Ovako rade hrvatske institucije

Pin It

Do kud sežu moći naših političara? Svugdje gdje se krše zakoni, gdje se događa veliki kriminal, gdje nema morala ni etike, pojavljuju se imena naših političara. Sve su to ljudi, koji obavljaju visoke državne funkcije i kojima bi trebali, mi „marginalci“, njihovi financijeri vjerovati.

Tu možemo ubrojiti i pojedina žaljenja nekih u Saboru da je šlampavo odrađen posao na kraju rata 1945-te, optužbe da su Hrvati fašisti, da nije bilo domovinskog rata nego građanskog i da se najveći postupci za kriminal otvaraju-zatvaraju i godinama traju za „uvažene“ dugogodišnje „zaslužnike“ za trenutno stanje u državi. O poštenju govori i saborski zastupnik pravomoćno osuđen za krađu i provalu, ali i optuženi za krađu državnog novca koji otvoreno govori da je bolje u Saboru nego u Remetincu.

O braniteljima, ne mogu ni govoriti, stane mi knedla u grlu i srce jače lupa jer oni su naši mučenici, kojima se ni nakon 25 g. od hrabre borbenosti za slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku, ne da mira. Proziva ih se za zrak koji udišu, dijele ih na prave i lažne, broji im se svaka lipa i naziva ih smrdljivcima i teretom države. Osjećam veliki grijeh propusta i molim Boga da mi oprosti na mojoj nemoći, na mome nečinjenju. Vrtim slike strahota silovanih i mučenih žena u Vukovaru, i onih koji o tome ne mogu govoriti, vidim invalide, djecu bez očeva, majke bez sinova i muževa, spaljene domove, slušam o strahotama zlostavljanja, gledam i ne mogu vjerovati da se nikome ne sudi, doli oslobodilačkoj vojsci. I nema kraja njihovoj bešćudnosti jer eto istražuju tko stoji iza prosvjeda u Vukovaru. Znaju oni vrlo dobro tko stoji iza prosvjeda. Znaju da stoje obitelji mrtvih, silovanih, mučenih, zarobljenih, stoje branitelji bez dijelova svoga tijela, stojimo mi, koji volimo svoju domovinu i ne možemo više gledati kako institucije ne rade svoj posao, odnosno, rade sve, protiv interesa branitelja i naroda. Branitelji stoje u čudu i pate, ne mogu vjerovati, da se sudi hrvatskih generalima, a ne agresorima na našu domovinu, na naše živote. Ne mogu vjerovati, da se agresori, silovatelji, ubojice slobodno šeću Vukovarom i drugim hrvatskim gradovima, da se domovinski rat svodi na građanski rad i „neki“ sukob. Pitanje ubojstva dr. Šretera i njegove obitelji, nitko ne smije spomenuti niti pokrenuti istragu. Hrvat pati u domovini ali i Hrvati izvan domovine. Jednima se priprema put za iseljenje, a drugima se sve čini da se ne mogu vratiti. Narod nije glup. Narod sve zna. Narod nikad ne zaboravlja.

Opet nove afere da se skrene pozornost na bitno što se događa u domovini. Mediji puni imena žena koje su pružale usluge prodaje svoga tijela. Nigdje ni jednog imena korisnika tih usluga. Zašto se navode imena pružiteljica usluga, a ne navode se imena korisnika njihovih usluga? Zar samo zato jer su „ugledni“ liječnici, biznismeni, političari….Jadno! Prepuni mediji o demokraciji, jednakosti, pravednosti, pravima i zaštiti žena, koje dosežu čak do uvođenja bezbožne Istanbulske konvencije, mimo volje većine naroda. Ti isti, koji  uvode Istanbulsku konvenciju mimo volje naroda, ne reagiraju na neravnopravan položaj i diskriminaciju žena. Za koga rade hrvatske institucije? U čijoj su nadležnosti? Zašto se nitko od boraca za ženska prava, za istinu, nije oglasio, tražio imena „uglednih“ korisnika usluga prostitutki? To je stvarna, moralna, socijalna, etična, pravedna slika hrvatskih institucija i Udruga za zaštitu žena.

Koliko mora biti jadan čovjek, da se igra sa drugim čovjekom, pa čak ako su to  i žene, koje prodaju svoje tijelo. Koliki je jad u njihovom srcu i Duši, to znaju samo one. Ne može se niže pasti nego prodavati svoje tijelo. Jedan za sada medijski optuženik, kojeg navode da je zaustavio proces i tako zaštitio korisnike usluga da dođu u javnost,  poziva se, ako je vjerovati medijima, čak na Isusa, jer da je i On štitio prostitutke. Njegova izjava je sramotna. Nema ni malo kajanja ni odgovornosti ali ni srama, nije ni katolik na što se često poziva. Isus nije štitio lažove, prijetvornike, ljude koji pretresaju živote tih jadnih žena i javno ih objavljujući, a njihove korisnike usluga na sve načine štite, kako javnost ne bi znala o njima i njihovoj dvoličnosti, nemoralnosti, neetičnosti i bezbožnosti. Oni čine „moralni“ stup moćnika.

I kad na prvi trem pomislimo da su eto institucije počele raditi svoj posao, brzo shvatimo da  je to samo obmana i zamagljivanje javnosti, da je to samo politički okršaj bez konačne pravosudne odluke i da će proći  bez sankcija, uz opstanak političara, koji je smaknuo sa političke scene svoga neposlušnika. Kako do sada, tako i u ovom postupku neće biti sankcija, jer bi one trebale biti i za njihove „moćnike“, a ne samo za jadne prodavačice svoga tijela. One su svoju cijenu već platile. Koliko su pojedini akteri te afere bezbožni, govori i to, da su za svoja nedjela, počeli sebe uspoređivati sa Isusom. To je samo znak da još uvijek ne znaju što čine i da treba moliti Boga za njih da ih prosvijetli, kako više ne bi zla činili svojoj domovini i svome narodu.

Slavica Vučko/Hrvatsko nebo