Kreativne inovacije

Pin It

Slikovni rezultat za pljesak sabor hdz

Nema toga što naši ljudi ne mogu i ne znaju izmisliti i osmisliti, barem u teoriji. Mene zanima kako u praksi izgleda mjerenje odobravanja (pljeska) i negodovanja (hučanja, zviždanja,…) nekome., na nekom skupu, posebice političkom, osobito stranačkom izvještajnom ili izbornom sasvim svejedno.

Do sad sam mislila da se to ocjenjuje onako odokativno, odnosno auditivno. Međutim, novi politički tajnik ministar Kušćević je neki dan ponosno  rekao,  na televiziji da su oni mjerili znakove podrške i nepodrške pojedinim  istaknutim članovima stranke. Po tom “mjerenju”   je bezpogovorno, nesumljivo i neosporno, najjači pljesak (odobrenje) dobio  predsjednik HDZ-a, aktualni premijer , gospodin Andrej Plenković, kao i njegov govor.kad su ga novinari pitali kako su to izm jerili, uputio ih je na tehničku ekipu, koja je to radial, jer on se time ne bavi, uz napomenu kako će sada trideset puta više raditi. Za ne vjerovati. To je nemoguće, osim ako nisi Supermen, a spomenuti gospodin mi baš ne liči na  tog strip junaka.

Iz elementarne fizike i matematike je dobro poznato što je mjerenje, kao i da za svako mjerenje, postoji instrument mjerenja i mjerna jedinica, napravljena prema određenom etalonu koji se čuva u muzeju mjera, u Parizu.

Nisam dosad čula da takvo nešto postoji za mjerenje odobravanja i neodobravanja pojedincima, na pojedinim  skupovima.

Ovo je šansa da po nečemu budemo prvi i poznati u svijetu. Mislim da bi trebali formirati multidisciplinarno  povjerenstvo, od vrsnih stručnjaka – eksperata iz svakog područja, koji će to napraviti. Tu bi ideju, mjerni instrument, mjernu jedinicu  postupak mjerenja, što prije trebali patentirati, jer bi nam to otkriće mogli ukrasti.

Meni se onako, odokativno učinilo da je najjači i najduži pljesak “zaradio” gospodin Ivo Davor Stier. Ne znam je li pri tome bilo i zviždanja i negodovanja, što bi, u neku ruku, poništilo veličinu odobravanja. Treba biti precizan kao u svakom mjerenju. Povjerenstvo će to znati dobro izmjeriti, te će nas novi politički tajnik precizno izvijestiti, ukoliko bude imao vremena, uslijed novih važnih poslova, velike važnosti i dodvoravanja svojem šefu.

Predlažem da mjerna jedinica za aplauz bude 1 S (Stier), zbog mnogo čega, a najviše zbog hrabrosti, vjerodostojnosti i Stierove knjige Nova hrvatska paradigma – ogled o društvenoj integraciji. To je   esej u kojem Stier iznosi svoju viziju budućeg razvoja Hrvatske. O tome se  malo pisalo, jer je po našem ustaljenom običaju i mentalitetu, bilo više zanimanja o tome tko je sve bio na predstavljanju knjige, nego o sadržaju knjige.

“ Nova hrvatska paradigma prije svega predstavlja pokušaj "normalizacije" HDZ-a njegovim pretvaranjem u CDU ili makar CSU, a time i normalizacije hrvatskog društva i politike u cjelini. Naime, Stierova knjiga apel je za transformaciju HDZ-a iz predmodernog stanja nastalog samopoimanjem naše glavne desne stranke kao one koja je stvorila, pa stoga i posjeduje Hrvatsku– u modernu demokršćansku stranku, koliko god ključnu, ali ipak nominalno jednu među jednakima. Autor ove recenzije drži kako su sva apostrofirana iskrivljavanja u interpretaciji hrvatskog društva namjerno napravljena s ciljem da se članstvoi vodstvo HDZ-a uvjeri u korist nasušne potrebe spomenute transformacije stranke. Budući da je dotična nužan preduvjet transformacije Hrvatske u pravnu državu otvorenog društva, Stierovu knjigu trebali bi pozdraviti svi politički akteri u Hrvatskoj. Pa čak i marksistički ljevičari, ako ne žele biti licemjerni, s obzirom na to da se, ako upotrijebimo marksistički rječnik – u drugu fazu revolucije ne može valjano ući ako se ne apsorbira prva faza. A to su i pokazali povijesni debakli komunističkih režima u svijetu.( S.Đ) političkih opcija

“Temeljna teza Stierove knjige „Nova hrvatska paradigma: ogled o društvenoj integraciji i razvoju“ jest da je Hrvatska danas siromašna zemlja koja se nalazi na samom dnu Europske unije, da je riječ o društvu u raspadanju kojem čak prijete i međusobni obračuni neistomišljenika. Razlog za takvo stanje, po Stieru, je nedostatak nove razvojne paradigme oko koje bi se društvo okupljalo. Takvu novu paradigmu ne može ponuditi samo jedna politička opcija, već je trebaju prihvatiti sve relevantne političke stranke.”

To je napisano prije našeg genijalnog izuma za mjerenje aplauza. Nakon toga ništa više neće biti jednako, a kamoli isto.

Nastala je nova paradigma, utemeljena na veličini apluza. Uopće mi ne pada na pamet, tko bi to mogao osmisliti i napisati. Naime, da bi se nešto osmislio, osim ideje, trebalo bi imati puno drugih povezanih kognitivnih i inih sposobnosti, nešto malo znanja u glavi, praktične politike u nogama, izgrađene stavove, uvjerenja, procjenu sadašnjosti i viziju budućnosti. Trebalo bi znati pisati, odnosno moralo bi biti pismen. Teško je to kad se ne zna dobro  govoriti standardnim hrvatski jezikom i kad se ne razumije ono što se pročita. 

Sapient sat!

Ankica Benček