"Plavi svijet" i 51 256 nevladinih udruga naslonjenih na proračun

Pin It

U doba financijskih i gospodarskih kriza, odnosno ekonomskog pada ili stagnacije u državi veličine Hrvatske ne može biti mjesta financiranju nevladinih udruga i općenito nekakvog građanskog aktivizma, pogotovo ako je usmjeren (čast iznimkama!) rušenju države i njezinih vrijednosti.

Ako se pak događa demografski slom, ako ionako malobrojna zemlja svakog dana izgubi desetak obitelji, ako iz zemlje najviše odlaze mladi, a potom mladi visokoobrazovani ljudi, onda svi problemi u usporedbi s demografijom moraju postati nešto manje važno t.j. nevažno. Država nije sama sebi svrha, već je svrha njezinim građanima, odnosno vlastitu puku.

Sjećamo se kako je prošao posljednji pokušaj kad se udrugama oslonjenim na kulturu uskratio državni novac; pola godine smo na naslovnicama svih novina imali vijest o rastućem fašizmu i ustašizaciji. Sve je izglednije da, ukoliko zaista postoji politička volja za zaustavljanjem egzodusa Hrvata, čiji razlozi leže u lošoj politici, katastrofalnom sustavu zdravstva, mirovina i financija, morat će se „skresati“ novac koji država dijeli šakom i kapom raznoraznim krpeljima i profesionalnim neradnicima.

S obzirom da je u Hrvatskoj sve ispolitizirano, svaki napad na ljevičarske udruge (koje čine znatan broj) od strane „desnice“ ili vice versa, poprima subjektivan karakter. S jedne strane, GONG, B.a.b.e., Documenta jesu dokazano protuhrvatske, a prosrpske i projugoslavenske udruge, oslonjene na nelustrirani dio hrvatskog političkog spektra, hrpa zlonamjernih luđaka koji se skrivaju iza „ljudskih“ ili „građanskih“ prava, no s druge strane, primjerice, odnedavno sve „desniji“ HHO, ali mnogobrojne braniteljske udruge kao i udruge proizašle iz Domovinskog rata – podvučemo li crtu ispod njihova djelovanja, dobijemo na obje strane nulu u smislu djelovanja ili ostvarivanja viška vrijednosti.

Svatko će primijetiti da takve udruge, neovisno o svjetonazoru, nisu ni nastale s ciljem ostvarivanja dobiti, međutim, ako je njihova namjera promicati neke društvene vrijednosti, neka to čine bez potpore države i o vlastitu trošku; svakom njegovo veselje, ali nek' to veselje ne plaća država, jer, ponovimo, država nije tu kako bi uveseljavala razne skupine, nego kako zajednica funkcionirala.

Prema registru udruga pri nadležnom Ministarstvu, Hrvatska 28. lipnja 2018. ima 51 257 aktivnih udruga. Statistički, to znači da je svaki 80. građanin RH član udruge, što je suludo, a još je gore što mnoge od tih 50 tisuća udruga financira RH izravno iz proračuna, no, također se izostavlja koliko mjesna i područna samouprava daje istima.

Budimo apolitični pa razmotrimo udrugu „Plavi svijet“ Institut iz Velog Lošinja za istraživanje i zaštitu mora. Prema njihovim riječima: „Neovisna smo i neprofitna organizacija koja je uspostavljena s ciljem provedbe znanstvenih istraživanja i aktivnosti zaštite morskog okoliša kao i edukacije javnosti s naglaskom na Jadransko more i širu mediteransku regiju. Naša tri programa – istraživanje, edukacija i zaštita – pružaju okvir za provedbu raznovrsnih projekata koji za cilj imaju unaprjeđenje saznanja o važnim vrstama i morskom okolišu kojeg nastanjuju kao i uključivanje javnosti u njihovu zaštitu.“

Drugim riječima, „Plavi svijet“ se bavi ničim, odnosno dupinima. Za jednu „neprofitnu“ organizaciju je čudno što su 2016. godine imali ukupne rashode u iznosu od 2.477.243 kuna, a 2017. godine su odlučili malo „ušparati“ pa su potrošili „samo“ 2.232.766 kuna. Rashodi su im redovito veći od „prihoda“, odnosno od donacija u kojim najvećim dijelom sudjeluje država. Čovjek se zapita na što troši udruga koja se bavi dupinima? Bit će da se radi o dva (!) gumenjaka „Tornado“, što je pomorska inačica Rolls-Royce-a, snage motora po 2x300 KS-a koji troši minimalno 60 litara goriva na sat! Bez motora i PDV-a svaki košta 80 000 eura! Zaista, vozikati se takvim gumenjacima po Jadranu pod izlikom „morskog istraživanja“, a sve na trošak države je nešto što bi svatko poželio. Dakle, imamo profesionalne neradnike koje neizravno plaćaju porezni obveznici.

Pod pritiskom raznoraznih vanjskih središta moći, dobismo jednu povlaštenu skupinu građana koja živi isključivo od države, i to jedne siromašne, nesređene i neuredne države. Koliko je još samo takvih poput „Plavog svijeta“, ako uzmemo u obzir da pred sobom imamo nevjerojatnu brojku od 50 000 udruga? Hrvatska budućnost nestaje iz dana u dan, država se doslovno raspada i puca po šavovima, a harlekini poput čuvara dupina dobivaju skoro 2 milijuna kuna godišnje. Ako će biti nekih mjera uštede i sprječavanja demografskog debakla, onda prvo treba početi s uskraćivanjem sredstava svakojakim krpeljima koji, skrivajući se iz „neprofitnosti“ dobivaju milijune koje troše na svoj hohštapleraj, a radi se o ljudima koji u životu nisu ništa radili, nisu okusili realnog sektora, nego samo parazitiraju na proračunskim sredstvima.

Dakle, bile lijeve, bile desne, udrugama se, dok se ne riješi problem demografije i ostali financijski problemi koji muče ovu državu i njezin puk, sredstva naprosto moraju dokinuti. Niti jedan branitelj se ne će požaliti ukoliko njegova udruga ne dobije novac pod obrazloženjem da je taj novac namijenjen kako bi se mladi zadržali u Domovini. No, što bi na to rekli „antifašisti“, „partizani“, feministi i ostale proračunske krvopije? Bi li oni bili voljni odreći se novaca u korist hrvatskog puka?

Uostalom nije ni bitno; država ih se treba prestati bojati, zavrnuti im pipu i pustiti ih neka žive od donacija onih koji vjeruju u njihove ideje, a prijeko potreban novac preusmjeriti tamo gdje je zaista neophodan.

Mila Marušić/HRsvijet