Početak je novog procesa promišljanja građana

Pin It

Vrijeme je da končano sagledamo i utvrdimo: Biramo li Isusa ili Barabu?

Iako je potpisivanje za raspisivanje Referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije završeno još prije 10-tak dana, iako se sve popisne liste i knjige nisu bile prikupile, mnogobrojni su mediji, lijevoga usmjerenja, a takvih je u Republici Hrvatskoj veliki broj, raspisali kako je pokušaj nije uspio i kako je građanska inicijativa propala, ovih dana do nas stižu različite informacije.

Među njima postoje i one koje govore suprotno od, u javnosti ustaljenog mišljenja, o propasti Inicijative.

Glavna i osnovna stvar je što je konvencija pokazala da u Hrvatskoj postoji 10% onih hrabrih građana, vjerujemo i katolika, koji su jasno i glasno iskazali svoje stajalište i svoj stav. Neki misle da je to mali broj. Usudio bih se reći da je to sasvim pristojan broj onih koji su spremni umrijeti, i riječju i djelom, za svoje svjetonazore. Mi živimo u Republici Hrvatskoj, u jednom vrlo teškom i turbulentnom vremenu, gdje demokracija, iako se želi prikazati kao da jeste, ipak nije shvaćena na pravi način, a njena provedba je, u najmanju ruku, čudna i nezadovoljava demokratskim postulatima.

Znamo da je 30-tak saborskih zastupnika bilo protiv ili se suzdržalo od ratifikacije tog, u najmanju ruku, spornog dokumenta. Ako znamo da je 10% onih koji imaju pravo glasati potpisalo za raspisivanje referendum onda se s pravom može reći da je Građanska inicijativa uspjela u svojoj pravoj namjeri, a to je, usudim se reći, u sagledavanju stvarne slike svjetonazorskoga stanja u našoj zemlji. Bila je ovo prigoda da se svi izjasnimo koliko smo ono što pričamo spremni pokazati u stvarnosti. Zašto?

Upravo iz činjenice da je Hrvatska zemlja koja se deklarira kao demokratska država, a stranka na vlasti kao demokršćanska, pa je čudno da se o kršćanskim postulatima donosi mišljenje izvan okvira onoga što kaže Crkva, koju je utemeljio Isus Krist, a u crkve širom naše zemlje za vrijeme potpisivanja Istanbulske konvencije išlo je puno više od 10 % građana. Ovo me podsjeća na vrijeme kada je Isus Krist bio uhićen i kada je Poncije Pilat pitao narod: “jeste li za Isusa ili Barabu? Znamo odgovor naroda, ali znamo i to da su se brojni nalazili na mjestima gdje je Isus boravi o i govorio. Glas svjetine je “presudio”, ali se postavlja pitanje da li su, a jesu, šutili i svi oni koji su bili nazočni kada je Krist umnažao kruh i ozdravljao ljude. Kada je činio čuda i kada su mu oduševljeno uzvikivali: “Hosana, Hosana” Taj događaj je zapravo bio sjajan “izgovor” vlastodršcima. Danas vidimo u RH kako se ništa ne smije reći ako tako ne misli “veliki vožd” i kako oni koji otvoreno govore i štite kršćanske stavove zapravo dolaze u opasnost. Slično kao u Isusovo vrijeme. Kad je trebalo potpisati za istanbulsku potpisalo nas je desetak posto, a kad nedjeljom treba ići na misu i primiti Tijelo Kristovo dođu i oni koji prime njegovo tijelo, a rade protiv njegovih postulata. I u javnosti bolje prolaze. Mogli bismo reći kako su upravo ti oni koji biraju Barabu šutnjom. Čudno ali istinito. Ljudi smo. Ali za te pojave šutimo i puštamo licemjerima da nas vode još dublje u ambis.

Sretan sam kad sam pročitao priču o izvjesnom Jacku Phillipsu iz Colorada, koji je bio optužen da je vršio diskriminaciju jer nije htio ispeći svadbenu tortu za vjenčanje jednog homoseksualnog para. Kazao je da može ispeći bilo kakvu tortu ali ne svadbenu za homoseksualni par. Kad su ga pitali zbog čega, jasno i glasno je rekao kako je kršćanin i kako kao kršćanin podržava brak između muškarca i žene. On je svoju odluku branio vjerskim uvjerenjima, a njegov odvjetnički tim protumačio je činjenicu time što smatraju da prema svim zakonima, ima pravo kao kreativni umjetnik odbiti ispeći tortu. On je na sudu istakao kako ga ustav SAD-a mora štiti od toga da radi umjetnička djela protiv svojih uvjerenja. Vrhovni sud je, sagledavajući cjelokupnu priču, donio jedinu ispravnu odluku jer je zaključio kako je Povjerenstvo iz Colorada koje je bilo prije donijelo odluku kako je Phillips počinio krivično djelo zapravo pogriješilo, a to je učinilo iz predrasuda, a razlog je zbog neprijateljstva prema religiji u usporedbi sa slučajevima triju drugih slastičara, a koji su također odbili ispeći tortu, samo što nisu svoju odluku argumentirali vjerskim uvjerenjima.

Ovo me navodi na činjenicu da smo svi mi kršćani koji se borimo za svoje svjetonazore izloženi muci i trpljenju, a to nas je upozorio Isus Krist kazavši nam: “Hrabri budite!”. Koliko smo hrabri, pokazuje 10% onih koji su izašli i potpisali za otkazivanje Referenduma o otkazivanju Istanbulske i nisu podlegli pritiscima.

Dok još čekamo potpune rezultate potpisivanja možda bismo mogli razmisliti o jačem nastupu i iznošenju naših kršćanskih stavova, jer kad ih nosimo u srcu nema nikakvih prepreka iznijeti ih na “svjetlo dana”, jer njima ništa ne lažemo i nikoga ne dovodimo u zabludu. Time pokazujemo da smo Njegovi, da smo Kristovci. Uostalom, to bi trebala biti naša misija i nadalje u političkom životu Republike Hrvatske, jer ništa ne dolazi preko noći. Bez muke nema uskrsnuća. Neka nam GI “Istina protiv istanbulske” bude svojevrsni pokazatelj za život kakav pravi kršćanin treba voditi: čvrst, odlučan, jasan i nepotkupljiv.

Anto Pranjkić/priznajem.hr