Ono što su lukavi farizeji shvatili, čini se da to nisu shvatili u biskupiji Gurk Klagenfurt

Pin It

Kada čujemo da je netko zabranio održavanje svete mise, odmah nam na pamet dolaze ekstremni totalitarni režimi i njihovi krvavi tragovi, kakve smo imali prilike vidjeti u nacističkim logorima, Staljinovim gulazima, Titovim logorima i stratištima ili Pol Potovim “poljima smrti” u komunističkoj Kambodži.

Ali da odluku o zabrani euharistijskog slavlja donese upravitelj jedne katoličke biskupije, doista se nije moglo zamisliti ni u najvećoj noćnoj mori. A upravo to se dogodilo.

Monsignor Engelbert Guggenberger, upravitelj koruške biskupije Gurk Klagenfurt poslao je pismo hrvatskim biskupima u kojemu ih obavještava da neće izdati dozvolu za održavanje mise na Loibaškom polju pored Bleiburga pod bijednim izgovorom da bi “izdavanje daljnje dozvole za održavanje mise na Bleiburgu bila osnova da se Katoličkoj crkvi u Koruškoj predbaci instrumentalizacija jedne mise u političke svrhe”.

Mons. Guggenberger pri tome nije naveo niti jedan argument u prilog svojoj tvrdnji osim općenite izjave da je “analiza prošlogodišnjeg događaja pokazala da je ta manifestacija politički instrumentalizirana i time šteti ugledu Katoličke crkve”. Naravno da je ovo potpuna izmišljotina, pri kojoj su pojedinačni ekscesi, potpuno nebitni u odnosu da desetke tisuća ljudi koji su pobožno sudjelovali na komemoraciji za hrvatske žrtve stravičnih jugokomunističkih zločina.

Uzaludna su sve akademske titule na prestižnim sveučilištima i uzaludna su sva napredovanja u crkvenoj hijerarhiji, za svećenika koji ne živi od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta nego, prema vlastitom priznanju, živi od svake riječi koja izlazi iz tzv. mainstream medija i njihovih manipulacija. To uostalom sam mons. Guggenberger priznaje: ‘Da nismo to učinili predbacili nam da ne držimo distancu od fašizma’.

Naravno da u euharistijskom slavlju u kojemu hrvatski vjernici iskazuju svoju ljubav i mole za stotine tisuća svojih sunarodnjaka, najčešće rodbine, koji su umlaćeni ili živi zazidani u rudarskim onima i jamama, nema nikakve natruhe fašizma. Tim ljudima, među kojima je bilo mnoštvo golobradih mladića, žena, trudnica, djece, čak šest stotina svećenika, koji su pobijeni bez ikakvoga suda, kojima nije omogućen dostojanstven pokop i obilježeni grob, sada jedan upravitelj biskupije u Austriji zabranjuje najsvetiji čin kojim se Katolička crkva spominje Kristove muke i uskrsnuća, a koji je zapravo anticipacije vječne gozbe u zagrljaju s Trojednim Bogom.

Božje milosrđe je neizmjerno, ali jao onima koji ustraju u zlu. Oni će umjesto milosrđa, kojega nisu htjeli, zadobiti Božju pravdu. O tome sv. Pavao u poslanici Hebreima jasno govori:
”Ta, poznajemo onoga koji je rekao: ‘Osveta je moja, ja ću vratiti’! (…) Strašno je upasti u ruke Boga živoga.” (Usp. Heb 10,30-31).

Bog je gospodar povijesti. Po utjelovljenju Božje Riječi, muci i smrti na križu, te slavnom uskrsnuću Krist je već pobijedio svijet i otkupio čovječanstvo i svakoga čovjeka koji u njega uzvjeruje. Na tom neponovljivom i slavnom putu spasenja, Bog neprekidno čisti svoj vinograd, a svaki trs koje ne donosi rod bit će iščupan i bačen u peć.

Kada se pojavio Ivan Krstitelj, taj čudak u odjeći od devine dlake, koji se hranio skakavcima i divljim medom, koji je došao da navijesti dolazak Božjeg izabranika, mnogi su, a posebice farizeji i pismoznanci, prepoznali znakove vremena te su došli poslušati Ivana Krstitelja. Ivan Krstitelj ih je primio, ali i do srži razobličio njihovo licemjerje i strah od propasti. Rekao im je: »Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plodove dostojne obraćenja… Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca”. (Lk. 3,7-9) .

Ono što su lukavi farizeji shvatili, čini se da to nisu shvatili u biskupiji Gurk Klagenfurt. Vidjet ćemo hoće li shvatili biskupi Austrijske biskupske konferencije, koji sada pregovaraju s HBK, ili će i na korijen njihova stabla biti položena sjekira.

Preteške riječi?! Nipošto. To je zakonitost po kojoj Krist uređuje svoj vinograd. O tome ustalom svjedoči i posljednja knjiga Novoga Zavjeta – Otkrivenje u kojoj Isus upozorava crkve u Maloj Aziji na njihove grijehe i propuste. Crkvi u Efezu poručuje: “…ako se ne obratiš, doći ću k tebi i ukloniti tvoj svijećnjak s njegova položaja”. (Usp. Otkr 2,5).

Kao što znamo, u narednim stoljećima Crkva u Maloj Aziji, ta kolijevka kršćanstva, nestala je u burnim i krvavim stoljećima koji su slijedili.

Sve je izglednije da će se to dogoditi i s Crkvom u Europi. Barem u njezinom velikom dijelu. Možemo pretpostaviti što bi danas Isus rekao crkvi u Koruškoj.

Marijan Križić/ Veritas/kamenjar.com