Nesvjesnost vs. svjesnosti !

Pin It

Za onoga tko igra šah i uporno ponavlja poteze kojima uvijek gubi partiju, nema drugog naziva nego da je nerazuman, a ako to traje dulje vrijeme, i da je to šahovsko ludilo. A hrvatski glasači uporno glasuju za iste stranke, i za iste osobe, koji prije izbore obećavaju svašta, a nakon izbora ne izvršavaju ništa od obećanja !

Mnogobrojni prosvjedi posljednjih godina u nas, i gotovo isto toliko česti ’odgovori’ na njih ‘kontraprosvjedima’, treba nas navesti na razmišljanje o tome radi li se o okupljanjima ljudi koji su svjesni predmeta prosvjeda radi kojeg su se okupili, ili se radi o okupljanjima ljudi koji su nesvjesni predmeta prosvjeda radi kojeg se okupljaju, zapravo izmanipulirani i krivo, ili čak lažno, informirani od strane organizatora prosvjeda. Navodim samo neke poznate slučajeve koji potvrđuju da razmišljanja u tom smislu nisu besmislena:

–  Pride parade odnosno Parade ponosa su već postale gotovo tradicionalne po većim hrvatskim gradovima, a također ih gotovo redovito prate prosvjedi protiv takvih parada. Da “prideovci” prosvjeduju protiv nekih postupakaprema njima, to bi se još i dalo razumjeti, ali da se okupljaju jer su PONOSNI, je teško razumjeti. Držim da većina, a možda i svi “prideovci” nisu svjesni da su izmanipulirani od strane “nove” ideologije sa Zapada da je normalno biti nenormalan, u smislu biti različit od većine i još biti ponosan na to. A ni “antiprideovci” nisu svjesni da “prideovce” ne treba fizički napadati, već ih treba žaliti.

–  Prosvjednici “jokićevaca” ZA obrazovnu reformu “po Jokiću”, i antijokićevski prosvjednici, su podjednako nesvjesni o čemu se zapravo radi, jer ni jedni ni drugi, blago rečeno, nisu imali pojma o kakvim se to “reformskim” materijalima radi.

–  Prosvjednici protiv deložacija i ovrha nisu svjesni koliko se među njima nalazi špekulanata i profitera koji zapravo nisu ‘nevino nastradali’ građani, već građani koji su htjeli zaraditi, pa su se ‘zafrknuli’, te da svojim prosvjedima zapravo ovima pomažu špekulantima i profiterima.

–  Sindikalci prosvjedujući i tražeći veće plaće i nediranje u “stečena prava”, nisu svjesni da je proračun ograničen, i da bi oni dobili više, netko treba dobiti manje, i da stečena prava kako ih oni tumače ne postoje.

Ima tih primjera još, no namjera mi nije bila analizirati te pojave, već ukazati na prisutnost nesvjesnosti odnosno nedostatak svjesnosti prigodom naših glasovanja odnosno provođenja izbora, poglavito izbora za članove Sabora, Vlade i osoba na visokim državnim i javnim funkcijama. No prije nego što bi o tome detaljnije progovorili, valja navesti definiciju pojmova ‘svjesnost i nesvjesnost’ u smislu ponašanja glasača na izborima.

Prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku pojam “nesvjesnost” se definira kao: “nesposobnost mišljenja i rasuđivanja o objektivnom svijetu i događajima u njemu !”, dok se pojam “svjesnost” definira kao “spoznajna jasnoća, pouzdanost u određivanju predmeta i događanja !”.

Ovdje valja reći da nesvjesno ponavljanje istih radnji očekujući različite rezultate, ako se to češće ponavlja može smatrati i simptomom ludila, dok se svjesno i pouzdano procjenjivanje događaja može smatrati razumnim ponašanjem.

Sada možemo pristupiti analizi ponašanja birača pri izborima u odnosu na gore navedene definicije. Naime sem u jednom jedinom slučaju je glasovanje na izborima/referendumu bilo svjesno i razumno, a to je bilo kada se referendumski izjašnjavalo o izlasku iz Juge. Na svim ostalim izborima glasači su se ponašali poput nesvjesnih bića koji su nesposobna da objektivno rasuđuju o strankama a i osobama za koje glasuju. Naime, a to se uglavnom odnosi na glasače HDZ-a i SDP-a, koji su već početkom ’90-ih mogli shvatiti da su se bivši kadrovi SKH rasporedili po HDZ-u i SDP-u, ipak su glasovali prvih deset godina neovisne hrvatske države, za HDZ, a nakon toga naizmjenično za SDP i HDZ, unatoč tome što su svih ovih 27 godina mogli, pod uvjetom da im racionalna svijest nije bila blokirana, mogli shvatiti da i jedna i druga takozvana “velika” stranka prije izbora obećavaju “brda i doline”, a nakon izbora zaboravljaju na sva predizborna obećanja, i vode Hrvatsku loše, što je jasno po tome kako Hrvatska danas izgleda. Hrvatska je danas na dnu liste zemalja koje su se ‘otrgle’ od komunizma/socijalizma i krenule putem tranzicije, po svim relevantnim pokazateljima, kao što su BDP, zaposlenost, konkurentnost, privlačenja investitora, izvozu, itd., pri čemu su trenutačno Rumunija i Bugarska lošije odnosno iza nas. I to nije neko trenutačno stanje radi nekih vanjskih faktora na koje mi nemamo utjecaja, to je rezultat kontinuirane politika koju provode uglavnom isti ‘likovi’ u tim ‘velikim’ strankama, povremeno koalirajući s najopskurnijim političarima iz opskurnih stranaka, čije sve članstvo može stati u neki “poveći teretni lift”.

I sada dolazimo do jedino mogućeg logičnog zaključka, da je među našim glasačima na djelu gotovo povijesni sukob između nesvjesnosti i svjesnosti prigodom glasovanja, u kojem sukobu za sada pobjeđuje nesvjesnost, ili grublje rečeno reflektiranje jednog svojevrsnog ludila, koju karakterizira ponavljanje iste radnje, u našem slučaju glasovanje za iste ljude i iste stranke, očekujući neke različite rezultate od onih koji su ovi ovih 27 godina postizali. Za onoga tko igra šah i uporno ponavlja poteze kojima uvijek gubi partiju, nema drugog naziva nego da je nerazuman, a ako to traje dulje vrijeme, i da je to šahovsko ludilo. A hrvatski glasači uporno glasuju za iste stranke, i za iste osobe, koji prije izbore obećavaju svašta, a nakon izbora ne izvršavaju ništa od obećanja !

To ponašanje hrvatskih glasača najviše liči na ponašanje pacijenta iz klinike za duševne bolesti, koji uporno želi čavao zabiti u zid, naslanjajući glavu čavla na zid, i tukući po vrhu čavla.

Prisjetimo se sastava Sabora i ponašanja onih koji su izabrani da zastupaju interese građana ?! Izabrani su na osnovi lista HDZ-a i SDP-a , koje sastavlja šef stranke, čak pod prijetnjom da više neće biti na listi ako glasuju u Saboru na osnovi savjesti i vlastite pameti, i koji poput zombija glasuju za sve što isto tako zombijevska Vlada predlaže Saboru, i što obično nije u interesu većine građana.

Ali glasači ponovno, i ponovno, i ponovno, glasuju za iste stranke, za iste liste i uglavnom iste osobe na njima. Ako se na stranačkoj listi i pojavi neko novo ime, to je samo “klon” nekoga kome je već dosadilo sjediti u Saboru. Ovo glasačko ludilo se neće prekinuti, sve dok glasači ne budu shvatili da nema svrhe glasovati više za iste stranke i iste osobe, koje su ih svih ovih 27 godina uporno i bezočno lagali s obećanjima, i varali glede izvršavanja obećanja !

A dok ovo se glasačko ludilo ne bude prekinulo, do tada ništa se u Hrvatskoj neće ‘okrenuti’ na bolje, gospodarstvo će stagnirati, iseljavanje će se nastaviti, a zemlja polako postajati feud stranih korporativno političkih interesa.

Zašto bi bilo drugačije,kada biramo uvijek one koji nam jedno govore, a drugo rade ?!

Laslo Torma/Hrvatsko nebo