Zagrebački atentat na Pupovca i moguće posljedice?

Pin It

To je nepobitan dokaz "revitalizacije ustaštva". Dodati tomu HOS-ovu ploču u Jasenovcu, stvar je prilično jasna, barem što se drugova tiče. Ne treba čak ni suđenje, ni istraga, samo odmah okupiti „ustaše“ i poslati u jednu „šetnju“, po mogućnosti do Bleiburga, pa da ne bude ni troškova pokopa (i dokaza).

Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac je u središtu Zagreba fizički napadnut, priopćilo je Srpsko narodno vijeće (SNV). Pupovca je netko, naime, pogodio ostacima hrane.

Na ovu vijest se ono malo zdravih snaga preostalih u današnjoj Hrvatskoj počelo zafrkavati i šprdati na društvenim mrežama te u raznoraznim osvrtima. No, stvar je ozbiljna. Predstavnik srpske nacionalne manjine je napadnut u glavnom gradu Hrvatske. To je nepobitan dokaz "revitalizacije ustaštva". Dodati tomu HOS-ovu ploču u Jasenovcu, stvar je prilično jasna, barem što se drugova tiče. Ne treba čak ni suđenje, ni istraga, samo odmah okupiti „ustaše“ i poslati u jednu „šetnju“, po mogućnosti do Bleiburga, pa da ne bude ni troškova pokopa (i dokaza).

Zanimljivo, kad god se u društvu osjeća određeno nezadovoljstvo vladajućim strukturama i čelnim ljudima zemlje (prosvjed u Vukovaru 13. listopada), što se uvijek iščitava kao „radikalizacija“ ili „ustašizacija“, odmah se dogodi nekakva „diverzantska akcija“ po dobro uvježbanoj KOS-ovoj metodologiji, kao što se svojevremeno „dogodila“ i poljudska svastika.

I opet priča o srpskoj nejači, srpskim žrtvama, jadnim Srbima kojima je teško, o pogromu Srba, o progonu Srba… kao u dobra stara vremena, bez istrage, bez suđenja, bez ispitivanja, kad svi narodi bijahu ravnopravni, osim Hrvata koji zbog „ustaškog“ kompleksa moraju šutjeti i gutati sve što im se gura.

No, sad je već postalo malo degutantno. Drug Marx je odavno napisao da se povijest ponavlja jednom kao tragedija, a zatim kao farsa. A treći put? A četvrti put kad se ponavlja?

Atentat ostacima hrane nije čak ni farsa, to je naprosto glupo i doslovce neprobavljivo; čak ruganje i zafrkavanje nisu lijek ovakvim bedastoćama skuhanim u loncu bivših jugoslavenskih struktura. Dokle će to ići? Hoće li sad Pupovca uspoređivati s Georgom Bushom koji je isto preživio atentat (cipelom)? Hoće li Pupovcu tepati o njegovoj požrtvovnosti i ustrajnosti, njegovoj borbi za srpski narod u nepodnošljivoj Hrvatskoj? Hoće li ex „Feral“ sad pod imenom „Novosti“ opetovati uvrjede na račun cijelog hrvatskog naroda? Jedino što nezaustavljivo raste u Hrvatskoj je, sad već potpuno suludo, protuhrvatsko mahnitanje.

Političar je pogođen hranom. Povijest bi drukčije tekla da su američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy, austro-ugarski prijestolonasljednik Ferdinand, Stjepan Radić ili čak kralj Aleksandar Karađorđević pogođeni salatom ili nekom drugom vrstom hrane, pa se u tom smislu Pupovac može smatrati „srećnim“.

Da je kojim slučajem Andrej Plenković pogođen hranom, to bi se drukčije tumačilo i ne bi bilo „nacionalističke“ histerije. Ne, pogođen je ni manje ni više nego čovjek koji trenutno apsolutno vlada Hrvatskom, omraženi Milorad Pupovac kojega nitko nije birao, nitko ga nije ništa pitao i svi bi odahnuli kad bi se iz politike naprosto povukao. Ne da se Pupy s vlasti, ni pod cijenu novog Pupovčevog odijela.

Što ako istraga koju će Božinović provesti revno i nepristrano bude pokazala da je Milorada Pupovca hranom gađao baš jedan Srbin, član SDSS-a, inače javni kritičar Pupovca, nezadovoljan politikom svojega stranačkog šefa, njegovim monopoliziranjem stranke, političkim etnobiznisom i protuprirodnom koalicijom s HDZ-om? Hoće li onda ugasnuti protuhrvatska histerija i lupetanje o progonu Srba u Hrvatskoj? Hoće li se onda netko ispričati hrvatskom puku u cijelosti i hoće li prestati djelovanje nikad lustriranog udbaško-obavještajnog miljea? Na udbaške spinove treba odgovarati – udbaškim spinovima. Davno je napisano: „do istrage naše ili vaše“, pa valja pričekati rezultate istrage.

Kako god završilo, većini je već dosta prozirnih pokušaja radikalizacije i segregacije društva, kad god treba skrenuti pažnju sa „škakljivih“ problema kao što je procesuiranje ratnih zločinaca.

Ranije u rujnu Japan je pogodio tajfun „Jebi“, najjača oluja koja ga je pogodila u 25 godina. Nama u Hrvatskoj bi također trebala (još!) jedna oluja, odnosno tajfun, možda naziva „Odjebi“, da narod i država u cjelini napokon normalno prodišu, neopterećeni nepostojećom ugroženošću

Josip Gajski/HRsvijet