Mesijanski kompleksi u politici

Pin It

Još nije kasno. Odbacite gospodo i gospođe himere „ovozemaljske slave“ i ujedinite se za dobrobit svojega naroda i svoje države, krvlju stvarane. Odite na europske izbore zajedno. Ruža Tomašić je učinila prvi korak – izjavila je da je spremna dati mandat Neovisnima za Hrvatsku, pod dva uvjeta. Ako ste zaista domoljubi i patrioti, valjda za opću dobrobit možete uskladiti svoje stavove te nadići međusobne razmirice, koje je su da jesu i koje nisu da nisu

Predsjednica Neovisnih za Hrvatsku (NHR) Bruna Esih rekla je nedavno da će njezina stranka na izbore za Europski parlament izaći samostalno sa svojom listom, ističući pritom da ta stranka nije protiv suradnje, ali je „protiv koalicija radi samih koalicija i izbornih rezultata“.

„Ne želimo biti ničija batina protiv, primjerice, Andreja Plenkovića", dodala je Esih.

S druge strane, bivši HDZ-ovac Darko Milinović je za potrebe prijevremenih izbora u Ličko-senjskoj županiji baš odlučio biti „batina“ i to „batina protiv Andreja Plenkovića.“ I kako je prošao na izborima? Fenomenalno! Pazite, u Lici, gdje je najveća i najjača oporbena stranka HSP (!!!) oduzeti HDZ-u toliko mandata, toliko glasova – to se gospodo i gospođe – može bez ustezanja nazvati uspjehom, iako nije završilo osvajanjem vlasti.

Ako se baviš politikom, moraš malo i taktizirati te planirati dugoročno, a često i raditi kompromise. Darko Milinović, bivši komunist i HDZ-ov unutarstranački šetebandijerist (dobar je bio Sanaderu, Kosor, Karamarku pa i Plenkoviću) je dobio toliko glasova upravo igrajući ulogu „batine protiv Plenkovića“, ni zbog čega drugoga – to je lički poučak.

„Što bi značilo najmanje dva mandata i uzimanje 150 000 glasova, u toj varijanti Plenkovićev HDZ bi dobio četiri mandata. Očito je da nekome ne odgovara da ujedinjena desnica dobije toliko mandata i žao mi je što nisu išli svi zajedno. Onda sam odlučio dati jednak prostor svima, a nekome to smeta jer si je umislio da ima ekskluzivan pristup ‘Bujici’“, objavio je na Facebooku Velimir Bujanec te nastavio: „Umjesto da se bave europskim izborima, sada će kontinuirano neki pojedinci tražiti razloge za neuspjeh koji im predstoji na izborima, a garancija uspjeha bio je zajednički nastup koji zagovaram. Razjedinjenost desnice je njihova stara bolest. Svi desni komentatori, pa čak i lijevi znaju matematiku, a ona glasi da na desnici postoji bazen od 150 000 do 200 000 glasova. Učinio sam svojim utjecajem sve da dođe do zajedničkog nastupa kompletne desnice na europskim izborima. Ta dva mandata koja bi desnica dobila bi sutra na parlamentarnim izborima bilo 20, a netko se zalaže da nitko ne dobije ništa.”

Odista, Bujančevoj se izjavi nema što dodati ni oduzeti, jer je apsolutno u pravu. Ali, tu su uvijek „mesije desnice“. Toliko mesijanskog kompleksa se može naći jedino među hrvatskim „katolicima“ i „pravašima“. Ja, ja i ja, odnosno „me, myself and I“ – desnica, to sam ja! – pa to je najgori smrtni grijeh zbog kojeg je jedan „anđeo“ prognan iz Raja – taština. Čovjek bi još i rekao da se radi o nekoj novoj situaciji u hrvatskoj politici, ali nas duga i žalosna povijest hrvatskoga naroda uči drukčije. No, preuzetno bi bilo povjesničarima tumačiti povijest; unatoč svemu, ići ćemo od pretpostavke da je u dovoljnoj mjeri poznaju, stoga ćemo ukazati na nekoliko činjenica koje su ipak činjenice, neovisno o tomu sviđaju li se nama ili ne.

Sjetimo se lokalnih izbora u Zagrebu prije 2 godine. Neovisni za Hrvatsku su bolje prošli kad se glasovalo za gradonačelnika nego za gradsku skupštinu. Zašto? Jer su HDZ-ovci kaznili Plenkovića budući je za nositelja liste postavio Dragu Prgometa. Ali, isti ti HDZ-ovci (i ostali domoljubi) su ipak većinski glasali za HDZ-ovu listu za skupštinu jer HDZ, unatoč Plenkoviću i briselskoj kamarili, i dalje smatraju HDZ za „stranku zaglavnu“ hrvatskog suverenizma, patriotizma pa i nacionalizma. Stranačka se vrhuška mijenja; HDZ je preživio Sanadera, preživio je Kosor, preživio je Karamarka, pa će preživjeti i Plenkovića i kad-tad će se vratiti tuđmanovskim korijenima, no, za to je potrebno pomoći.

Vratimo se još malo unatrag. Sjetimo se referenduma o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice muškarca i žene. Ondašnji predsjednik stranke, Tomislav Karamarko, je toj inicijativi dao zeleno svjetlo. Petokolonaši, ljevičari, soroševci i ostala bagra bijahu na tom referendumu pometeni, unatoč tome što držaše svu vlast, od HRT-a do institucija. Sljedeća inicijativa, ona za promjenu izbornog zakona, nije uspjela, jer vrh HDZ-a, odnosno Karamarko, „spustio rampu“. To je bilo dovoljno da inicijativa propadne, a ne ćemo ulaziti u to zašto je Tomo postupio tako (suludo) kako je postupio.

Sljedeće dvije referendumske inicijative su, na stranu s opstrukcijama iz kuhinje Lovre „Hvaljen Isus“ Kuščevića, također propale. Zašto? Jer nije bilo potpore HDZ-a, iako ni jedan običan HDZ-ovac nema ništa protiv tih inicijativa. Međutim, većini je ljudi očito lakše da netko drugi misli za njih pa se priklanjaju tomu mišljenju iako se instinktivno s njim ne slažu – to je naprosto tako.

Ne možemo, a ipak ne ukazati na određene povijesne činjenice, jer ako nekima sadašnjost ne može otvoriti oči, onda možda može povijest. Hrvatski je narod imao svoje suverenističke stranke oko kojih se ideja hrvatstva okupljala i očuvala. Prvo to bijaše HSP u 19. stoljeću, a potom HSS. Danas je to, gospodo i gospođe, HDZ, unatoč svemu što je činio pod Sanaderom, Kosor ili Plenkovićem). I to će ostati, jer, od stvaranja neovisne hrvatske države je prošlo tek trideset godina; hrvatski narod ne će zaboraviti ime Hrvatske demokratske zajednice još barem nekoliko desetljeća, što znači da će HDZ još toliko vremena imati „monopol“ na vrijednosti slobode, demokracije i suverenosti…

Dakle, nije cilj pobijediti HDZ na izborima jer je to (trenutno) nemoguće, ali je cilj svakako lustrirati HDZ, vratiti ga na put s kojega je zastranio, što nije lako i zahtijeva velika odricanja i žrtve. Jedini način za to postići je srozati mu uspjeh na izborima, oduzeti mandate i, primjerice, Darko Milinović to razumije, no gospođa Esih ne razumije iako bi trebala.

Došli smo do toga da i Bujanec, kao glavni novinar istinske i prave Hrvatske to mora tumačiti javnosti – Hrvatskoj je potrebno ujedinjenje, inače joj predstoji (geo)politička smrt. Čemu te podjele, čemu te zavade, razmirice i svađe?! Pa stisni zube, pregrizi jezik, uvjeri sam sebe da činiš za dobrobit većine, za dobrobit naroda – pristani na kompromis i prihvati političku zbilju. Beskompromisni mogu biti filozofi, povjesničari, jezikoslovci, pravnici, ali političari ne.

Ako si svjestan da te zavade pa vladaju tobom, onda postani samosvjestan i ne daj taštini da upravlja tvojim potezima. Čovjekova žrtva ne mora biti nešto epsko, svima znano i poznato, popraćeno kamerama i mikrofonima; žrtva pojedinca se može podnijeti u samoj njegovoj nutrini, u tišini vlastite duše, bez pompe i spektakla. Najveća je žrtva pretpostaviti dobrobit većine vlastitim ambicijama, željama i potrebama; mada nitko za to nikada ne saznao. Tko bi znao za Kristovu muku i žrtvu da nije bilo apostola? No, On ju je podnio svejedno, ne za sebe, nego za druge.

Još nije kasno. Odbacite gospodo i gospođe himere „ovozemaljske slave“ i ujedinite se za dobrobit svojega naroda i svoje države, krvlju stvarane. Odite na europske izbore zajedno. Ruža Tomašić je učinila prvi korak – izjavila je da je spremna dati mandat Neovisnima za Hrvatsku, pod dva uvjeta. Ako ste zaista domoljubi i patrioti, valjda za opću dobrobit možete uskladiti svoje stavove te nadići međusobne razmirice, koje je su da jesu i koje nisu da nisu.

M. Marušić/HRsvijet