Milanka Opačić je dug partiji otplatila u naturi

Pin It

Ona je na te optužbe konstatirala da je “ona u 28 godina odradila svoje za SDP”, te da neće platiti dug. Odnosno, da je cijeli dug odradila. U naturi. To joj vjerujem! Koliko je puta, jadna, morala podmetnuti leđa za partiju, a oni koji su u njoj ostali, danas to ne cijene!

Socijalistica u Burberryju

“Milanka Opačić je naša partijska sponzoruša već 20 godina, za razliku od Baldasara koji je jedva izabran od strane građana, a nju je uvijek stavljao u stranku šef stranke. Dobro živi i dobro se oblači, i ona se potužila što će biti sad kad nam spuste plaće.

Praktično, ona se uvijek držala uskog kruga. Kad se dijele krpice i gluposti na štandovima uvijek je stajala sa strane dok nije došla kamera. Nije omiljena u stranci. Bernardić i ovi u provinciji su je htjeli maknuti dok nisu došli glavni“, rekao je još davne 2015. godine, gostujući na HRT-u, SDP-ovac Marko Melčić.

Epitet partijske sponzoruše je Milanka Opačić zadržala. Žena koja je najbolji dokaz koliko je lažljiv Vučić koji je za premijerku postavio nekakvu lezbijku, navodno, hrvatskih korijena (jedan djed Jugoslaven s Krka) pa pričao kako mu je nezamislivo da u Hrvatskoj netko srpskih korijena obnaša visoku dužnost u politici (a ne samo da su Sabor i većina vlada bili puni onih srpskih korijena, već su bili puni onih koji se izjašnjavaju kao Srbi).

Ona je od fakulteta do svojih pedesetih gotovo trideset godina provela u politici. Partija joj je dala sve, luksuzan život, službeni audi, skupe krpice – kao ministrica rada i socijalne skrbi ostala je zapamćena po Burberry haljini – a kad je odlučila napustiti partiju, ispostavilo se da je ostala dužna 18.000 kuna za članarinu.

Ona je na te optužbe konstatirala da je “ona u 28 godina odradila svoje za SDP”, te da neće platiti dug. Odnosno, da je cijeli dug odradila. U naturi. To joj vjerujem! Koliko je puta, jadna, morala podmetnuti leđa za partiju, a oni koji su u njoj ostali, danas to ne cijene!

Šalu na stranu, Milanka u svojih preko četvrt stoljeća u politici nije napravila ništa korisnog, osim što se uvijek gurala u prvi plan i gledala nositi manje-više iste krpice kao Severina, koja joj je valjda uzor. Napisala je jedan kriminalno loš i posve nepotreban zakon, kojeg je Ustavni sud u cijelosti odbacio kao kontradiktoran i besmislen. Smjestila je stražnjicu u Sabor još 1992., i stražnjica joj je još uvijek u Saboru. A sad, kad je shvatila da joj partija-sponzor više nema što pružiti, odlučila je iz nje izaći. I drsko i bezobrazno laže kako je sve što je radila, radila za partiju. Dok bi u stvarnosti bila tajnica direktora u nekom provincijskom propalom poduzeću da joj nije bilo partije koja joj je omogućila život daleko iznad razine koju stvarno po svojim kompetencijama zaslužuje.

Znači li sve to još jednu malu ručicu za sve stabilniju Plenkovićevu većinu? Lako moguće, jer SDP je ostao bez sredstava i sinekura kojima bi mogao sponzorirati Milanku, pa je ona, izgleda, u potrazi za novim. A kako u vladajućoj većini već sjede i Glavaš i Pupovac, ona ne bi bila najčudnija.

Luka na krovu svijeta, Hajduk pri dnu ljestvice

U ponedjeljak, nakon što je Luka Modrić proglašen najboljim nogometašem svijeta, svi veliki hrvatski klubovi su preko svog facebooka ili twittera uputili čestitke. Svi, osim jednog. Istog onog koji do kraja prvenstva i osvajanja drugog mjesta nije reprezentaciji čestitao niti jednu pobjedu.

Onog istog koji misli da je trebao biti prvak bar pet-šest puta otkad je Hrvatske da nije korupcije i mafije u nogometu, a u stvarnosti se bori za ostanak u ligi. Onog kojeg vodi udruga za koju je javna tajna da ju je osnovao Ranko Ostojić i njegovi igrači, kako bi preko njih zavladali HNS-om i novcem koji se tu vrti.

Onog istog čiji su stručnjaci svojevremeno odbili Luku Modrića kad im je kao junior zakucao na vrata u pratnji oca, s obrazloženjem da od tog malog nikad neće biti ništa. Presitan. A za igrat nogomet, po njima, treba bit kao od brda odvaljen. Nabildan kao Tyson. I visok dva i deset, da ako ti ne ide u nogometu, možeš prijeć u NBA ligu. Ako nisi za „kamena s ramena“ nisi ni za Hajduka.

Od tih stručnih stručnjaka, kako vidimo, nije bilo ništa, a Luka je na krovu svijeta. No, najstručniji stručnjaci najvećeg kluba „na svitu“ i dalje umišljeno i bahato istjeruju neku svoju „pravdu“ i sad kad je njihov arhineprijatelj Mamić osuđen na šest i pol godina robije, a u stvari samo dokazuju vlastitu nezrelost, iskompleksiranost i inferiornost. A u takvoj situaciji vam i ne preostaje drugo nego zauzeti stav pravednika, kako biste pokušali prikriti da ste u stvarnosti samo loš gubitnik.

P.S. U utorak ujutro, čestitke i dalje nema, tu je najava susreta juniora Hajduka s Dugopoljem u srijedu. Divne li ilustracija provincijalizma u vodstvu Hajduka: Nema veze što je „cili svit“ priznao Luku kao najboljeg na svijetu, ekipi sa zastavama „republike Dalmacije“ na profilnima on ne valja i gotovo. Ča će njima cili svit, i ča cili svit misli. Bitno je ča Dugopolje misli. A i pobijedili su Rudeša na svom terenu, što je velika stvar.

P.P.S. Vodstvo Hajduka se konačno oglasilo kako bi opravdalo svoju nepristojnst i slagalo da oni ne čestitaju nikom tko nema veze sa Splitom i Hajdukom (nekidan su čestitali Davis kup reprezentaciji). Nemaju ni Đoković, Pele, Ronaldo i Ronaldinho ništa s Hrvatskom, pa su čestitali kolegi sportašu i nogometašu. Od hrvatskih nogometnih klubova se očekuje da čestitaju hrvatskom nogometašu na osvojenom priznanju. Doduše, vodstvo Hajduka s nogometom ionako nema veze, a očito ne žele imati veze ni s Hrvatskom, samo je nejasno zašto onda igraju u HNL-u, a ne nekoj gradskoj ligi.

Reportaža iz Slunja

Dvojica neurokirga iz Sirije su jučer kod Slunja posudili autobus jer su žurili na hitnu operaciju u München. A autobus su otuđili samo zato jer nisu mogli nazvati taksi, budući da im je zla i rasistička hrvatska policija otela mobitele. “Kroejša polis veri bed, dej bit mi ap vid stik, den tuk maj ajfon and maj moni, ten tauzend ojro. Tuk maj Nike patike olso”, izjavili su neurokirurzi nakon što su se pijani i pomahnitali hrvatski policajci zabili svojim službenim autom u autobus u kom su prevozili još nekoliko turista iz Pakistana i Afganistana .

Na terenu su aktivisti iz volonterske udruge Are You Syrious koji svjedoče o neviđenom teroru kockoglavih, klerofašističkih policajaca prema tim nesretnicima. Te Maja Sever, koja potpisuje ovo izvješće. A ako ne vjerujete ovom izvješću, onda ste vjerojatno i vi sami ustaša i kockastoglavi taliban, nehumani i krkanoidni desničar bez empatije i razumijevanja za te jadne ljude. Ako ste pak čuli neku drugu verziju događaja, onda morate znati da su to lažne vijesti kojima ne smijete nasjedati.

Diktator Orban i demokrat Plenković

„Hrvatska je okrenula leđa Europi i stala uz diktatora Orbana“, kaže Anka Mrak-Taritaš iz strančice Glas, nastale rascjepom HNS-a, koji je pak nastao rascjepom komunističke partije na tehnomenadžersku frakciju (HNS) i ideološku frakciju (SDP). Radi se o stranci koja baš i nema neko demokratsko nasljeđe, pa da bi mogla tako paušalno jednog demokratski izabranog lidera jedne uspješne države proglasiti „diktatorom“. A da im kažete da je njihov neprežaljeni i neizabrani diktator bio diktator, dobili bi ospice i napadaj histerije.

No, živimo u čudna vremena, kad diktatori nisu oni koji su na vlast došli spletkom: To su veliki demokrati, borci za ljudska prava. Oni, pak, iza kojih stoji narod koji ih je i birao i nitko drugi, poput Trumpa ili Orbana, su „diktatori“. A te „diktatore“ kritiziraju oni koji su na funkcije došli švercajući se kao „koalicijski partneri“ i koji sami nikad ne bi sami prešli izborni prag. Oni se danas nameću kao arbitri demokracije!

Dakle, ti arbitri, IDS i Glas, prozvali su vladu i zastupnike HDZ-a u Europskom parlamentu za “orbanizaciju Hrvatske” zbog glasovanja protiv rezolucije o Mađarskoj.

“Nitko nema pravo kockati se s budućnošću naše zemlje, a to se dogodilo prošlog tjedna kada su hrvatski europarlamentarci, zastupnici desnog centra, glasovali protiv rezolucije kojom se tražilo oštro kažnjavanje Mađarske zbog kršenja vrijednosti liberalne demokracije na kojima počiva EU”, kazala je predsjednica Glasa, Anka Mrak-Taritaš, na konferenciji za novinare pod nazivom “Kraj mita o europskom HDZ-u”.

Ona smatra da je hrvatska Vlada time „okrenula leđa modernoj Europi i stala uz diktatora“. “Hrvatska je odlučila preuzeti mađarski i poljski scenarij, a to za Hrvatsku znači srljanje u propast”, ustvrdila je. Upozorila je da će napuštanje europskih vrijednosti dovesti do dodatne izolacije Hrvatske.

Istovremeno, objavljena je vijest da zapadne korporacije, BMW i Audi, ulažu još nekoliko milijardi eura u razvojne i proizvodne kapacitete u Mađarskoj, koja je postala industrijska – i postindustrijska(!) – velesila i koja je u zadnjih nekoliko godina prestigla Hrvatsku u gotovo svemu.

Daj, Bože, takve propasti! Ali nama se i dalje servira „napredak“ kakav vidimo u Francuskoj i Njemačkoj, s naprednim kulturnim i multikulturnim običajima od paljenja automobila do „taharusha“, hordama „multikultija“ na socijali, paljenjem sinagoga i etničkim i vjerskim sukobima. Fuj Orban, fuj red, rad, napredak, jer to je tako nazadno.

Ali, najjača rečenica Anke Mrak Taritaš u Saboru je: “U Hrvatsku je to došlo s Tomislavom Karamarkom, a nakon njega to samo jača. Šlag na tortu dala je naša predsjednica koja je u intervjuu Kleine Zeitungu zvučala kao Orban”.

O intervjuu predsjednice Kleine Zeitungu sam rekao sve što sam mislio reći u prošlotjednoj kolumni, no „demokratskim, liberalnim“ snagama očito jako smeta kad im netko „kleveće samoupravni socijalizam“ (kako reče J. Manolić, poznati demokrat i borac za ljudska prava) i kad im „sramoti Jugoslaviju“ (B. Ristić, ustašoid i seronja srpske nacionalnosti).

Novi ‘Dragi Ivo’

Nije samo Anka Mrak-Taritaš zabrinuta da nam se ne desi da završimo pod nekakvim Orbanom ili nedajbože Trumpom. Jer nam je pod Pupovcem i njegovim blago anemičnim prijateljem baš jako dobro.

„Plenkovića se ruši zato da bi se u Hrvatskoj uspostavila ultrakonzervativna, ustaškonostalgičarska, kvazikatolička vlast“, piše Ivan Violić, financijski propali novinar, nekoć poznat kao Davor Butković. „Da ne bismo postali Vučićeva Srbija, dakle najgora država u Europi iza Putinove Rusije i Erdoganove Turske(!), jednaka Orbanovoj Mađarskoj(!), danas, nažalost, moramo podržavati čak i jednog Andreja Plenkovića. Kao zadnju liniju obrane zadnjih ostataka građanske Hrvatske.

Time je Andrej Plenković i službeno postao novi „Dragi Ivo“. A znamo kako je onaj prvi, također HDZ-ovac koji je bio libling ljevice jer je detuđmanizirao, pacificirao i ulijevo nagnuo HDZ, završio. Jer kad jedan Butković počne graditi vaš kult ličnosti, onda znate da ste dosegli apsolutno moralno i ljudsko dno.

No, zanimljivo je kako tumači zašto treba podržati Plenkovića: „Andrej Plenković održao se na vlasti kupnjom saborskih zastupnika, poput zatvorom ucijenjenog bivšeg SDP-ovca Tomislava Sauche. Plenković je ozakonio političku korupciju kao načelo vladanja državom.“.

Nadalje, nastavlja novinar koji se na sudu izvukao od tužbe da nije vratio četvrt milijuna kuna Pripuzu time da je on „trebao znati kome posuđuje novac“ – dakle snobu i propalici koja posuđuje velike iznose pa ih ne vraća, što je trademark ljevičara još od Marksa – „čim je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava odlučio organizirati prosvjede protiv Vlade, zbog nerješavanja ratnih zločina u tom gradu, Crkva se odmah jasno deklarirala, proglasivši Plenkovićevu vladu odgovornom za nerješavanje ratnih zločina. Time je Crkva … potvrdila kako je njeno glavno poslanje, od dolaska Zorana Milanovića na vlast pa sve do danas, smjenjivanje i postavljanje određenih političkih opcija“.

Zatim nabraja, među Andrejevim neprijateljima, „otvorene ustaške nostalgičare u formalnoj politici, poput Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih“, „zaklete filoustaše, poput urednika i suradnika marginalnih radikalnih medija“, „katoličke društvene udruge, koje naprosto žele ultrakonzervativno društvo, u kojem se zabranjuje pobačaj, gdje se ne radi nedjeljom i u kojem su stranci, osobito drukčije boje kože i druge vjere, apriorni neprijatelji“, „sve mrzitelje Srba, kojih nije malo“.

Dakle: Andrej Plenković je, priznaje to i Butković, korumpiran, nesposoban, vlada autokratski, nedemokratskim metodama, prevarom i ucjenom, trgovinom i spletkom, ali treba ga podržati jer će na vlast, ako njega ne bude, doći „katolibani i filoustaše“!

Krasna filozofija, Butkoviću, baš krasna. Naročito kad dolazi od perjanice Epehazije, koja je porezne obveznike ove države koštala više nego sve „filoustaše i katolibani“ otkad je svijeta i vijeka. Koristeći logiku samog Butkovića, ako Butković i Pavićeva izdanja nekog podržavaju, znači da je moralna dužnost normalnih ljudi biti protiv njega. Jer taj je sigurno lopov i diktator-wanabe.

I da, koliki kreten i/ili pokvarenjak netko mora biti da bi napisao da je Vučićeva Srbija, agresivna i otvoreno fašistička i ekspanzionistička, bolja od demokratske Rusije, Turske i jednaka Orbanovoj Mađarskoj? Jer, „neliberalne“ demokracije su i dalje upravo to – demokracije, dok su „liberalne“ zemlje u kojima se demokracija suzbija u ime raznih lijevih uvjerenja – nedemokratske, ma koliko tvrdile da su one jedine prave demokracije.

Amnestija Milorada Pupovca

Pupovac je u emisiji „NU2“, na pitanje, zašto se ne odredi prema Vučićevom govoru u Bačkoj Palanci, kad je šenio uz nogu srpskog vožda dok je ovaj verbalno pišao po Hrvatskoj, odgovorio: „Jeste li ikada mene čuli da sam ja rekao da je Hrvatska ustaška država? Pročitali ste moju izjavu koja je uslijedila nakon što se napad na mene smirio. Kada bismo mi u Hrvatskoj imali drugačiji odnos prema činjenici da je iz Hrvatske protjerano oko 250 tisuća Srba do 1995., onda bi moj odgovor bio jednostavniji. Da se pravimo kao da se to nije dogodilo ili da se dogodilo samo njihovom krivicom, onda bi moj odgovor bio jednostavan. … Ja nisam i ne bi rekao to što je Vučić kazao. Za tu činjenicu što su Srbi morali otići iz Hrvatske, odgovorni nisu samo na jednoj strani i to čini kompleksnijom cijelu situaciju“.

Ne, Pupovac nije rekao da je ovo ustaška država, samo je uredno stajao uz Vučića kad je to govorio i nije ni na koji način reagirao. I napisao – odnosno, jedan drugi velikosrbin, Dežulović, je u novinama koje on kontrolira napisao: “Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis. … Šupačka Hrvatska se boji Drugačijih, jer su pored njih svi Šupci isti. Šupačka Hrvatska prezire Slabije, jer snaga šupačkog društva ili zajednice mjeri se brigom za najjače.”

Zapamtite, riječ je o novinaru koji je iz šupačke zemlje emigrirao u demokratsku, progresivnu Srbiju u čijem parlamentu sjedi Šešelj, koja poštuje druge i drugačije, naročito Albance, Bošnjake i Hrvate, i koja je kao takva zapravo šupak Europe, odnosno srce Balkana.

A što se bulažnjenja o protjerivanju tiče, Pupovac bi trebao naučiti razliku između „protjeran“ i „izbjegao“: kad bi kakav Nijemac na njemačkoj TV (ne nužno čak češkoj!) kukao kako je dva milijuna Nijemaca protjerano iz Sudeta i kako „nisu samo oni krivi za to“, smjesta bi bio prepoznat kao nacist. I to s razlogom.

Da, za egzodus Srba su krivi samo i jedino Srbi, jer su pokrenuli napad na Hrvatsku. Utuvi si to u glavu, bre Milorade, koalicijski partneru domoljuba iz HDZ-a. I to da, kao hrvatski političar, imaš dužnost reagirati kad netko izvana tu državu naziva ustaškom. A ne klimat glavom, pa kasnije reć: „Nisam ja to rekao i ne bi“. Jer, da je Hrvatska stvarno ustaška država, ti bi bio negdje drugdje, a ne u Saboru. I sigurno ne bi smio prismrditi na TV.

Prekasno i premalo

“Da, točno je da je pročelnica Vera Begić Blečić zatražila sporazumni raskid radnog odnosa. Očekujem da će kompletna procedura biti gotova za mjesec dana”, rekao je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel novinarima kad su ga zamolili za potvrdu te vijesti.

Vera Begić-Blečić je, podsjetimo, do ostavke bila pročelnica za sport i tehničku kulturu grada Rijeke. Koja je lani pijana udarila u nečiji auto, pa pobjegla s mjesta nesreće. Pardon, po vlastitim riječima, nije pobjegla, nego samo sklonila auto s kolnika. Jedno pet kilometara dalje, negdje na Trsat. Kako Obersnel nije tada tražio njenu ostavku, nešto slično je ponovila ove godine, samo uz smrtni ishod po jednog sudionika.

Bijes javnosti je dodatno navukla na sebe nemuštim izgovorima i majicom s natpisom, „Iznad svih“ koju je obukla nakon što je puštena iz pritvora, čime je dokazala da nije baš najinteligentnija, ili da je u najmanju ruku krajnje nemarna. Ignorancija je uostalom u korijenu cijele stvari; netko tko ode sam 30 km od mjesta stanovanja i tamo se nalije do čela, bez mogućnosti da ga netko drugi odveze kući, jednostavno traži nevolje.

Ako je to inače slika Obersnelovog kadra onda je stvar zabrinjavajuća, ali zapanjujuće je da ju je tek sad prisilo da da otkaz. Ženi ionako prijeti višegodišnja zatvorska kazna! Možda joj je netko mogao, i trebao, objasniti da iz zatvora neće ionako moći odlaziti na posao. Ovako, ispada da je ostavku dala tek kad je DORH tražio da ju se vrati u pritvor zbog mogućnosti ponavljanja krivičnog djela. Zašto je se Obersnel nije riješio ranije, odnosno zašto ranije nije „sama podnijela zahtjev za razrješenjem“, ostaje mala enigma, jer Obersnel je poznat po tome da se ne izlaže previše.

Marcel Holjevac/7dnevno