Malo tko je svjestan koliko će sljedeći saziv EP-a biti ključan za Hrvatsku

Pin It

Bruxelles će za Hrvatsku biti važan prije svega jer će se u sljedećem razdoblju voditi velike političke bitke koje će odrediti prava i obveze Hrvata i drugih malih naroda koji eurobirokratima smetaju u provođenju odluka iza kulisa. Krenulo je najavom rezanja “fondova za nerazvijene”, a posljednja vijest je da bi povjerenik Hahn uzeo Hrvatima i pravo veta na pristup Srbije EU

Gledajući liste za euroizbore i očekivanja stranaka, moglo bi izvući dva zaključka. Prvi je na razini kurioziteta – kad se zbroje tvrdnje koliko će dobiti mandata, reklo bi se da u RH svi vjeruju da će nakon Brexita britanski zastupnici svoja mjesta ustupiti Hrvatima. Drugo je mnogo ozbiljnije – čini se da je u RH malo tko svjestan koliko će sljedeći saziv Europarlamenta biti bitan u oblikovanju EU budućnosti, zapravo od ključne važnosti i za Hrvate.

Ako gledamo stranke koje se tek formiraju, njih je lako shvatiti –njima je ovo lansirna rampa za “prave” izbore koji tek slijede. No, kakvo opravdanje za neslanje najjačeg sastava imaju najveći, prije svega vladajući HDZ?

Ne želim griješiti dušu, možda tu ima i skrivenih dragulja, Karlo Ressler zasigurno nije samo Plenkovićev ađutant i Šeksov posinak, no ukupno gledano što se tiče kompetencija bitnih za EU – to nije ono najjače što HDZ ima. U nogometu obično prije utakmica mediji zbroje koliko je “teška” svaka od reprezentacija. Nije neko znanstveno mjerilo, ali na toj tezulji HDZ odokativno prolazi osjetno slabije od slabašnog SDP-a.

Kad se skinu generali i neki akademski nakićeni građani s dna liste kakve se stavljaju za ukras i zavaravanje birača, zbroj iskustava, znanja i vještina posve jasno je na strani liste SDP-a! Naravno, slika se dramatično mijenja ovisno o terenu na kojem se igra, tko broji i tko piše pravila. HDZ će uvijek imati dovoljno autobusa za napuniti svoju tribinu, osigurat će i “prijateljsko suđenje”, dok SDP mora strepiti hoće li tog dana biti sunce ili kiša.

Nije baš U-18, ali B-reprezentacija u najboljem slučaju! To ne znači da neće pobijediti, ali previše je prepušteno nepredvidljivim varijablama. Ovakva lista može značiti da se Plenković odriče borbe za šesti mandat – ili da simulacije pokazuju da uz nisku izlaznost i razmrvljenost političkih opcija, barba D’Hondt ionako garantira HDZ-u osvajanje 5+1 mandata.

Dakle, neki vele da je Plenković sve stavio na kocku, no zapravo je i ovo krajnje ziheraški. Ta, čak je i Karamarko na čelo svoje liste stavio Plenkovića, iako je znao da nisu iz istog tabora – ili možda baš zato što je znao da nisu! Plenković je pak Miri Kovaču ponudio tek šesto mjesto, iako je po kompetencijama koje će Hrvatskoj trebati u Bruxellesu daleko iznad svih ostalih na listi.

Kovaču je bilo ponižavajuće biti šesto prase, pa je ponudu odbio.

Uskoro će možda gristi je li napravio najveću grešku u životu, jer u ovakvom odnosu snaga mogao je ubrati daleko više preferencijalnih glasova no što sugerira njegova trenutna politička težina marginaliziranog HDZ-ovog saborskog zastupnika, koji u sjeni ziheraški čeka svoju priliku postati kalif na mjesto kalifa. Jer, mogao bi se i načekati.

Prisjetimo se, Ruža Tomašić je sa šestog mjesta 2014. godine bila osvojila više od 107 tisuća glasova, upola više i od samog nositelja Plenkovića, koji je na sigurnom prvom mjestu po automatici dobio samo 71 tisuću. Pitanje je koliko bi Plenković dobio na 6. mjestu! Da je Kovač prihvatio izazov, to bi sasvim sigurno podiglo interes HDZ-ovih birača koji bi dobili priliku poručiti Plenkoviću koliko ga podržavaju ili ne.

Zato je bila pametna ideja da Marijana Petir ponovno bude na listi, jer 2014. ona je s petog mjesta ubrala solidnih 43 tisuće glasova. Pravi lider ne odriče se tako lako potencijalnih birača. U HSS-u sasvim sigurno još ima mnogo onih koji smatraju da Petir mnogo bolje govori u njihovo ime nego Krešo Beljak. A u HDZ-u ima onih koje bolje predstavlja Petir nego Plenković!

Zato je jako dobar potez Davora Bernardića da na listu stavi Mirelu Holy, koja teoretski i s 11. mjesta može dohvatiti broj 3. Mnogo važnije, privući će nemalo razočaranih SDP-ovih birača.

Veliki plus je što Holy smatra da će ovaj eurosabor biti ključan, a veliki minus što u to vjeruje s posve pogrešnim motivima. Ona, naime, želi u Bruxelles kako bi se tamo borila protiv najezdi populista i klerikalnih desničara koji navodno ugrožavaju europske vrijednosti, a njena retorika više će homogenizirati birače HDZ-a nego SDP-a.

Posve suprotno od tog što govori Holy, Bruxelles će za Hrvatsku biti važan prije svega jer će se u sljedećem razdoblju voditi velike političke bitke koje će odrediti prava i obveze Hrvata i drugih malih naroda koji eurobirokratima smetaju u provođenju odluka iza kulisa. Krenulo je najavom rezanja “fondova za nerazvijene”, a posljednja vijest je da bi povjerenik Hahn uzeo Hrvatima i pravo veta na pristup Srbije EU. Pitanja su to prije svega položaja Hrvatske u uniji budućnosti, a ne ideoloških bajki i hajki dežurnih “antifašista”, koji su ti koji, posve nepotrebno na početku XXI. stoljeća, svakim svojim potezom sami ponajviše relativiziraju – antifašizam.

Ivan Hrstić/VL