Dolaze li novi vjetrovi u Hrvatskoj i najavljuju li pad dosadašnjeg partijskog duopola HDZ-a i SDP-a sa svojim (trgovačkim) satelitima?

Pin It

Šok na izborima u Španjolskoj – ljevica poražena u svojoj utvrdi Andaluziji, a nova antimigrantska stranka Vox stupila na scenu!

Novi vjetrovi iz Europe stigli su i do Španjolske, a vjerojatno će uskoro i do Hrvatske!

Tradicionalna ljevičarska utvrda u Španjolskoj, Andaluzija, doživjela je veliki šok i promjenu na lokalnim izborima za regionalni parlament Andaluzije. Španjolska Socijalistička stranka, koja vlada Andaluzijom već 36 godina bez prestanka, dobila je čak 30 posto mjesta manje u parlamentu. Senzacija izbora je novoosnovana konzervativna stranka Vox, utemeljena na sličnim principima kao stranke Marine Le Pen, Mattea Salvinija ili Afd-a u Njemačkoj.

Novi vjetrovi iz Europe stigli su i do Španjolske, a vjerojatno će uskoro i do Hrvatske!

Veliki udarac dobila je Španjolska Socijalistička stranka (PSOE), a sa njom i socijalistički premijer Pedro Sanchez. Njegov socijalisti uspjeli su osvojiti svega 33 od ukupno 109 zastupničkih mjesta u regionalnom parlamentu Andaluzije, što je bitno manje u odnosu na prije tri godine kada su imali 47 mjesta. Na prošlim izborima, 2015. godine, su dobili pak 47 mjesta.

Andaluzija je vrlo  važna pokrajina, kako povijesno tako i politički. Ova južna španjolska pokrajina je i najveća po broju stanovnika. Situacija u Andaluziji nije dobra – nezaposlenost je vrlo visoka i to čak 25%, a pokrajina je prva pod udarom ilegalnih imigranata koji dolaze i susjednog Maroka, države se jako dobrim ekonomskim standardom. Dakle, Andaluzija je točka ulaska za migrante koji preko Mediterana nastoje doći do Europe, ali mnogi odlučuji i ostati u ionako nestabilnoj i ekonomski-socijalno istrošenoj Andaluziji.

A to brine Andaluzijce.

Socijalisti nestaju s političke pozornice Europe

Šefica socijalista Andaluzije, Susana Diaz, bila je rezignirana: “Premda smo najjača stranka u pokrajini, ova noć je ustvari bila vrlo tužna sa nas socijaliste. Osim gubitka velikog broja zastupnika, najgora stvar je što je fenomen krajnje desnice stigao iz Europe i u Španjolsku“.

Diaz je, naravno, pri tome mislila na relativno novoosnovanu stranku Vox (osovana prije 4 godine od prebjega iz PP-a, španjolska inačica HDZ-a) koja je osvojila čak 12 mjesta u regionalnom parlamentu Andaluzije. Naravno da Vox uopće nije stranka ekstremne desnice, kako novim strankama rado imputiraju svojim novogovorom punim netolerancije i sa zadahom nedemokratičnosti, socijalistički i centristički lideri dijelom Europe. Vox je potpuno demokratska stranka koja se zalaže za obnovu Španjolske na njenim tradicionalnim vrijednostima: obitelji, katoličke kulture i tradicije i pozitivnom domoljublju.

A to sve „svrbi uši“ socijalistima koji na svakim novim izborima tonu sve dublje u ponor povijesti, pri tome potpuno  odreknuvši se borbe za siromašne i obespravljene radnike, kao i srednji sloj koji je pred nestajanjem na Zapadu, što je gotovo cijelo stoljeće bio politički predmet, ako ničeg drugog, onda bar – predizbornih kampanja. Sada nema ni toga, na političkoj ponudi su ideologije: od rodnih preko raznih manjinskih do LGTB ideologija, sve zasoljeno borbom za pravo na ilegalnu imigraciju.

Stranka Vox – novi vjetrovi iz Europe zapuhali i u Španjolskoj

Stranka Vox osnovana je prije svega četiri godine i sada naglo kreće u osvajanje, na samo Andaluzije, već i cijele Španjolske. Nju su osnovali razočarani domoljubi i konzervativci iz strane PP – Partido Popular, španjolske verzije HDZ-a, i samo nominalno desne stranke ili stranke desnog centra.

Vox je uistinu stranka koja želi povratak Španjolaca korijenima na kojima je izrasla velika katolička civilizacija: obitelj, katolička vjera i zdravo domoljublje. Za sada govorimo samo o regionalnim izborima u Andaluziji, no ako je to pokazatelj stvari koje tek dolaze, u ne tako dalekoj budućnosti Španjolska bi cijela mogla postati politički slična današnjoj Italiji

Svemu tome značajno doprinosi i invazija koja se iz Afrike slijeva u Španjolsku, a riječ je o stotinama tisuća mladih muškaraca koji preko Maroka dolaze na tlo Španjolske i Europe, osobito od kada je Italija zatvorila granice. Španjolska je jedna od ključnih zemalja kada je riječ o migrantskoj krizi.

Valja istaknuti da su u tradicionalno lijevoj Andaluziji, osim Voxa u parlament ušle još dvije tzv. desne stranke: Desni centar (PP) je završio na drugom mjestu, no  i oni su gubitnici  u odnosu na prethodne izbore. No, tu je u igri još jedna relativno nova stranka, Ciudadanos (Građani), osnovana 2005., koju bi se moglo svrstati u desni centar.  Koja je razlika između Ciudadanosa i Vox-a?  Ciudadanos su više “desni centar”, probiznis stranka, nacionalistička, ali i sekularna. Vox s druge strane ide na one vrijednosti koje smo već istaknuli: katoličanstvo, domoljublje i obtelj, te socijalna i sigurna država bez diktata Bruxellesa. Vox poručuje kako žele “Španjolsku ponovno učiniti velikom”.

Sve troje (PP, Ciudadanos i Vox) mogli bi, prema nekim izvorima, udružiti se u Andaluziji i formirati vladajuću koaliciju što bi, dakako, bila još jedna potvrda teškog udarca Socijalističkoj Partiji u pokrajini gdje vladaju već desetljećima.

U Europi nestaje duopol stranaka – velike „lijeve“ i „desne“ stranke i koalicije  odlaze u povijest!

Dobra je stvar je i ova: u Španjolskoj praktički nestaje i monopol velikih stranaka, zapravo duopol. Umjesto dosadašnjeg dvostranačja, ne samo u Španjolskoj već i diljem Europe gdje su se na vlasti izmjenjivale tzv. lijeve i desne stranke koje su često išle i u zajedničke koalicije, dolazi do stvaranja istinskih parlamenata sa velikim brojem različitih stranaka. Dvostranačjem, a pogotovo koaliranjem „lijevih“ i „desnih“ su politički programi i politička borba potpuno izgubili na smislu, a birači su to počeli kažnjavati i slati velike, samo formalno desne i lijeve, stranke u povijest.

I u Hrvatskoj koncept duopola HDZ-a i SDP-a doživljava sličnu sudbinu, sa svim specifičnostima koji prate našu nelustriranu postkomunističku političku scenu s utegom baštine komunističkog totalitarizma i kriminalne pretvorbe, te intenzivnom borbom protiv pravednog izbornog zakona koji bi birao kvalitetne pojedince u Hrvatski Sabor.

U tom su europskom procesu dosad najveći gubitnici stranke lijevog centra, socijalisti i socijaldemokrati, koji dobivaju snažnu konkurenciju u novim lijevim ekstremnim strankama. Syriza u Grčkoj gdje je gotovo nestao PASOK, Die Linke u Njemačkoj koja je specifična jer ondje Zeleni preuzimaju drugu poziciju po snazi, La France Insoumise (nepokorena Francuska) dok je španjolska Socijalistička stranka razbijena, a Podemos nezaustavljivo raste.

Pobune protiv stranaka establishmenta

Europa se tako, nakon pola stoljeća ménage à trois u kojem su se na vlasti izmjenjivali tzv Demokršćani i Socijalisti, a Liberali im davali podršku kako im je kada odgovaralo, našla u političkom okruženju velikog broja parlamentarnih stranaka. U Njemačkoj 7, najviše od Drugog svjetskog rata, u Nizozemskoj 13, Grčkoj 8, Sloveniji 9 stranaka. Francuska, u kojoj je jedna stranka premoćno pobijedila na izborima (Republika u pokretu – LRM – predsjednika Emmanuela Macrona), suočava se s pobunom velikog dijela javnosti čiji interesi nisu zadovoljeni dosadašnjim vladinim potezima. Sa sličnom se pobunom suočava Njemačka, ali primarno unutarstranačkom jer su i Kršćanski demokrati i Socijaldemokrati nezadovoljni (n)ovom velikom koalicijom. I to se nezadovoljstvo preslikava na javnost pa oba politička entiteta padaju strelovito u anketama.

Dolaze li novi vjetrovi u Hrvatskoj i najavljuju li pad dosadašnjeg partijskog duopola HDZ-a i SDP-a sa svojim (trgovačkim) satelitima?

Izvor: narod.hr