Bošnjačke vlasti ‘ne mogu’ pronaći poznate teroriste

Pin It

Image result for mudžahedini u bosni

Svakim danom se otkriva neki novi mudžahedinski entitet u Bosni i Hercegovini, centar u kojem su se smijestili i organizirali, dakako uz pomoć bošnjački vlasti, bivši pripadnici muslimanske ABiH, islamski ratnici, današnji isilovci.

Više nije samo Gornja Maoča mudžahedinski entitet, sa zasebnim, svojim, zakonima i pravilima vladanja i ponašanja, centar za obuku islamskih ratnika i terorista koji ubijaju po Europi i krščanskom svijetu.

Gornja Maoča se pokazuje kao glavni centar, tehnički i organizacijski u kojem se nalazi najviši vojni i vjerski kadar mudžahedina. Po brutalnim zločinima u muslimanskoj agresiji na Hrvate i njihove prostore, u poraču nad Hrvatima povratnicima, a sada i nad Bošnjacima, jer hrvatskog naroda kao mete gotovo više i nema na tim područjima, Konjic i njegova okolina se otkrivaju kao mudžahedinski entitet.

Nakon što su zvijerskim ubitstvima hrvatskih povratnika, cijeli obitelji, taj zacrtani entitet očistili od Hrvata, krenuli su u ubijanje i Bošnjaka. Za te vrste mudžahedinski zločina, ubitstva i Bošnjaka, znalo se da će doći u samom početku njihova dolaska, na poziv Alije Izetbegovića, u građansko vjerski rat u Bosni i Hercegovini.

Vjerski islamski ratnici terorističkih dimenzija kakvi su mudžahedini i vehabije, današnja isilovska

zločinačka vojska, ne mogu, zbog svog mentalnog sklopa, kojeg karakterizira mržnja prema kršćanima i Židovima, koju upijaju, kako je rekao jedan povjesničar, „sa majčinim mlijrkom” ni sa kim dijeliti svoj, a još manje okupirani, teritorij. Pa čak ni sa muslimanima ako nisu vjerski fanatizirani, i spremni u ime Allaha ubijati, progoniti, silovati i mučiti.

Po svojim zlodjelima koje svijet već desetljeća gleda, nažalost i po Bosni i Hercegovini, nadmašili su čak i zloglasne Osmanlije u vrijeme danka u krvi nad porobljenim kršćanima. Napose nad onima nad kojima su testirali izmišljene metode zločina, što im je i omogučilo da ostanu pola tisućljeća kao zlikovci u Bosni i Hercegovini. Uspjeli su izgraditi sebi i spomenik kroz prisilnu islamizaciju, čije posljedice su nova nacija koja im pjeva, „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati”.

No ipak u stoljeću bosanskohercegovačke slobode od Turaka, taj njihov spomenik „urušavao” se i prilagođavao vremenu i prostoru na kojem je i bio se okitio, barem se tako činilo, u velikoj mjeri europskim „nakitom” tolerancije, snošljivosti, uključivosti, demokracije i života sa drugima i drugačijima.

Nažalost, u velikoj mjeri bilo je to lažno, i smišljeno kičenje europejstvom, a građansko vjerski beha sukob pokazao je da je taj turski spomenik ipak izgrađen od čvrstog i nepropadajućeg osmanskog mentalnog sklopa, materijala, zločina, etnički čiščenja ili prisilne islamizacije, ne onim osmanlijskim načinima nego nešto uljepšanim, i u novi materijal umotanim sredstvima, građaniziranja svih nemuslimana, napose nepriznavanja i negiranja hrvatskog autohtonog korijena.

Nije trebalo dugo čekati da mudžahedini Alije Izetbegovića, čiji dolazak u rat protiv kršćana u Bosnu i Hercegovinu je materijalno obogatio političko i vjersko beha čelništvo, počnu ubijati i one s kojima su bili u zajedništvu tijekom beha vjerskog rata, Muslimane. Krenulo je to još tijekom rata kada su mudžahedini ubijali svoje muslimanske suborce samo za to jer nisu bili dovoljno brutalni u ubijanju nevjernika, kršćana. Nisu stali ni na tome.

U poraču, što znači i danas, ispred škola otimali su, otimaju, muslimanske djevojčice „ženili” ih i „žene“ kao treču, četvrtu ili petu ženu. Prisiljavali su,i prisiljavaju, dobro plaćali i dobro plaćaju, Muslimankama da se pokrivaju i umotavaju, onako kako se to ropski odnose prema ženama u zemljama iz kojih su došli i dolaze. Ograđuju svoje entitete, izvode terorističke akcije, ne samo po gradovima u kojima su hrvatske ili srpske vlasti, već i po onima gdje su Bošnjaci većinski. Agresiraju čak i na strana veleposlanstva ubijaju policajce, prijete na ulicama ženama „nepristojno” odjevenim po islamskoj tradiciji.

Smijenjuju se zločini Alijinih mudžahedina diljem Bosne i Hercegovine, i na svim njenim narodima. Cijenu islamskih svetih ratnika danas, jednako skupo kao i Hrvati, plaća i bošnjački narod. Naime, jedan sa popisa pripadnika odreda El mudžahid u BiH, pod rednim brojem 658, od njih 1.774 do sada registriranih, nakon ubitstva sudžihadista, majke, nedužnih, kod Konjica, na prostoru gdje su mudžahedini masakrirali hrvatsku povratničku obitelj pred sami Božić, u malom dućanu, na isilovski način hladnokrvnosti ubija vlasnika prodavaonice.

„Gubi mu se trag“, uobičajena bošnjačka borba protiv islamskog terorizma i islamskih terorista, a svojim u ratu pretpostavljenim i danas onima koji ga štite, ostavlja još jedan krvav trag, ubija policajca. Džihad rat se nastavlja, ne slučajno u vrijeme kada se u Iranu obilježava 40. Obljetnica Islamske revolucije, jednako brutalno kao što se vodio i u vrijeme oružanog vjerskog sukoba.

Vjerski islamski terorizam se širi po krvavoj beha zemlji. I širit će se sve dotle dok, Bošnjacima poznati teroristi, budu, oni rijetki uhapšeni tako blago kažnjavani, i ubrzo puštani na slobodu, kao što su pušteni, i kasnije nagrađeni muslimanske ubojice fojničkih fratara.

U takvom odnosu islamskih terorista i bošnjačkog čelništva, može se zaključiti kako su obje strane podjednako krive i odgovorne za širenje vjerskog islamskog terorizma u Bosni i Hercegovini. Stoga je bošnjačka navodna potraga za islamskim teroristima podla igra bez granica, u kojoj bošnjačke vlasti „ne mogu” pronaći poznate teroriste.

Sve dok se ne počnu u BiH suditi i kažnjavati oni politički i vjerski bošnjački čelnici, a njihova imena se znaju oni su i danas zaštitnici i terorista i terorizma, koji su i doveli te vjerske fanatike u građansko vjerski beha sukob, islamski terorizam će jesti, pored nedužni beha kršćana, i svoju muslimansku djecu.

Vinko Đotlo/kamenjar.com