Dokad će Australija ponižavati hrvatske državljane bez reakcije hrvatske države?

Pin It

Haag

Veleposlanica Australije u Hrvatskoj je Elizabeth Marianne Petrović i došla je navodno iz ekstremnoga srpskog miljea. Navodno joj je otac bio istinski četnik koji je pobjegao iz Jugoslavije. Kako je onda moguće da joj Hrvatske dade agreman? Postoje svjedoci koji tvrde da je viđaju na objedima s Miloradom Pupovcem u središtu Zagreba koji joj je lani poslao onaj klevetnički pamflet SNV-a protiv Hrvatske

Svaki put kad se probudi taj osjećaj nepravde, a čini se da u javnome životu Hrvatske on traje već godinama, šire se poput plimnih valova iskazi ogorčenja, lamentacija i samosažalijevanja, od čega HaagHrvatska ne samo da nema apsolutno nikakve koristi nego kreatori političke zbilje neskloni Hrvatskoj zapravo cvjetaju od zadovoljstva jer im je to i bio cilj. Ovih su dana bile tužne obljetnice vukovarske, škabrnjske i niza inih tragedija na kojima se, kao i svake godine dosad, ponavljala neprebolna istina da nitko za te masovne i okrutne zločine nije osuđen. U tekstu koji objavljujemo u ovome broju istaknuti pravni stručnjak i sveučilišni profesor dr. Davor Derenčinović pita se zašto nitko nije kažnjen u Haagu ni za jedan zločin u Vukovaru?

Odgovor je poznat i njemu i svima nama: Haag jednostavno nije želio procesuirati Vukovar, ali to nije ključno pitanje. Presudno je što poduzima hrvatska država. Nakon utemeljenja Haaškoga suda, dok se još vjerovalo u međunarodnu pravdu, hrvatske su službe temeljito pripremile slučaj Vukovar, ali haaški su istražitelji hladno odgovorili da ih to ne zanima. Njih su zanimale samo situacije u kojima su mogli prepoznati ili iskonstruirati odgovornost Hrvata. Da samo se tada i u godinama koje su slijedile ponašali kao država, trebali smo odmah zaustaviti bilo kakvu suradnju s Haaškim sudom jer ako Vukovar nije bio izazov za Haaški sud, a on je u to doba bio, nakon Bleiburga, najteži mirnodopski zločin nakon Drugoga svjetskoga rata, onda je moralo biti jasno da tu nema pravde, nego da je riječ o prljavome plesu politike.

Del Ponte i Blewit

Nikakav izgovor nije bio da smo se zakonom obvezali na suradnju s Haaškim sudom jer ako smo suverena država,  jednako možemo i otkazati neki zakon kao što smo ga i potpisali. Nije, dakle, problem u Haagu, nego u izdaji domaće politike. Veći stupanj samopoštovanja u to je doba imala Ruanda koja je otkazala Carli Del Ponte nadležnost kad je vidjela da ona podjednako procesuira sve strane u sukobu koji je prije toga plamtio u toj afričkoj državi. Nije samo Carla Del Ponte pokazivala izrazitu mržnju prema Hrvatskoj nazivajući nas „podlim kurvinim sinovima“ , nego i njezin zamjenik Graham Blewit koji je došao iz Australije gdje je istaknuo u progonu tamošnjih Hrvata, pokazalo se kasnije, lažno optuženih. Australac Blewit sklon Srbima, surađivao je s četnicima u Hrvatskoj, konkretno sa Savom Štrpcem. Hrvatska je država to znala, ali šutjela je.

Godinama sam uzaludno pokušavao doznati zašto nikada nije podnesena kaznena prijava protiv, primjerice, Save Štrbca, aktivnoga dužnosnika okupacijske tvorevine tzv. kninske Krajine, odvjetnika koji je bio član tzv. ratnoga štaba općine Benkovac u doba kada su počinjeni strašni zločini Srba nad hrvatskim civilima Škabrnji i Nadinu. Nakon rata, Štrbac je utemeljio pseudohumanitarnu udrugu Veritas koja se zapravo bavila obavještajnim radom i ratom protiv Hrvatske. Izdavao je publikacije u kojima je poginule krajinske vojnike prikazivao svijetu kao civilne žrtve, žive je osobe uvrštavao u popise poginulih, demonizirao Hrvatsku gdje god je stigao i surađivao sa, spomenutim haaškim tužiteljem Grahamom Blewitom.

Danas sam uvjeren da je lokalnome državnome odvjetniku suflirano da to ne smije učiniti kao što sam uvjeren da je s visoka odlučeno da se ne podižu kaznene prijave protiv najodgovornijih ljudi u srbijanskoj politici i JNA za agresiju i zločine nad Hrvatskom. Uostalom, što se i moglo očekivati kad je tadašnji predsjednik Mesić krstario po „regionu“ i poručivao da se svatko svakome mora ispričati... Štrbac je ne samo amnestiran, nego da je možda dobio i hrvatsko državljanstvo, a ne bi me začudilo da mu ova država isplaćuje mirovinu za godine rata protiv Hrvatske jer kad se padne u živi pijesak perverzije, kao što je Hrvatska, onda nema kraja izopačenostima.

Objedi s Miloradom

„Perditio tua, Izrael, ex te“, odnosno „ Propast tvoja, Izraele, iz tebe dolazi“, jedna je od poznatih proročkih izreka koja, po analogiji, sugerira da uzroci hrvatskih jada i tuge ne dolaze izvana, nego iznutra nas samih. Nisu nam ni Carla Del Ponte ni Graham Blewit, ni Haag, ni Beograd, ni London, ni Washington izabrali, primjerice, Loru Vidović za pučku pravobraniteljicu koja danas, premda na plaći Hrvatskoga sabora, u maniri memoranduma SANU, stigmatizira Hrvatsku, izvrće povijest i potkopava temelje ove države. Ili, kako je moguće da Australija na Miloradponižavajući način ukida, tijekom puta, vizu novinaru Velimiru Bujancu koja mu je izdana mjesec dana prije. Veleposlanica Australije u Hrvatskoj je Elizabeth Marianne Petrović i došla je navodno iz ekstremnoga srpskog miljea. Navodno joj je otac bio istinski četnik koji je pobjegao iz Jugoslavije. Kako je onda moguće da joj Hrvatske dade agreman? Postoje svjedoci koji tvrde da je viđaju na objedima s Miloradom Pupovcem u središtu Zagreba koji joj je lani poslao onaj klevetnički pamflet SNV-a protiv Hrvatske.

Australija, dakle, iz koje su došli spomenuti Blewit i dakako aktualna veleposlanica, stvara problem hrvatskim braniteljima i „označenim“ građanima kad požele otputovati u tu zemlju. Probleme su imali s vizom Damir Markuš, Tomislav Josić, sada novinar Bujanec, redatelj Jakov Sedlar. Slavni hrvatski nogometaš Joe Šimunić, premda i australski državljanin, maltretiran je u Kanadi zato što su imali informacije i fotografije na kojima je u društvu s Darijom Kordićem i generalom HVO-a Mijom Jelićem. I dok se Ratko Mladić iz haaške tamnice uživo javlja u studio srbijanske televizije, hrvatski građani doživljavaju agoniju od australske države zato što su se branili od agresorske Srbije. Je li vrijeme da Hrvatska kao država zaštiti svoje interese i svoje građane od tog maltretiranja, je li vrijeme i da hrvatska zajednica u Australiji zatraži neka objašnjenja od institucija države Australije, koja je i njihova domovina.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/hkv.hr