Raspisuje li Obersnel "Zajam za obnovu Galeba"?

Pin It

Sad kad je postalo više nego očigledno da je restauracija broda „Galeb“ došla u pitanje, jer ponuda remontnog brodogradilišta „Viktora Lenca“ daleko nadmašuje za remont predviđena sredstva, vrijeme je da spomenik komunističkom diktatoru Titu obnovi njegova sljedba: „vascela“ antifa Hrvatske, a i šire.

Zašto bi uopće ova Vlada, tj. građani Hrvatske kroz proračunska sredstva financirali obnovu simbola jugoslavenskog komunizma, nakaradnu podrtinu koja već godinama smrdi na mrtvom vezu u luci Rijeka i slikovito govori što je bila Jugoslavija i što je od nje ostalo.

Jedino ispravno riješenje je da svi titoljupci, a njih nema malo, organiziraju Zajam za „Galeba“ i vlastitim sredstvima obnove i uglancaju „ruzinavo“ ruglo puno štakorskog izmeta. Svoju ljubav trebaju pokazati i dokazati svrhovitim prikupljanjem novaca, kao nekad „Zajam za Učku“ ili „Zajam za Srbiju“, znaju oni stariji aktivisti. U tome samoupravljači imaju dosta iskustva i umiju namaknuti sredstva. A samoupravljača, jugonostalgičara, komunističkih recidivista i jugoslavenskih nacionalista ima dovoljno, pogotovo u Istri i Rijeci, tako da uplatom na za to poseban otvoren račun mogu namaknuti dovoljno novaca za dovršenje kapitalnog projekta grada Rijeke, prijestoljnice europske kulture 2020.

Gradonačelnik Vojko Obersnel ima solidne organizijske sposobnosti i provjerenu mrežu ljevičarskih aktivista i sigurno će stati na čelo obnove komunističke svetinje. Nakon uspješne obnove pripala bi mu i počasna kapetanska kapa pa bi se mogao šepuriti po kapetanskom mostu i pušiti cigare kao što je to činio njegov idol sličnih oblina.

Donatori "Zajma za Galeb“ trebaju biti prije svih svi gradovi i općine koje su zadržale imena ulica i trgova lažnog bravara i pravog diktatora. Tu su i političke stranke SDP, PGS, Glas, Pupovčev SNV, HSS, IDS... svi koji u svojim političkim tekovinama baštine lik i djelo Josipa Broza Tita; ne treba zaboraviti ni osobne priloge uglednih antifa aktivista poput Stjepana Mesića, Ive Josipovića, brata i sekicu Pusić, lažne Židove goldštajne i krause, nezaobilazne agitpropovske isntitucije poput Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Rijeci, Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, „istoričare“ i intelektualiste Klasića, Jakovinu, Markovinu, Glavaševića, Kapovića... – svi oni najmanje po jednu mjesečnu plaću!

I svakako ne zaboraviti sve one koji su poduprli kondidaturu Rijeke za Europski grad kulture, a to su neizostavni mediji, konkretno novinari i urednici tzv. mainstream žutila, oni neprestano podupiru tezu da je prije, za vrijeme Tite, bilo bolje; bolje se i ljepše živjelo. Takvi bi trebali u Zajam uplatiti barem dvije do tri mjesečne plaće!Ne smije se izostaviti ni danas države, nekad republike bivše Jugoslavije: prije svega Sloveniju kojoj je Tito preko Kardelja isposlovao državnost, grad Maribor, jer je bio grad prijestoljnica europske kulture i bastion je novog eurokomunizma, upravo Filozofski fakultet u Mariboru; zatim BiH i njezin SDP, profesionalnog bosančerosa Željka Komšića; Republiku Srbiju jer i tamo ima lijepih titoista; zatražiti pomoć od bratskog SDP-a u Makedoniji i Crnoj Gori te uključiti sve koji misle progresivno, trospolno, bespolno: pedere, lezbe, koprofage, pedofile i kompletnu naprednu titovu nejač ugroženu postojanjem Republike Hrvatske. Penzioneri i njihova stranka su nezaobilazni u akciji "Zajam za Galeba“; dobro pamte samoupravne zajmove, a oni stariji još se sjećaju zanosa socijalističkih radnih akcija. Zajam svakako ne smije zaobići i (samo osobno) predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića i ministricu kulture, Ninu Obuljen Koržinek; neka vlastitim novcem pokažu koliko im je do Tite stalo. Njihovo kumstvo nad projektom „Galeb“ je neosporno i nekoliko mjesečnih plaća uplaćenih u Zajam, očekivani je minimum – ali ni kuna iz državnog proračuna. Ako to učine maske su pale i nema povratka ili nisam znao.

Oni koji ne mogu uplatiti barem jedan mjeseni dohodak ili mirovinu, ne mogu dati nikakav novčani prilog, smiju svoju ljubav prema „Bijeloj ljubičici“ odraditi volonterskim radom. Kao nekad na pruzi Brčko-Banovići i zapjevati: mi gradimo „Galeba“, „Galeb“ gradi nas, pa neka uzmu u ruke rašketu i skidaju hrđu ili samo neka čiste i glancaju, rade sve što je potrebno, jer posla ima za sve. Vrijedne ruke samoupravljača uz pjesmu i Kozaračko kolo vratit će Titinom ratnom plijenu, koji je nekoć prevozio banane, stari sjaj.

Antifa je dobro organizirana kad ruši hrvatsku državu, sad neka pokaže spremnost za njihovu stvar, pa istu organizaciju i trudbenički zanos primjene na obnovu spomenika njihove kulture: na obnovu nacionaliziranog i pravom vlasniku nikad plaćenog broda. Nema li u svemu jasne biblijeske poruke: oteto – prokleto.

I grad Rijeka ne treba više otvarati nove natječaje i tražiti ponudu remontnih brodogradilišta za obnovu broda u trenutku kad su „3. Maj“ i „Uljanik“ ostali bez posla, kad njihovi radnici govore da su stručni, znaju i željni su posla. Jer kako to država daje plaću tim istim neradnicima-štrajkačima, a nije se sjetila da bi remont mogli napraviti baš "trećemajci" i "uljanikovci", plaćeni prikupljenim novcem "Zajma za Galeb“. Nego grad Rijeka uporno raspisuje novi natječaj i traži novu ponudu koja će se uklopiti u za to predviđenu svotu, a razlika bi se platila prvim rebalansom državnog proračuna?

Kad jednom svojim novcem i volonterskim radom antifa uredi m/b „Galeb“, onda može na pramac naslikati petokraku, a na brodski dimnjak ponosno narisati srp i čekić pa zaploviti put Crnog mora, potom Dunavom do Beograda pokloniti se lažnom kapetanu-lažnom bravaru i nastaviti Savom do Siska, a onda vidjeti može li „Galeb“ uzvodno provjeriti može li brod doploviti do Zagreba, kao što je Hrvatima uspjelo da "Sava poteče prema Zagrebu".

Damir Nuić/HRsvijet