Živi zid može prosperirati samo u ovom kaosu!

Pin It

Image result for plenković bernardić sinčić

Još jedanput se potvrdilo da su svjetonazorske razlike najvažnije i da kod svjetonazorskih pogleda nema kompromisa, odnosno da tu nisu mogući kompromisi. Buran aplauz velike većine HDZ-ovaca (njih oko pet tisuća) potvrdio je da većina članova HDZ-a ne želi odustati od svoga svjetonazora. Ne želi ga mijenjati

Treba nam nova struktura politike u Hrvatskoj. Na desnoj strani trebaju biti HDZ, Most i domoljubna koalicija, odnosno svi desno od centra. A na lijevoj strani trebaju biti ostale stranke, SDP, HSS, IDS, Glas i druge. Protestne stranke, kao što je Živi zid, mogu prosperirati samo u ovom kaosu. Ako se normalizira hrvatska politička scena, ako i vladajući i opozicija imaju jasne svjetonazorske stavove, ako se razlikuju, onda je moguća demokracija

Još jedanput se potvrdilo da su svjetonazorske razlike najvažnije i da kod svjetonazorskih pogleda nema kompromisa, odnosno da tu nisu mogući kompromisi. Buran aplauz velike većine HDZ-ovaca (njih oko pet tisuća) potvrdio je da većina članova HDZ-a ne želi odustati od svoga svjetonazora. Ne želi ga mijenjati. Buran aplauz Ivi Stieru, Miri Kovaču, Ivani Maletić i Dragi Krpini i drugim kritičarima pokušaju vodstva HDZ-a da promijeni temeljne vrijednosti na kojima je, od Franje Tuđmana do danas, HDZ pobjeđivao i izgrađivao Hrvatsku kao nacionalnu demokratsku državu hrvatskog naroda, neće proći. Većina članova, pa i birača HDZ-a, ne prihvaća ideološki zaokret koje je učinilo sadašnje vodstvo HDZ-a, pokušavajući negirati, odnosno razvodnjavati HDZ kao demokršćansku stranku.

Bio sam sat vremena prije i za vrijeme sjednice Sabora pred dvoranom s mladim ljudima koji su skupljali potpise protiv Istanbulske konvencije i za promjenu sadašnjeg, nakaradnog, izbornog sustava. Stotine HDZ-ovaca koji su prolazili, u velikom broju su mi se javljali, pozdravljali i razgovarali. Mnoge sam pitao, jesu li potpisali za jedan i drugi referendum. Jedni su bili zbunjeni, nisu ništa odgovorili, nego su produžili dalje, ali se vidjelo da im je neugodno. Neki su rekli da su potpisali već ranije. Mnogi nisu potpisali, ali se nisu usudili javno reći da nisu potpisali i da ne žele potpisati. Jedan znatan broj je stao i potpisao. Samo par pojedinaca je reklo da ne želi i da neće potpisati i da se ne slaže. Na njih su odmah navalili ne samo simpatizeri i ljudi koji su bili na štandovima, nego i dio HDZ-ovaca, tako da je jedan poznati HDZ-ovac morao pobjeći jer su mu vikali: “Sram te bilo, ideš u crkvu,  a glasaš za Konvenciju koja je suprotna svemu što zastupa Katolička crkva”.

Govori kritičara, posebno Stiera, zatražili su da HDZ promijeni sadašnju politiku i da se vrati svojim temeljima. Vidjelo se da većina HDZ-ovaca tako misli. Zato se s pravom može reći da su kritičari, na čelu s Ivom Stierom, otvorili krupno pitanje kako dalje, ne samo u HDZ-u, nego i kako dalje u hrvatskom društvu.

Europska unija mora biti utemeljena na kršćanstvu

Bio sam u dvorani do kraja Plenkovićeva govora i tada sam ponovno izašao među ljude i nastavio svoje razgovore s brojnim članovima HDZ-a. Kako je istina u cjelini, želim reći cjelovitu istinu, kako sam je ja doživio. Mislim da je vrlo značajan istup imao predsjednik pučkih stranaka Europske unije, gospodin Weber, koji je po prvi put, kao jedan od čelnih ljudi Europske unije, zapravo, predsjednik Pučke vladajuće stranke u Europskoj uniji, rekao ono što su željeli čuti, ne samo izaslanici i članovi HDZ-a, nego i hrvatski narod. Zato je i on doživio buran aplauz, prave ovacije, a najvažnije njegove riječi bile su da Europska unija mora biti utemeljena na kršćanstvu, odnosno da u Europskoj uniji nema mjesta za Tursku i muslimane i da treba prekinuti svaki razgovor s Turskom o ulasku u Europsku uniju.

Dakle, poslušao je ono što se Pape, ne samo jedan, više puta govorili da se Europska unija mora temeljiti na kršćanskoj civilizaciji kao temelju, a ne samo na profitu i gospodarskim interesima.

Kako su uskoro novi izbori za Europsku uniju, kako su slično govorili i Stier i Kovač i drugi, nema nikakve dvojbe, s obzirom na aplauze koje su doživjeli, da će već na tim izborima pobijediti, ne samo demokršćanska struja u HDZ-u, nego i u hrvatskom društvu.

Drugo što se mora priznati, ako se želi biti objektivan, je izvrsna organizacija Sabora, na najvišoj razini. Mora se priznati da je i glavni tajnik, Gordan Jandroković, doživio buran aplauz, kao i predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković. Mora se priznati da su izneseni rezultati i dostignuća impresivni, odnosno da je HDZ puno učinio da, nakon raspada za vrijeme Milanovićeve vlade i Oreškovićeve vlade, sredi stranku i državu.

Također se mora priznati, da su bili vrlo uvjerljivi izneseni argumenti protiv onih koji pokušavaju, na platformi izlaska Hrvatske iz Europske unije i NATO-a, profitirati i pobijediti na izborima. Samo da napomenem, kako je za vrijeme vlasti SDP-a bila žestoko napadana svaka ideja izgradnje Pelješkog mosta, odnosno kako se i danas omalovažava činjenica da faktično Europska unija gradi Pelješki most. I u rješavanju krize vezanu za Agrokor, dosta je pozitivnog učinjeno, ali su napravljene i velike pogreške koje zasjenjuju te uspjehe.

Mora se također reći da je HDZ podijeljen na Plenkovićeve snage i opoziciju unutar HDZ-a, za čijeg se vođu nametnuo Davor Ivo Stier.

Najveća opasnost za Hrvatsku

Istina je, također, da Hrvatska nema perspektivu kao demokratska stabilna država bez promjene izbornog sustava i zato treba odati veliko priznanje tisućama aktivista koji su prikupljali potpise. Ta inicijativa, bez obzira hoće li uspjeti ili ne, bitno mijenja Hrvatsku kao i inicijativa za otkazivanje Istanbulske konvencije. Prosvjedi u Zagrebu i Splitu, kao i veliki broj čak i članova HDZ-a koji su potpisivali te inicijative, bitno mijenjaju Hrvatsku. Sadašnja politička Hrvatska dugoročno ne može opstati, jer sada imamo potpuni nered u političkim strankama. Sada je jedino važno biti na vlasti i ostvariti neke privilegije. To je temelj klijentelističkog korporativnoga sustava. U pravu je Ivo Stier kada kaže da je to – najveća opasnost za Hrvatsku. Slažem se, kao i svi oni koji su mu burno pljeskali i koji ga podržavaju, međutim sada je važno vidjeti, kako promijeniti stanje u Hrvatskoj. Mislim da treba, prije svega, otvoriti otvorene stručne i temeljite rasprave unutar HDZ-a. Treba angažirati stručnjake, domoljube, koji žele pomoći HDZ-u, a riješiti se “PR-ovaca” koji žele zabraniti, onemogućiti svaku kritiku, pa i onu dobronamjernu. Ipak, najveća dugoročno pogreška koja je skoro nepopravljiva,  na različite je načine odustajanje od HDZ-a kao demokršćanske stranke, odnosno prihvaćanje liberalizma umjesto kršćanstva, kao temelja HDZ-a, pa i hrvatskog naroda.

Hrvatski narod se ne odriče svoje tradicije, niti ga se može natjerati da je se odrekne. Hrvatski narod se ne odriče Tuđmana i Stepinca i njihovog razlikovanja NDH, kao države kojoj su težili stoljećima Hrvati, od režima i počinjenih zločina. Stepinac, kojega se danas ponovno razapinje, ne slučajno, ključna je osoba u obrani katoličkog identiteta hrvatskog naroda. Zato nije dobro što se na 120. godišnjici Stepinčeva rođenja, ne samo vlast, nego i HDZ držao po strani. Zato nije dobro što je Vladino Povjerenstvo u svojim stavovima bitno odstupilo od Stepinčevog i Tuđmanovog gledanja i na pozitivno značenje ostvarivanja stoljetne težnje za vlastitom državom.

Druga je velika pogreška Vladina Povjerenstva, što je izjednačilo neke simbole u Domovinskom ratu koji su slični ili formalno isti kakvi su bili u NDH i što je tvrdilo da je pozdrav na grbu HOS-a, “Za dom spremni”, isključivo ustaški pozdrav. Kao što su razlikovali crvenu zvijezdu petokraku u različitim razdobljima hrvatske povijesti, tvrdeći s pravom, da je bila jedno vrijeme, negdje do 1944. godine, pozitivni simbol borbe za slobodu, a da je tek kasnije postala simbol zla i zločina, kada se hrvatski antifašizam pretvorio u staljinizam i tvrdu diktaturu, pa sve do Srebrenice i Vukovara izvršio neviđene zločine nad vlastitim narodom. Dakle, mladi ljudi HOS-ovci, koji su dali svoje živote u borbi protiv crvenog fašizma i crvene zvijezde koja je bila izjednačena s kokardom, ne mogu biti proglašeni ustašama i fašistima, već obrnuto, jedini fašisti u Srebrenici, Vukovaru i drugdje bili su oni koji su nosili crvenu zvijezdu na kapi, odnosno četničku kokardu. A najstrašnije je što se, polazeći od zaključaka Povjerenstva, u stvari prihvaća najveća krivotvorina da su se Tuđman i hrvatski branitelji, navodno, borili za obnovu fašističke države, odnosno da su naši branitelji bili fašisti. Zato ponavljam svoj stav koji sam obrazložio u posebnom članku u ovim novinama, da stavove Povjerenstva treba u potpunosti odbaciti i otvoriti nove rasprave da se dođe do istine.

HDZ, Katolička crkva i – narod

Katolička crkva na čelu s kardinalom Bozanićem, odnosno Biskupska konferencija, nikada nije bila tako oštra u osudi vlasti HDZ-a kao u povodu Istanbulske konvencije. Inzistiranje na ratifikaciji u savezu s ljevičarima, dovelo je do najdublje podjele, ne samo u hrvatskom društvu, nego i u HDZ-u, i po prvi put je dovelo do otvorenog, strateškog, svjetonazorskog sukoba između Katoličke crkve i vodstva HDZ-a. Katolička crkva je ponudila ruku pomirenja i kompromis Vladi i vodstvu HDZ-a, tražeći s pravom da se odgodi glasovanje o Konvenciji i da se nastavi s otvorenim raspravama. Po mom mišljenju, najveća pogreška Andreja Plenkovića je što je tu ponuđenu ruku – odbio.

Znači, važno je da se nakon otklanjanja pogrešaka i vraćanja vodstva HDZ-a na kršćansko-demokratsku stranku, u punom smislu riječi, obnove razgovori s Katoličkom crkvom. S obzirom na to da je katoličanstvo bitni dio identiteta hrvatskog naroda, da je Crkva osigurala da stotine tisuća Hrvata koji su iselili iz Hrvatske, ostanu vezani za Hrvatsku, da ih je spasila od asimilacije, nema važnijeg zadatka od traženja rješenja kako prevladati svjetonazorski sukob u hrvatskom društvu.

HDZ se mora vratiti kući, mora pažljivo slušati što mu govori narod na masovnim demonstracijama u Zagrebu i Splitu. Mora se duboko zamisliti, zašto pada popularnost, zašto se ljudi okreću od stranke koju i dalje vole. U sadašnjoj Hrvatskoj nije moguće izaći iz krize bez novog izbornog zakona, bez uvažavanja zahtjeva naroda da bira, a ne samo da glasa. Iz ove situacije Hrvatska ne može izaći bez iskrenih razgovora s Katoličkom crkvom, jer HDZ ne može dobiti izbore ako je protiv njega Katolička crkva. To tim više, što je Katolička crkva uvijek svjetonazorski bila uz HDZ, ne uz pojedine političare HDZ-a, nego uz HDZ kao demokršćansku, narodnu, pučku hrvatsku stranku.

Više puta sam pisao, obrazlagao, pa i usmeno govorio i vodstvu HDZ-a, da se HDZ mora staviti na čelo izrade novog izbornog zakona, da je to najvažniji zadatak. Nisu me poslušali, nego se suprotstavljaju inicijativi za promjenama, što nije dobro.

HDZ i dalje vodeća hrvatska stranka

Vrlo su različite interpretacije što se je sve događalo ovih dana, tko je dobio, a tko izgubio. Ja mislim da je dobila Hrvatska, jer kroz kritiku su se otvorile i mogućnosti kako mijenjati Hrvatsku. Mislim da je Hrvatskoj potrebna obnova domoljubne koalicije, da tu koaliciju treba podržavati HDZ i pomagati joj da ojača i da onda nakon idućih izbora, s njom napravi koaliciju koja udružuje ljude s istim ili sličnim svjetonazorima. Mislim da treba organizirati domoljubne snage. HDZ mora biti čvrsto definiran kao demokršćanska  stranka desnog centra, ali ne smije ostati u sukobu s desnicom; desnica je prirodni saveznik i partner HDZ-a.

Dakle, treba nam nova struktura politike u Hrvatskoj. Na desnoj strani trebaju biti HDZ, Most i domoljubna koalicija, odnosno svi desno od centra. A na lijevoj strani trebaju biti ostale stranke, SDP, HSS, IDS, Glas i druge. Protestne stranke, kao što je Živi zid, mogu prosperirati samo u ovom kaosu. Ako se normalizira hrvatska politička scena, ako i vladajući i opozicija imaju jasne svjetonazorske stavove, ako se razlikuju, onda je moguća demokracija. Sada, kada se politika pretvara u trgovinu, kada svatko može sa svakim i kada je jedini cilj vlast pod bilo koju cijenu, Hrvatska nema perspektivu.

I ono najvažnije. Bez obzira na velike podjele unutar HDZ-a oko bitnih svjetonazorskih i strateških pitanja, ogromna većina želi jačati HDZ, želi ga razvojem demokracije i slobode učiniti i dalje pobjedničkom, državotvornom, vodećom hrvatskom strankom.  Zato ne bi prošli, ne samo u ovom trenutku, nego i u budućnosti, nikakvi radikali koji bi rušilačkom kritikom, koju su neki ne samo očekivali nego i stimulirali, po treći put srušili HDZ-ovu vladu. Tu je odgovor onima koji kažu da su kritičari u HDZ-u koji su glasovali protiv Istanbulske konvencije, kukavice, jer su odmah nakon toga glasovali za Martinu Dalić. Nisu kukavice, nego su odgovorni ljudi. Snaga je HDZ-ovaca, a s ogromnim brojem sam razgovarao ovih dana, što svi isto misle. Ne smijemo ponoviti pogrešku i sami sebe rušiti. Kritika mora biti sredstvo da ojačamo, a ne da oslabimo. Sredstvo da i dalje pobjeđujemo, a ne da izgubimo.

Uvjeren sam da će već prvi izbori, a to su izbori za Europski parlament, pokazati da će pobijediti, ne samo u HDZ-u, nego i na izborima, iskreni zagovornici ne samo na riječima, nego i na djelima vraćanja na Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo i očuvanje i jačanje katoličkog identiteta hrvatskog naroda. To očuvanje nije ništa manje značajno nego što je bilo kroz povijest, kao što je stalno tvrdio Stepinac, biti Hrvat i katolik istodobno je bilo uvijek u povijesti, pa tako i danas, najvažnije za opstanak hrvatskog naroda.

Po mom mišljenju, ne samo u HDZ-u, nego u svim hrvatskim strankama, pa i u hrvatskoj politici u cjelini, ostat će samo oni koji shvaćaju novo vrijeme, koji shvaćaju nužnost bitnih promjena u hrvatskoj politici.

Prof.dr. Zdravko Tomac/7dnevno