje poslovanja uz analizu efektivnog rada zaposlenih. Državni intervencionizam je nakon Agrokora dobio elemente komunističke nacionalizacije, a zakoni tržišta gotovo su onemogućeni ogromnim pritiskom nameta, poreza, prireza, birokracije, mita i korupcije, te negativne selekcije koja je u kapitalizmu iznimno rijedak moment.

Cijene goriva su savršen primjer očajno lošeg državnog utjecaja i kontrole na sustav, a takvih primjera je bezbroj – od cestarine do Ovršnog zakona. Također, kod nas nema optimalnog poslovanja u javnoj i državnoj upravi – pretpostavlja se da je čak 100.000+ zaposlenih u tom sektoru prekomjerno i da je riječ o tzv. ‘stranačkim vojskama’ vodećih stranaka. Država je također i generator ‘zaštopanosti’ sustava pa sustav restriktivno djeluje na svakog novog zaposlenika (ogromnim davanjima za plaću) umjesto da zapošljavanje motivira olakšicama. Država poput predatora vreba gdje može ‘ogrebati’, inspektorati umjesto savjetodavne službe djeluju ‘prijekom kaznom’, pravosuđe, obavještajne službe i MUP imaju toliko vlastitih problema da se gotovo ne stignu baviti primarnom djelatnosti. Javno zdravstvo i obrazovni sustav su ili pred bankrotom ili na začelju svih mjerodavnih ljestvica kvalitete što se u sustavu vaučerizacije ne događa.

Naravno, veliki broj ljudi i dalje smatra kako je socijalizam bolji sustav od kapitalizma – no mi smo trenutno u ‘vječnoj tranziciji’ s najgorim elementima obaju sustava, bez prave želje za pomicanjem u bilo kojem smjeru. Tri posljednja slučaja pokazala su koliko smo daleko od razvijene zemlje. Uber (taksi) i autocesta možda i jesu stvar luksuza, no kruh i mlijeko ne bi trebali biti, a bez obzira na to su najskuplji s obzirom na standard građana. Tako je taj argument promašen i jedino što se može zaključiti je da cestarine služe parazitiranju na turistima i građanima, da je Uber zakonski napadnut isključivo zbog nekih širih interesa, a protivnici Istanbulske konvencije napadnuti su od strane obaviještajnih i političkih struktura – pošto su verbalni delikt i zabrana prava na drugačije mišljenje i dalje superiorni elementi u domaćoj politici. Je li Hrvatska komunistička? Nije, ali nažalost nije ni daleko…

Autor: Ratko Martinovic/dnevno.hr