Predlažem reviziju pravosudnog procesa protiv Mirka Norca

Pin It

Ja predlažem traženje revizije pravosudnog procesa protiv Mirka Norca. Ja tražim da ta revizija bude otvorena za javnost, da je prenosi HRT.

Za to predlažem prosvjede diljem Hrvatske.

Zašto baš sada Ivan Penava organizira prosvjede u Vukovaru zbog neprocesuiranja ratnih zločina, pitaju se mnogi? Što je za mene veliki znanstveni (sociološki) problem. Kao da je procesuiranje ratnog zločina športsko natjecanje. Pa kad nešto osvojiš osvojiš. Zbog toga, tu treba tražiti intenciju da se srpskom ratnom zločincu omogući da on umre od starosti kao i partizanski ratni zločinac. Jer je to ista politika. To je repriza vremena od 1945. do 1990. Dokaz te reprize je ona Nenada Stazića "'45. nismo obavili posao do kraja". Dakle, 1945. osamnaestogodišnji masovni ubojica sa Bleiburga ide na fakultet. I on postaje hrvatski uglednik. O postaje „ovisnik ozbiljne glazbe“. Njegovi su Hamlet i Aida. Tek njegovo dijete? Ne može bez klavira i violine. Sve to zahvaljujući „antifašizmu“, NOB-u i JNA. Pa samo spominjanje srpskog ratnog zločina je napad na njegov „antifašistički ugled“. Bolje je taknuti kost koju glođe rotvajler nego u „antifašistički ugled“ - njegovu titulu i njegov elitizam. Iako se tu traži procesuiranje svih ratnih zločina, iako Milorad Pupovac to nastoji iskoristiti da bi mogao reći kako se radi, uglavnom o „zločinima poslije Oluje“, antifašistima ni to ne odgovara. Jer činjenice govore same za sebe.

Činjenice govore da je svaki „Krajišnik“ imao automatsku pušku, te da su mnogi Srbi u Sisku, Zadru, Gospiću, Šibeniku... bili snajperisti. U silovanju svih humanih načela da bi se zadržalo postojeće stanje, slušamo priču kako je Haag osudio ratne zločine kao zločine u Srebrenici. Jest Haag osudio zločine u Srebrenici, ali samo okvirno. A koliko je srebreničkih ubojica procesuirano, i koliko ih je bilo? Koliko ih još ima živih i što rade? S tim pitanje bi se morao baviti najprije HAZU. Jer bi najprije znanost morala voditi računa o sociološkom profilu jedne zajednice koja se nje tiče. Kada bi se javno moglo govoriti o tome, o srpskim zločinima i srpskim zvjerstvima, s pozicije znanstvene analize, to bi uzrokovalo urušavanje srpstva. Umjesto tog urušavanja, raznoraznim političkim manipulacijama se odgajaju novi psihopatolozi, novi snajperisti (samo za odstrjel Hrvata) kao jezgra srpstva. Kao poslije 1945.

Što je za mene politički problem, ne mentalni ni etnički. Jer Tuđman je morao, po nalogu Zapada?, abolirati sve ubojice iz „Krajine“. Uostalom, ako hrvatski Državni odvjetnik ide u Buzin (američko veleposlanstvo u Hrvatskoj) po instrukcije za svoj rad, onda nije sve do UDBA-e i Garašanina.

Ja da mogu u Vukovar na ovaj prosvjed, išao bih. Kad ne mogu i kad vidi tko i kako se protivi tom prosvjedu, ja bih predložio neke druge prosvjede u kojima bih i ja mogao biti, gdje bi protivnici Penavina  prosvjeda ostali bez teksta. Tu ne bi mogli pričati o profitu na vukovarskoj žrtvi, niti bi Milorad Pupovac mogao pričati o „žrtvama nakon Oluje“ i njegovim Za dom. Ja predlažem traženje revizije pravosudnog procesa protiv Mirka Norca. Ja tražim da ta revizija bude otvorena za javnost, da je prenosi HRT. Za to predlažem prosvjede diljem Hrvatske.

Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr