Kad štovatelji štovatelja Hitlera prozivaju hrvatske biskupe

Pin It

Stepinac i Velimirović – razlika KC i SPC-a

U isto vrijeme dok je Irinejev uzor Velimirović skladao ode Adolfu Hitleru, bl. Alojzije Stepinac bezuvjetno je osuđivao nacional-socijalistički režim.

Nakon što je pred nekoliko dana javno objavljeno pismo hrvatskih biskupa patrijarhu Srpske Irinejpravoslavne crkve (SPC) Irineju ovaj je za beogradske „Večernje novosti“ danas izjavio da proustaški orijentirani biskupi u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) nisu u manjini.

Ništa čudno od čelne osobe SPC-a, rekli bismo. Irinej se već prije jasno deklarirao kao pristaša velikosrpske ideologije kad je u božićnoj čestitci pravoslavnim vjernicima negirao hrvatski teritorijalni integritet. Srpska pravoslavna crkva tijekom povijesti je, o čemu smo već priredili nekoliko priloga, predstavljala lučonošu zločinačke velikosrpske ideologije.

Govoreći o Drugome svjetskom ratu, nedavno smo u prikazu knjige biskupa u miru mons. dr. sc. Mile Bogovića zapisali:

„Kako bi se dobila zaokružena slika o srpskome pravoslavlju i svetosavlju, u knjizi je, mišljenja sam, trebalo Velimirovićviše obraditi djelovanje SPC-a u vremenu Drugoga svjetskog rata. Tada među 'sveštenstvom' djeluje notorni pop Momčilo Đujić, Milorad Vukojičić 'Maca', koji je 2005. proglašen 'svetiteljem', a u nekim je krugovima poznatiji kao 'pop Koljač', a djeluje i 'svetitelj' i 'svetomučenik' Joanikije Lipovac, koji u vrijeme rata surađuje s fašistima i nacistima. Međutim, svakako je najvažnije djelovanje Nikolaja Velimirovića. On je otvoreno mrzio Židove, slavio nacista Dimitrija Ljotića (spjevao mu je i pjesmu u čast), a sveti Sava za njega je bio preteča Hitlera. U svome hvalospjevu Hitleru Velimirović je tako zapisao: 'Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo, da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX.veku on je došao na ideju svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju'.

Suvišno je napominjati da je i Velimirović proglašen svetcem (upravo oprjeka Velimirović- Stepinac govori baš sve o razlikama SPC-a i Katoličke crkve u Hrvata, dakako onima kojima je stalo do istine), a danas predstavlja uz Justina Popovića jednoga od najvećih uzora srpsko-pravoslavnih teologa“.

U isto vrijeme dok je Irinejev uzor Velimirović skladao ode Adolfu Hitleru, bl. Alojzije Stepinac bezuvjetno je osuđivao nacional-socijalistički režim.

18. rujna 1938. kad je držao propovijed u okolici Knina Stepinac se tako zapitao je li kultura „smatrati sebe nekim višim bićem – nadčovjekom i prezirati druge, kad se znade da su svi ljudi prah i pepeo, a po milosrđu Božjem djeca Oca nebeskoga? Zar je to kultura, smatrati da samo veliki narodi imadu pravo na život, a maleni narodi jedino pravo steprobovati i služiti sili, kad znademo po riječima Sv. Pisma, da je 'malog i velikog stvorio On (Gospod) i jednako se skrbi za sve'?“.

U propovijedi na Staru godinu 1938. hrvatski blaženik ponovno istupa protiv rasizma:

„Kud ćete gorih dana nego li su oni u kojima pod utjecajem sile, hoće svijetu nametnuti nazor da je jedna rasa ljudi više vrijedna od druge. I milijuni ljudi moraju kimati pokorno glavom na tvrdnju, koju opovrgava sam Bog i koju opovrgava život. Opovrgava je sam Bog jer za sve rase jednako govori: 'Prah si i u prah ćeš se pretvoriti!'. Opovrgava je Bog, koji na usta apostolova opominje: 'Ne lažite jedan protiv drugoga, svucite staroga čovjeka s djelima njegovim, i obucite novog čovjeka koji se obnavlja za spoznanje po slici Onoga, koji ga je stvorio; gdje nema ni Grka, ni Židova, obrezana ni neobrezana, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Krist!' Opovrgava ovu tvrdnju i sam život, koji dokazuje, da su sve rase sposobne za napredak, kad im se dade mogućnost razvoja. Štoviše, da takozvane niže rase često puta iskazuju više poštenja i morala nego one, koje sebi umišljaju da su stvorene da drugima gospodare!“.

25. listopada 1942. Stepinac jasno da jasnije ne može biti ponovno osuđuje nacizam:

„Jer treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosno arijci imadu jednako pravo da govore: 'Oče naš koji jesi na nebesima! Ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? Svi Stepinacnarodi bez razlike kako se zvali imadu jednaku dužnost, da se udaraju u prsa i da govore: 'I odpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim!' Zato je Katolička crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu i nasilje, koje se počinja u ima klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne može se istrijebiti sa lica zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako se budu na laku ruku primjenjivali principi rasnih teorija koje nemaju temelja, da li uopće postoji za bilo koji narod još kakva sigurnost na zemlji?“

Godinu dana kasnije Stepinac je ponovno na braniku jednakog dostojanstva svih ljudi:

„Za nju (Katoličku crkvu, nap. ur.) je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja – za koja vrijede riječi – u kaži su kratke noge! Katolička crkva ne može priznati, da koja rasa ili Stepinac Velimirovicnarod, zato što je brojčano jači i bolje naoružan, smije počinjati nasilja nad brojčano slabijim i manjim narodom“.

Dok Stepinac osuđuje nacizam i zalaže se za dostojanstvo svih ljudi Velimirović 1934. prima orden od tadašnjega nacističkog režima, a godinu dana kasnije drži spomenuti govor u kojemu uspoređuje Hitlera i svetog Savu. Dok Stepinac osuđuje protužidovsku mržnju, Velimirović đavola naziva ocem Židova i piše protužidovske pamflete.

Oprjeka Stepinac – Velimirović, kako rekosmo, izražava sve razlike Katoličke crkve u Hrvata i Srpske pravoslavne crkve. A ujedno je jedan u nizu primjera koji raskrinkava patološku lažljivost velikosrba kojima je izreći laž kao reći dobar dan. I zato kad hrvatski biskupi imaju posla s pripadnicima SPC-a, a posebno s velikosrpskim primitivcem Irinejom, i kad ovi preko svojih poganih usta sljedeći put spomenu Stepinčevo ime, treba ih podsjetiti da su oni za svetca proglasili štovatelja Hitlera i nacizma. Nikakav „ekumenizam“ nije moguć s hereticima, a posebno ne s pripadnicima zločinačke organizacije. Takvima treba „plunuti v oko kak se šika bandi“ (J. Habdelič) jer su jedino to i zaslužili.

Davor Dijanović/hkv.hr