Teroristi ujedinjenja ili ubojice zajedništva?!

Pin It

Kultna emisija „Bujica” s poznatim kultnim voditeljem, Velimirom Bujancem, koja je emitirana 1. ožujka 2019. godine, imala je samo jedan dobronamjeran i svrsishodan politički cilj – poslati snažnu poruku strankama i pojedincima na razmrvljenom desnom političkom spektru, poruku o nužnosti ujedinjenja, međusobnog pomirenja i zajedničkog nastupa „desnice” na svim nadolazećim izborima koji su pred nama

jer zajedništvo suverenista bi trebalo biti jedina legitimna alternativa politikama službenih Banskih dvora, neoliberalnim politikama za koje više od 75% anketiranih ispitanika u Hrvatskoj tvrde da Hrvatsku vode u – krivom smjeru.

Nije trebalo dugo čekati odgovor na tu dobronamjernu inicijativu, a prilično brutalan odgovor ili izričito „ne” zajedništvu, dobili smo od predsjednice Nezavisniih za Hrvatsku (NHR), Brune Esih, u radijskoj emisiji „Oporbeni zarez”. Umjesto zahvalnosti što smo u toj mogućoj kombinatorici zajedništva istaknuli NHR kao lidera ili moguću lokomotivu pozitivnih promjena, ja, kao komentator kao i moji prijatelji, bardovi novinarstva na desnom političkom spektru – Ljubić, Dujmović, Marijačić i Pero Kovačević – prozvani smo i stavljeni u sintagmu promotora „terora ujedinjenja”, pa smo valjda time postali i sami obilježeni teroristi koji NHR-u i Hrvatskoj žele propast, a ne dobro!?

Ne pišem ovo u ime svojih prijatelja i kolega novinara, jer ako budu imali potrebe, sami će o tome progovoriti, ali ja osobno, svakako se osjećam prozvanim! Jer, kako drukčije mogu protumačiti ove velebne misli gospođe Brune Esih, citat:

“Iako smo već prije nekoliko mjeseci jasno rekli da nam je cilj da na izbore izađemo samostalno, još uvijek određeni akteri pozivaju na ujedinjenje, a mi zapravo u svemu tome trebamo ispasti kao oni koji takvo ujedinjenje odbijamo”!

Gledam i čudim se ovoj retoričkoj akrobatici!? Jača je od Plenkovićeve!!! Jer, ako Bruna Esih tvrdi da im je jedini cilj izaći samostalno na izbore za EU parlament, onda nikako ne stoji njena tvrdnja kada kaže: „…trebamo ispasti kao oni koji takvo ujedinjenje odbijamo”, jer je u uvodnoj rečenici bilo kakvo zajedništvo ili ujedinjenje eksplicite odbila. Ali tek slijedi šlag na tortu, citiram:

“Kampanja još nije krenula, ali pretkampanja traje mjesecima i NHR na svojim leđima tu kampanju osjeća na ružan način, osjeća je kao teror ujedinjenja”!

U njenoj stranci, dodala je Esih, nisu protiv suradnje i zajedništva na koje od početka pozivaju, ali nisu za koalicije radi samih koalicija i izbornih rezultata, te će na izbore za Europski parlament izaći sa svojom listom.

Istaknula je kako ne žele biti ovisni o bilo kakvoj koaliciji i “raznoraznim sivim eminencijama koje se skrivaju iza takvih inicijativa”, pri čemu nije rekla o kome je riječ, nego ih je samo opisala kao “velike kombinatore” ili “korisne budale”.

Eskapade gospođe Brune Esih

Gospođa Bruna Esih „tu kampanju osjeća na ružan način, osjeća kao teror ujedinjenja”, a analogno tome nas novinare, političke analitičare, ugledne intelektualce, profesore, doktore i akademike i sve one koji opravdano mjesecima zagovaraju domoljubno zajedništvo kao jedinu alternativu za budućnost Hrvatske, umjesto dobronamjernicima proglašava – teroristima u svojevrsnom „teroru ujedinjenja”! To čini zbog toga što je apsolutno protiv svakog zajedništva na desnom političkom spektru, jer ne možeš u istoj rečenici tvrditi da si pozivao na zajedništvo „od početka”, a onda tvrditi da već više mjeseci imaš za cilj izaći samostalno na izbore! Tu netko laže…!?

Dobronamjernike, domoljube, prozvala je „sivim eminencijama”, „velikim kombinatorima” i „korisnim budalama”, a među njima je, vjerojatno, i gospodin, Velimir Bujanec, koji je ,Brunu Esih, bez ikakve sumnje, podigao do nebeskih političkih visina. Dakle, Bruna Esih je na vrlo osebujan način zahvalila Velimiru Bujancu koji je učinio baš sve na jačanju rejtinga NHR-a.

Postavlja se opravdano pitanje – jesmo li mi svi teroristi ujedinjenja ili je gospođa Bruna Esih svojim najnovijim eskapadama samu sebe prokazala kao ubojicu zajedništva, zajedništva „kojega se grozi”, kako je to izjavila u svom uredu kada smo joj temu i koncept zajedništva stavili na stol, s prijedlogom da upravo ona, Bruna Esih, bude promicatelj i inicijator svehrvatskog zajedništva, prva među jednakima kao predsjednica NHR-a! Iskreno i dobronamjerno smo ju vidjeli kao lidera i precizno matematički, na temelju mjerljivih rezultata smo kraj nje kao nositeljice na zajedničkoj listi vidjeli – gospođu Ružu Tomašić i gospođu Marijanu Petir.

Nije li slika ove tri hrvatske dame u zajedništvu, slika optimizma, slika novih hrvatskih pobjeda i vizija bolje budućnosti Hrvatske? Nije li to slika domoljubnih reprezentativki koje bi Hrvatskoj potencijalno donijele onakvo pobjedničko slavlje kakvo su nam podarili nogometni reprezentativci Modrić, Rakitić i Manđukić? Nažalost, u ovoj usporedbi s nogometnom slavljeničkom euforijom, Bruni Esih prijeti objektivna opasnost da bude proglašena političkim Nikolom Kalinićem, koji se odrekao reprezentacije i slavlja iz samo njemu poznatih razloga.

Da je kojim slučajem Bruna Esih, sintagmu o „teroru ujedinjenja” izrekla u Hrvatskom saboru, kristalno je jasno da bi dobila pljesak kompletne ljevice usporediv s onim pljeskom Plenkoviću kada je naprasno ratificirao „Istanbulsku konvenciju”. Kukurikavcima, koji su ponovo u istom amsterdamskom kokošinjcu, tom prigodom bi se pridružio i Andrej Plenković i možemo samo pretpostaviti kakve bi batine Bruna Esih dobila od Plenkovića, umjesto da Ona na čelu domoljubnog zajedništva u sinergiji, „batina” kreatore ove štetne hrvatske politike u svakom kutku naše domovine. Nije li lakše i učinkovitije „batinati” u zajedništvu, nego kao pojedinac biti „izbatinan”?

Moderne konzervativne stranke u Europi koje i danas niču kao gljive poslije kiše, u svojim platformama kao jedini cilj imaju maksimalizam, a to znači pobjeda i preuzimanje vlasti. I umjesto da se Bruna Esih maksimalistički pozicionira po uzoru na Orbana, Marie Le Pen ili njemački AfD, koji bez kompleksa čine sve da osvoje vlast, ona stidljivo spominje možebitno osvajanje tek jednog mandata na izborima za EU parlament. Ako se dogodi da joj taj jedan mandat isklizne iz ruku i ode u krilo Mosta, koji je objektivno na terenu mukotrpnim radom daleko bolje organiziran, tko će u NHR-u biti politički mrtvac? Bruna Esih ili dr. Zlatko Hasanbegović, kojega svi s pravom percipiraju kao istinskog lidera NHR-a?

Dakle u ovoj proročkoj percepciji, Most bi ponovo mogao biti egzekutor dr. Zlatka Hasanbegovića, kao što su to bili kada su srušili Tomislava Karamarka izmišljenom aferom „Konzultantica”. Danas je notorna činjenica da je glavna meta rušenja Tomislava Karamarka bio, zapravo, dr. Zlatko Hasanbegović, koji je počeo provoditi lustraciju kroz Ministarstvo kulture, a Hasanbegovića nisu mogli nikako srušiti dok nisu srušili Tomislava Karamarka! Most je u tome odigrao presudnu ulogu!

Zajedništvo za bolju budućnost Hrvatske

U NHR-u su učinili propust nečinjenja, jer na terenu diljem Hrvatske nisu učinili gotovo ništa na infrastrukturi kao nužnosti za rast rejtinga. U posljednje dvije godine, ne sjećam se ni jedne njihove konferencije za tisak na kojoj bi barem četvero prvih ljudi NHR-a jasno komunicirali svoje temeljne platforme i ciljeve. Divovska borba protiv vjetrenjača legendarnog generala Glasnovića u Hrvatskom saboru, koji sigurno zna što su vrijednosti hrvatskog zajedništva na prvoj i posljednjoj crti obrane suverenizma, uz pojedinačne iznuđene istupe Brune Esih i dr. Zlatka Hasanbegovića, nije dovoljno za politički rast. To čak nije dovoljno ni za zadržavanje popularnosti koja je, bez ikakve sumnje, plod zalaganja gospodina Velimira Bujanca i njegove „Bujice”.

Nečinjenjem su politički prostor prepustili Hrvoju Zekanoviću i Mostu i dok je njima rejting rastao, NHR se uljuljkao na krilima stagnacije koja uvijek znači – nazadak. Zbog svoje pasivnosti nisu se pojavili na izborima u Ličko-senjskoj županiji, a kada se već nisu pojavili, nisu se sjetili dati „batine” Andreju Plenkovići i pozvati svoje glasače da daju glas dr. Darku Milinoviću… Neće ih biti ni na izborima u Iloku, gdje bi po prirodi stvari trebali imati snažnu podršku! To sve sluti na politički poraz NHR-a na izborima za EU parlament i ako se to dogodi, bit će prokazani kao krivci za uspjeh Plenkovića i ljevice, koji će svoje pobjede pretočiti u programirani projekt velike koalicije, s obrazloženjem HDZ-a da na desnici nemaju s kim koalirati. Postavlja se opravdano pitanje – tko je tu onda čija „korisna budala”?

Nezavisni za Hrvatsku, nisu ništa naučili iz povijesti razjedinjene hrvatske desnice kada se danas jednostavnom matematikom mogu zbrojiti na stotine tisuća bačenih glasova koji su bačeni samo zato, jer nije bilo sluha i pameti za domoljubno zajedništvo. NHR nije ništa naučio ni iz recentnog iskustva Domoljubne koalicije Tomislava Karamarka koja je pobijedila na svim izborima. Tomislav Karamarko se nije pitao, hoće li Ruža Tomašić dobiti više glasova od njega ili od Andreja Plenkovića, nositelja liste na zadnjim izborima za EU parlament, niti se ljubomorno pitao, zašto je dr. Hasanbegović najpopularniji političar u HDZ-u? Svijest o zajedništvu u Domoljubnoj koaliciji je razumno prevladala i ta svijest je dovela do pobjeda, a pobjede su jedino što se pamti u svakom, pa i u političkom nadmetanju.

Kultna emisija „Bujica”, apsolutno dobronamjerno je upozorila sve aktere na rascjepkanoj desnici o nužnosti zajedničkog nastupa i gotovo empirijski dokazala koristi od zajedničkog političkog nastupa, koristi koje bez ikakve sumnje donosi sinergijsko djelovanje. U percepcijskom smislu, moguće zajedništvo je apsolutno pozitivna poruka hrvatskom narodu i poruka onima koji su već danas odustali od izlaska na izbore za EU parlament, jer nemaju za koga glasovati.

Moguće zajedništvo je poziv na sveukupno zajedništvo hrvatskog naroda, jer jedino takvim zajedništvom u zajedništvu s hrvatskim narodom, mogu se stvoriti pretpostavke za bolju budućnost Hrvatske. Dobronamjerna poruka iz „Bujice” dobila je više nego neprimjeren, oštar odgovor Brune Esih i možda se, ipak, baš sada, kada su stvari tako radikalno zaoštrene, može naći prostor za istinski demokratski i bratski dijalog kojega do sada, zapravo, uopće nije ni bilo…

Kazimir Mikašek  Kazo