CIA i raspad Europe: scenarij crnila i straha ili realna mogućnost?

Pin It

Image result for raspad europe

Kada je sredinom 80-ih godina prošloga stoljeća američka Centralna obavještajna agencija SAD, poznatija pod svojom engleskom skraćenicom CIA (Central Intelligence Agency), najavila raspad tadašnje SFRJ, njezina je analiza naišla na podsmijeh i nevjericu. Bilo je to samo nekoliko godina uoči krvavog rata koji je započela Srbija zajedno s ondašnjom JNA, a što se zatim događalo, dobro je poznato.

Analize CIA-e mogu se, dakako, uzimati s rezervom i skepsom, ali podcjenjivati ih i ismijavati doista je znak neupućenosti i neozbiljnosti. Podsjetimo, CIA je obavještajna služba američke vlade u čijoj nadležnosti se nalazi prikupljanje i analiza podataka o inozemnim vladama, korporacijama i pojedincima, odnosno davanje takvih podataka raznim drugim odjelima vlade. Treća funkcija CIA je djelovanje kao "skrivena ruka" SAD-a u rušenju stranih vlada, ubojstvima, sabotažama, stvaranju "gerilskih" pokreta, po naređenju predsjednika. Posljednja dužnost desetljećima je izvor kontroverzi vezanih uz CIA-u.

Sjedište agencije je u općini Langleyu CDP-u McLean u okrugu Fairfax u državi Virginia, nekoliko milja od Rijeke Potomac i središta Washingtona. CIA je dio američke obavještajne zajednice, koje danas vodi direktor nacionalnih obavještajnih službi (DNI). Uloga i funkcije CIA-e su otprilike ekvivalentne MI6 u Velikoj Britaniji i izraelskom Mossadu.

Do 2020. raspad EU, Hrvatska na zapad, BiH istok

Tako je prije gotovo deset godina, točnije 2009., u svojoj projekciji svijeta do 2020. CIA predvidjela raspad EU-a na tri bloka:

1. Zapadni, tzv. stara Europa koju bi činile, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Španjolska, Portugal, Italija, Švedska, Norveška, Finska...

2. Drugi blok, tzv. nova, Europa koji bi činile Litva, Estonija, Latvija, zemlje Višegradske skupine i Slovenija, a nalazio bi se pod njemačkim ekonomskim i američkim vojnim patronatom,

3. Treći blok koji bi predstavljao balkansku konfederaciju koju bi činile pravoslavne zemlje Rumunjska, Bugarska, Srbija, Makedonija, Grčka...

Prema navedenoj projekciji Hrvatska bi bila članica tzv. Nove Europe.

CIA, dakle, predviđa podjelu Europe na tri dijela: Zapadnu Europu, Novu Europu, u kojoj je i Hrvatska, te Istočnu ili pravoslavnu Europu.

Podjela agencije uzburkala je tada javnost, posebice u BiH, budući da je ta država stavljena u one koje bi trebale biti pravoslavne, zajedno s Rumunjskom, Bugarskom, Srbijom, Makedonijom i Grčkom. No što je s hrvatskim i većinskim bošnjačkim entitetima? Hoće li Hrvati iz BiH pristati ući u tu ''pravoslavnu zonu'', u kojoj bi se BiH trebala naći zajedno sa svojim daytonskim uređenjem?

Također, prema projekciji u "katoličkoj zoni" zemlje istočne Europe bile bi pod vojnim patronatom SAD-a, a Kosovo i Albanija u ''pravoslavnoj zoni''.

Raspad EU i Hrvatska kao članica katoličke Europe

Ne treba zaboraviti da je ta analiza napravljena u godini kada Hrvatska još nije postala članicom Europske unije, a naši su susjedi (osim Slovenije) iz bivše države, još uvijek u čekaonici EU. No CIA je tada predvidjela kako bi se EU mogla raspasti uslijed velikih ekonomskih problema u kojima se Europa našla pa bi time ulazak zemalja Balkana u tu organizaciju bio neizvediv. Hrvatska je, međutim, 1. srpnja 2013. godina ušla u punopravno članstvo EU, čime dio te analize nije bio točan.

Slična predviđanja iznijela je i poznata američka nevladina organizacija "Stratfor". Uz Rusiju kao regionalnu silu (Istok), ''Stratfor'' smatra da će se EU uskoro raspasti na dva dijela: bogatiji Zapad i grupu malih zemalja središnje Europe, koje će se vojno prikloniti Washingtonu. Pravoslavna unija ili, skraćeno, Bizantija (nekadašnji naziv Bizanta) neće nastati zbog pravoslavnog ''bratstva'', već će to biti, nazovimo to, ''plinska unija'', čiji je osnovni motiv formiranja - novac. Uostalom, nije li on pokretač svih svjetskih podjela i geopolitičkih tektonskih poremećaja, kojima svjedočimo posebice posljednje desetljeće?

Može li se ovim prognozama vjerovati?

Geopolitički stručnjaci slažu se kako je došlo vrijeme tzv. višeblokovskog sistema, s nekoliko centara moći i da SAD i NATO ubuduće neće voditi glavnu ulogu na svjetskoj sceni.

Uostalom, kada je francuski analitičar, povjesničar, antropolog, sociolog, demograf i političar Emmanuel Todd predvidio raspad ondašnjeg Sovjetskog Saveza 1976. godine, petnaest godina prije nego što se to dogodilo, ljudi su ga ismijavali. Već gotovo 30 godina svjedočimo da je tada neshvaćeni Todd bio u pravu.

Danas, kada se govori o mogućem kraj EU, smijeha nema, no taj bi eventualni raspad, kako su ga Amerikanci prognozirali, mogao ići na ruku brojnim euroskepticima, ne samo u Hrvatskoj. Svakako, takav scenarij najviše bi odgovarao SAD-u, ali i Rusiji.

Primjerice, inicijativa "Tri mora“, koju je na prošlogodišnjem summitu podupro američki predsjednik Donald Trump doista je identična s navedenom projekcijom CIA-e. Nadalje, skorašnji Brexit i dolazak Trumpa na čelo SAD-a mogli bi ubrzati predviđeni raspad EU-a, a nema nikakve sumnje da taj raspad odgovara i Rusiji i SAD-u koji nikada nisu željeli da EU postane autonoman i moćan geopolitički faktor na globalnoj razini. Zašto? Razlog je jednostavan: Rusiji i SAD-u lakše je putem bilateralnih dogovora s pojedinom europskom državom ostvarivati svoje interese, negoli dogovarati i pregovarati s cjelovitom EU.

Tako je predsjednik EU Vijeća Donald Tusk nedavno upozorio europske vođe neka se pripreme za "najgori scenarij“ kad je riječ o transatlantskim odnosima, a prozvao je i Trumpa da narušava "jedinstvo'' između SAD-a i Europe. Odnosi Europe i SAD-a, nakon uvođenja carina na aluminij i čelnik, različitih stavova oko Sjevernog toka 2 i američkog otkazivanja nuklearnog sporazuma s Iranom, nikada nisu bili lošiji i napetiji. Uostalom, sam Trump, koji zasigurno odlično brani američke interese, bez obzira na odium i prijezir dobrog dijela svijeta, kao i same Amerike, godinama već tvrdi kako je NATO ''potrošena organizacija'', a sigurnost EU upravo je počivala na stupovima NATO saveza. Nedavno je najavljena mogućnost formiranja vojske EU, no čini se da je to i prekasno, a i tehnički sada praktički nemoguće provesti.

Rusi kontroliraju svjetske energente

Sve je izvjesnije da je Rusija postala apsolutni gospodar energenata. Podsjetimo, projekt gradnje novog plinovoda Nabucco, koji je trebao omogućiti dopremanje plina iz Azerbajdžana u Europu, definitivno je doživio propast prije pet godina. Projekt vrijedan nekoliko milijardi eura, koji je trebao smanjiti ovisnost EU od ruskog plina, skinut je tada sa popisa prioriteta Bruxellesa i to na inzistiranje njemačke kancelarke Angele Merkel.

Zaboravljena upozorenja

A u međuvremenu, od vremena kada je CIA izišla sa svojom projekcijom, 2015. godine započeo je ogroman migrantski val, koji je stubokom promijenio Europu i njezinu strukturu, a nastavlja se kontinuirano i dalje. Još prije tri godine šefica diplomacije EU-a Federica Mogherini, upravo u vrijeme početka migrantskog egzodusa, izjavila je: ''Europskoj uniji prijeti raspad, ako ne odgovori kolektivno i instrumentima EU-a na izbjegličku krizu, najgoru na Starom kontinentu još od Drugog svjetskog rata''.

Kazala je i kako će se, ako se EU bude jednostavno oslanjala na odgovore pojedinačnih država na ovo europsko pitanje, "kriza pogoršati, uz lančane reakcije javnog mnijenja i nacionalnih vlada".

Da bi se to spriječilo, Unija mora biti opremljena "instrumentima koji će biti dorasli izazovu, a bez kojih postoji rizik od raspada EU-a", upozorila je Mogherini.

Upozorenje Federice Mogherini o mogućem raspadu Unije još je jedan u nizu pokazatelja da je Europska unija tvorevina koja stoji na vrlo klimavim nogama i da bilo koja izvanrednija situacija ozbiljno dovodi u pitanje smisao njezina postojanja.

Prije migrantske krize pokazala je to kriza u Grčkoj, kada se među članicama EU nije mogao postići konsenzus o rješenju te krize, a tada smo stalno slušali međusobne otpužbe o tome tko će snositi koliki dio financijskog kolača o saniranju posljedica krize. Riječ je o nečemu već viđenom u vrijeme Jugoslavije kad su se razvijenije republike Hrvatska i Slovenija bunile zašto moraju sudjelovati u financiranju tzv. ''nerazvijenih republika i pokrajina''. Nisu li baš SFRJ, ako hoćete i bivši SSSR primjeri onoga što bi se danas moglo nazvati multikulturalnim projektima koji su neslavno i krvavo propali?

Krhka ''Europa bez granica''

Sadašnja migrantska kriza još plastičnije svjedoči da europske države nemaju namjeru odustati od zaštite svojih nacionalnih interesa u ime nekakvih apstraktnih maglovitih ideala. Proklamacija o ''Europi bez granica'' već odavno ne drži vodu i na prvom velikom ozbiljnom problemu pokazala je da se radi o običnoj floskuli bruxelleske birokracije. K tome, aktualna je kriza najjasnije do sada pokazala da su nacionalne države i dalje najvažniji čimbenici međunarodne politike. Unija koja svoje postojanje temelji isključivo na ekonomskim interesima, a u potpunosti zanemaruje svoje kulturno-povijesno naslijeđe, ne može računati na dugo trajanje.

Analizirajući dalje, čak do krajnosti, moglo bi se zaključiti da je odbacivanjem kršćanstva kao najvažnijeg temelja i kohezivnog čimbenika Europe, EU sama sebe počela rušiti. Strah od migranata i islama posljedica je činjenice da su europski narodi djelomice odbacili svoju kršćansku vjeru, a samim time prihvatili i ''kulturu smrti'' koja dovodi do demografskog izumiranja Europe i općenito Zapada. To je, dakako, najpesimističniji scenarij u kojega ni ne želimo vjerovati.

No za Hrvatsku geopolitičke su se okolnosti posljednjih godina promijenile na bolje i sve ide prema tome da konačno iziđe iz balkanskog područja utjecaja i uklopi se prirodno zemljopisno i kulturološko okruženje između Jadrana i Baltika. Tamo gdje je oduvijek i pripadala; mentalitetom i zemljopisnim položajem.

Andrea Latinović/direktno.hr