Jadranka Vlaisavljević Kosor i hrvatski reprezentativci

Pin It

Ambicioznoj Jadranki Vlaisavljević Kosor nije bilo dovoljno samo se rano upisati u SKH, da budemo precizni: 17. srpnja 1972. ( Iskaznica br. H 00071855). Pred karijernom su skojevkom čuvenoj po „tvrdom želucu“ bili veliki karijerni ciljevi. Morala se trsiti, snažno i predano, onako drugarski. Da se nije osamostalila Republika Hrvatska, tko zna gdje bi joj bio kraj, vjerojatno u CK SKH ili „gore“ među svoje, u Beogradu?

Kad je Hrvatska u nečemu uspješna, kao sada u nogometu na Svjetskom prvenstvu, onda notornim protivnicima hrvatske neovisnosti smeta uspjeh pa izmišljaju sablazan kako bi na svaki način ocrnili sjajne uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije.

Antifi, na primjer, smetaju kockasti dresovi hrvatske nogometne vrste, pogotovo otkad su kocke u crno-modrim bojama pa su postali još više „ustaški“; mrska im je desna ruka na prsima i hrvatsko domoljublje što se veseli pa diljem svijeta pjeva i pleše na trgovima i ulicama. Smeta im planetarna popularnost Hrvatske.

Bivšoj predsjednici HDZ-a i Vlade RH, Jadranki Vlaisavljević Kosor, smeta pak posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović hrvatskim reprezentativcima nakon sjajne pobjede nad Danskom nogometnom reprezentacijom.

Jadranka zvana Jaca ne odobrava iskrenost kojom se Predsjednica Republike ophodi prema hrvatskim reprezentativcima i način na koji se raduje velikim športskim uspjesima hrvatskih reprezentacija. Ne podnosi Kolindu Grabar Kitarović, građanku i Predsjednicu, njenu spontanost u trenucima radosti, Kolindino domoljublje bez licemjerne zadrške i paradnog protokola; neshvatljiva joj je Kolindina sreća iz ljubavi prema Domovini. Nije to zavist nego izdajničko lice bivše oktroirane političarke stasale u komrovečkim hodnicima.

Poznato je da grbavac prije svih želi kod drugih vidjeti iskrivljenu plećku. Zato su Jadranku Vlaisavljević Kosor raspametila oznojena tijela iscrpljenih i sretnih hrvatskih reprezentativaca u svlačionici. Prisjetilo se djevojče iz Pakraca svojih nekih „utakmica“, sjetila se bivša SKOJ-evka vlastitih proboja do statusa perspektivne komunističke aktivistice koju su zbog predanosti idejama socijalističke izgradnje i diskrecije rado zapazili mnogi ugledni drugovi.

To me podsjeća na sličnu (kometsku i komitetsku) „političku“ karijeru Marine Lovrić Merzel. I ona se brzo se penjala na partijskoj ljestvici. Dvije približne partijske karijere: jedna „remetinačka“, druga izdajnička što i nije čudno s obzirom na njihovu spremnost da za svoju karijeru ne biraju ni sredstva ni „prolaznike namjernike“, sve one za koje pretpostavljaju da će ih gurnuti visoko.

Jer ambicioznoj Jadranki Vlaisavljević Kosor nije bilo dovoljno samo se rano upisati u SKH, da budemo precizni: 17. srpnja 1972. ( Iskaznica br. H 00071855). Pred karijernom su skojevkom čuvenoj po „tvrdom želucu“ bili veliki karijerni ciljevi. Morala se trsiti, snažno i predano, onako drugarski. Da se nije osamostalila Republika Hrvatska, tko zna gdje bi joj bio kraj, vjerojatno u CK SKH ili „gore“ među svoje, u Beogradu?

Nećakinja četničkog vojvode s Papuka, Dušana Vlaisavljevića iz Bučja, odgojena u obitelji poočima Kosora iz sela Kosori, općina Oklaj kod Drniša, „uglednog“ djelatnika SDB-a poslije raspoređenog u Pakrac, brzo je shvatila primicanje promjena i već je „napredna porodica" 1991. ugrađuje u HDZ, a 1995. cementira njeno ugrađivanje krstivši je u katoličkoj vjeri. I odmah joj je naglo krenulo kao Merzelici u SDP-u.

U početku su to bila čuvena noćna dežurstva kod novinarke s radija. Politička prostitucija „od Ive do Ive“ kalemila se na bogato iskustvo partijskih seminara i simpozija. Onima koji nešto znaju o tom putu jasno je zašto je autorica izreke "Kud Ivo, tud i ja" tobože zgožena oznojenim mladim tijelima i o čemu razmišlja kad se spomene svlačionica.

Kad se pogledaju njezine fotografije iz kasnih 80-ih i ranih 90-ih isto je tako jasno zašto je Jaca izabrala Radio a ne Televiziju, međutim ta doza samokritičnosti nestala je kad se domogla najviših dužnosti u stranci i državi, ali je ostala frustracija za svačionicom punom uznojenih tijela mladih i uspješnih hrvatskih reprezentativaca.

L. C./HRsvijet